911s [SK];16325506:
Već duže vreme izbegavam.
Kod sebe kod kuće sam pravio više puta, ali ne mogu ja sam da podnesem tu organizaciju - gde konstantno nestaje pivo, ko je promenio pesmu, ko igra fudbal napolju, neko hoće da skoči sa krova, ko mi se zaključao u sobu, roštilj samo što nije zagoreo... Možda ponovo za par godina.
Kod drugih se uvek okupi ista ekipa poznatih ljudi, koja uvek priča iste priče (prepričavanje bajatih dogadjaja po hiljadu puta), gomila smarača kojima se ništa ne dešava u životu pa i nemaju o čemu da pričaju a uz to i smaraju druge glupim pitanjima koja pitaju više reda radi, pritom i nisu duhoviti ni kreativni. Eventualno budem maksimalno dva sata, preko toga nema poente. A možda je i vreme da malo menjam društvo...
Pa koliko ti ljudi zoveš?

Kućne žuraje samo i pravim, i to ponekad bez ikakvog povoda.
Maksimalno, 12-13 ljudi sa kojim se družim.
Ne volim kad mi stalni gosti dovode strance u kuću, tako da napominjem 'ne dovodite pratnju'
I onda slušamo ploče, gledamo Pajtonovce, igramo tvist, asocijacije (apsolutni hit za kućne žurke), raspravljamo i diskutujemo o svemu i svačemu
E sad ja ne znam šta ostali svrstavaju pod kućne žurke, ali kod mene nema nikakvog sređivanja, štikle, 'aljine, da se nešto namešta atmosfera, rasveta, dekoracija...
Goste dočekujem u pidžami (dobro, opravdano, jer se obično sastajemo oko 10), i većina njih ostane da prespava.
A primetila sam da pidžama partiji u zadnje vreme prelaze u neke boemske rasprave.
Trip: sedi drug sa flašom piva naslonjen na radijator i raspravlja sa drugaricom (leži na dušeku
ispod stola) da li je politeizam opravdan, i da li nam je monoteizam istorijski gledano nametnut.