Režija života

Tuzni_patak

Elita
Poruka
18.247
Zamislite da sam otkrio metod za prestanak starenja tkiva. To znači da čovek na kome se praktikuje metod može umreti isključivo od nasilne povrede sistema koji mu uništi vitalni organ i ravnotežu.

Na neki način to bi bila "osuda" na večiti život.

Kako bi to promenilo vas?
Kako bi to promenilo čoveka?
Kako bi to promenilo ljude?
Da li uopšte otkriti takvu metodu?


Ljudi su najviše sretni u detinjstvu, ne zbog sreće već zbog toga što se tada najmanje plaše....Stalno nadodaju strahove....

Strah od fizičkog oštećenja, želja ljudi da imaju moć, egoizam, borba za prestiž, mržnja, kako bi to sve izgledalo u vašoj viziji i režiji ovakvog filma....?

P.S.Ako nešto može da opstane hiljadu godina , moći će i za vreme jednog ljudskog života......
 
Besmrtnost se već događa. Ako je ljudska sudbina kosmos, a jeste, onda im životni vek mora biti duži. Kako će se sve to odraziti na čoveka, teško možemo pretpostaviti sa današnjih pozicija. Ubeđen sam da se čovek neće samouništiti.
 
dobro jutro risto :D
znaci - kosmos, a?
sta napravi Artur od riste...;)

elem, da se mozemo "samokonzervirati" da li bismo to ucinili?...naravno
da li bismo postali drustvo konzervi s neogranicenim rokom trajanja...naravno
da li bi konzervama vremenom postalo dosadno...naravno
da li bi iz zabave krenule da se rokaju medjusobno ( u "moz bit samo jedna konzerva" fazonu...)...naravno
da li bi zadnja konzerva na svijetu umrla od dosade...naravno
jos samo da se sjetim kako se zove roman...:roll:

eto, jos uvijek je vedrija opcija da nas dokrajci neki meteor, slucajno - kako doslo tako otislo...:D

a "put u svemir" - jbga, risto, kad budes kupovo karte, uzmi i meni jednu...ma, bolje uzmi dvije...nece se baci...:D

jbte, al sam nesto vesela jutros, sta li mi je...:roll:
 
Zamislite da sam otkrio metod za prestanak starenja tkiva. To znači da čovek na kome se praktikuje metod može umreti isključivo od nasilne povrede sistema koji mu uništi vitalni organ i ravnotežu.

Na neki način to bi bila "osuda" na večiti život.

Kako bi to promenilo vas?
Kako bi to promenilo čoveka?
Kako bi to promenilo ljude?
Da li uopšte otkriti takvu metodu?


Ljudi su najviše sretni u detinjstvu, ne zbog sreće već zbog toga što se tada najmanje plaše....Stalno nadodaju strahove....

Strah od fizičkog oštećenja, želja ljudi da imaju moć, egoizam, borba za prestiž, mržnja, kako bi to sve izgledalo u vašoj viziji i režiji ovakvog filma....?

P.S.Ako nešto može da opstane hiljadu godina , moći će i za vreme jednog ljudskog života......

Ne. Ljudi su najviše srećni u detinjstvu zato što su tada bezbrižni. Deca se plaše više i češće nego odrasli - svega što im je nepoznato, ali strahove prevladavaju u komunikaciji sa starijima, koji im prigušuju strahove. Uče ih, po sopstvenim obrascima, čega se ne treba i, nažalost, čega se treba plašiti.
Deca su srećna jer je za njih sreću čine sitnice ('koje život znače').
Kad porastu, shvate da sreća ne leži u svakodnevnim sitnicama. Svakodnevne sitnice odraslog čoveka ispunjavaju zadovoljstvom, ali ne i srećom. Pun frižider ili odlazak u pozorište nisu sreća.

Starenje i prirodna smrt nisu nesreća.
Fizička besmrtnost je ništa u poređenju sa besmrtnošću nekog, ko je ostao u sećanjima.
 
Ne trebaju mi potvrde da se to već dogadja , jer se ne dogadja.
To je samo toliko naglašena nada , da se više stvarnost ne razlikuje od onoga što su želje....

Ja pričam o stvarnom otkriću i da li da ga objavim?
Pre nego što ga objavim , za razliku od drugih naučnika, hoću videti šta vi mislite da bi to donelo , dobro ili loše....
Navedite i dobro i loše.....

Ako ga ne objavim , sledeći čovek koji će ga otkriti u ovom obliku će možda doći za nekoliko stotina godina, jer će većina biti okrenuta ovim pričama o genetici i usavršavanju otkrivanja gena starosti...
Ali ovo poslednje je nebitno , jer me interesuje šta mislite da će se ispoljiti i u kom slučaju....
 
