- Poruka
- 27.372
Kako objasnjavate ili,naprotiv,odbijate da poverujete u slicnosti izmedju ljudi rodjenih na isti dan? Ima li to ikakve veze sa njihovim naravima,karakterima,sklonostima i zivotima..?
Poznajem dva coveka iz svoje okoline rodjenih na isti dan kad i ja...
Uglavnom,prepoznajem neke duboke crte licnosti,buduci da sam skorpija,a nama je intuicija jaca strana. Jednog od ova dva coveka poznajem ceo zivot,pa iako nam se nazori sustinski razlikuju,(skloniji sam spiritualizmu od njega,koji bi da ga zatre zagusenim hedonizmom,premda...) primecujem jaku i jednu dobru meru poklapanja na planu unutrasnjih misaonih i emotivnih kola,da se tako izrazim...Jedno kratko vreme je bas blejao kod mene,na gajbe,sam ili u drustvu ortaka,pa sam imao prilike da ispitam ova poklapanja i odudaranja,znajuci vec da smo ispisnici...Brzo,medjutim,ovo goscenje je dosadilo,i ja sad tog coveka ne vidjam niti osecam za tim potrebu...
Kazu da se skorpije nesto medju sobom ne mirisu,ali ja imam jednu teoriju vezanu za ispisnike koja moze biti manje ili vise tacna,zavisi kako ovo samo ocenimo i procenimo....
Kakvi god da smo,sa vrlinama i manama (najbolje bi mi doslo kad bi bili i bez jednih i bez drugih,pa vozi misko..) verujem da smo zivotom stavljeni na test pameti,mozga,osecajnosti i slobode...i s jednom misijom u kojoj igramo ulogu protagoniste...Ako verujete u karmu,ili uopste u izazov koji vam u lice baca znacajno percepirano nesavrsenstvo postojanja... dolazimo do toga da bi ljudi rodjeni u istim vremenskim okvirima na neki cudan nacin bili stavljeni pod ogranicavajuci sablon jednog istog ili vrlo slicnog i pribliznog zadatka oslobadjanja svoga duha,licnosti i tela...
Buduci da se zadatak kosi individualno svakog od nas,druzenje sa sebi slicnom odvlaci snagu od napora na sebi da se natalni problem resi,sto rezultira osecanjem odbojnosti ka doticnome.. (psiholoska projekcija gde svoje mane vidimo u drugome koji se za to nasao podoban,mada,shvatate i ovo,ne bez razloga.)...Pa opet,iskustvo i zivot sam po sebi navodi na mogucnost da i drugi sa istovetnom egzistencijalistickom dilemom moze biti na pomoci,ili cak i posluziti kao potpora vasem licnom individualnom putu...U tom slucaju, osecaj odbojnosti je nekako savladan i anuliran,te se dve duse mogu zajednicki uputiti istim putem, van zatvora,zajedno u zivotu i dobrom raspolozenju...To bi bio taj neki drugi primer...Sta vi mislite o ovome?..... p.s.jesam malo skrenuo s teme pri kraju.
Poznajem dva coveka iz svoje okoline rodjenih na isti dan kad i ja...
Uglavnom,prepoznajem neke duboke crte licnosti,buduci da sam skorpija,a nama je intuicija jaca strana. Jednog od ova dva coveka poznajem ceo zivot,pa iako nam se nazori sustinski razlikuju,(skloniji sam spiritualizmu od njega,koji bi da ga zatre zagusenim hedonizmom,premda...) primecujem jaku i jednu dobru meru poklapanja na planu unutrasnjih misaonih i emotivnih kola,da se tako izrazim...Jedno kratko vreme je bas blejao kod mene,na gajbe,sam ili u drustvu ortaka,pa sam imao prilike da ispitam ova poklapanja i odudaranja,znajuci vec da smo ispisnici...Brzo,medjutim,ovo goscenje je dosadilo,i ja sad tog coveka ne vidjam niti osecam za tim potrebu...
Kazu da se skorpije nesto medju sobom ne mirisu,ali ja imam jednu teoriju vezanu za ispisnike koja moze biti manje ili vise tacna,zavisi kako ovo samo ocenimo i procenimo....
Kakvi god da smo,sa vrlinama i manama (najbolje bi mi doslo kad bi bili i bez jednih i bez drugih,pa vozi misko..) verujem da smo zivotom stavljeni na test pameti,mozga,osecajnosti i slobode...i s jednom misijom u kojoj igramo ulogu protagoniste...Ako verujete u karmu,ili uopste u izazov koji vam u lice baca znacajno percepirano nesavrsenstvo postojanja... dolazimo do toga da bi ljudi rodjeni u istim vremenskim okvirima na neki cudan nacin bili stavljeni pod ogranicavajuci sablon jednog istog ili vrlo slicnog i pribliznog zadatka oslobadjanja svoga duha,licnosti i tela...
Buduci da se zadatak kosi individualno svakog od nas,druzenje sa sebi slicnom odvlaci snagu od napora na sebi da se natalni problem resi,sto rezultira osecanjem odbojnosti ka doticnome.. (psiholoska projekcija gde svoje mane vidimo u drugome koji se za to nasao podoban,mada,shvatate i ovo,ne bez razloga.)...Pa opet,iskustvo i zivot sam po sebi navodi na mogucnost da i drugi sa istovetnom egzistencijalistickom dilemom moze biti na pomoci,ili cak i posluziti kao potpora vasem licnom individualnom putu...U tom slucaju, osecaj odbojnosti je nekako savladan i anuliran,te se dve duse mogu zajednicki uputiti istim putem, van zatvora,zajedno u zivotu i dobrom raspolozenju...To bi bio taj neki drugi primer...Sta vi mislite o ovome?..... p.s.jesam malo skrenuo s teme pri kraju.