Kad porastu, shvate da sreća ne leži u svakodnevnim sitnicama.

Ја бих пре рекла да кад одрасту ПОМИСЛЕ да срећа не лежи у свакодневним ситницама! (И ту се зезну!)

Svakodnevne sitnice odraslog čoveka ispunjavaju zadovoljstvom, ali ne i srećom.

Откуд ти то? Ја се не бих сложила са тим.

Pun frižider ili odlazak u pozorište nisu sreća.

А шта је срећа? Мерцедес и одлазак на Малдиве?
Видиш, за мене је срећа и пун фрижидер, и одлазак у позориште, и кад покривам децу која се ноћу открију, и кад скувам кафицу и извалим се са књигом у руци, и кад смо сви живи и здрави, и кад ме загрли онај кога волим, и кад се роса блиста на трави...
Ја не знам за неку другачију срећу осим те мале, свакодневне среће....
 
Ја бих пре рекла да кад одрасту ПОМИСЛЕ да срећа не лежи у свакодневним ситницама!
Откуд ти то? Ја се не бих сложила са тим.
А шта је срећа? Мерцедес и одлазак на Малдиве?
Видиш, за мене је срећа и пун фрижидер, и одлазак у позориште, и кад покривам децу која се ноћу открију, и кад скувам кафицу и извалим се са књигом у руци, и кад смо сви живи и здрави, и кад ме загрли онај кога волим, и кад се роса блиста на трави...
Ја не знам за неку другачију срећу осим те мале, свакодневне среће....

Razlikujemo se, Hellen.
Kad to kažem, mislim na poimanje sreće, kao i na finese između sreće i zadovoljstva.
Nisam govorila o gradaciji: od punog frižidera, preko odlaska na Maldive, do Mercedesa.
Nisam spominjala zdravlje i ljubav - namerno, jer to su jedine dve kategorije koje smatram srećom.
Ne postoji "mala" sreća.
 
Ali ovo poslednje je nebitno , jer me interesuje šta mislite da će se ispoljiti i u kom slučaju....

Најгоре људске особине, у сваком случају... ;-)

Nisam govorila o gradaciji: od punog frižidera, preko odlaska na Maldive, do Mercedesa.

Само што ово није градација, већ антитеза... :D
 
Мало си помешала појмове... :)

Ако ћемо реално, једино је фрижидер, и то не пун, већ довољно попуњен задовољство... наведени ауто је једино ствар "статуса" а летовање на дотичној локацији само још и чисто издркавање приде... ;)

Волео бих и да ми објасниш твоје виђење разлика између среће и задовољства... осим ако једина разлика није у компаративној вредности ;)
 
Мало си помешала појмове... :)

Ако ћемо реално, једино је фрижидер, и то не пун, већ неопходно попуњен задовољство... наведени ауто је ствар "статуса" а летовање на дотичној локацији још и чисто издркавање приде... ;)

Nisam pomešala pojmove.

Nekom je pun frižider zadovoljstvo; nekom je Mercedes 'sreća', jer 'sreću' vidi baš u statusu. Neko je srećan kad dobije platu, drugi je srećan kad putuje na Maldive. Zavisi od psihološkog profila, kulturnog miljea... Ybt, pa nisu svi ljudi isti!
Sreća nije materijalna kategorija.
Jedno nam je svima zajedničko: ne znamo šta je sreća, dok je ne izgubimo.
 
Видиш, онај који је срећан/задовољан пуним фрижидером, њему скоро ништа више од тог фрижидера не треба... а онај коме је срећа у Мерцедесу и Малдивима (статусу и "издркавању") увек тражи више и никад није заиста срећан... ;)

Знам да нису сви људи исти, али мислим да би сви људи требали да теже истинској срећи, а не да проведу живот у тражењу онога што већ имају... ;)

Тај/ти који траже вечни живот су управо ови други... "мерцесоидни"... за њих би вечни живот несвесно био вечни пакао... а знамо да је пут до пакла поплочан најбољим намерама... страх од (насилне) смрти би им се појачао бар једно 10х и све што је људско у њима би нестало...

Толико о теми ;)
 
Видиш, онај који је срећан/задовољан пуним фрижидером, њему скоро ништа више од тог фрижидера не треба... а онај коме је срећа у Мерцедесу и Малдивима (статусу и "издркавању") увек тражи више и никад није заиста срећан... ;)

Знам да нису сви људи исти, али мислим да би сви људи требали да теже истинској срећи, а не да проведу живот у тражењу онога што већ имају... ;)

Толико о теми ;)

Pa o tome i govorim, čoveče.:lol: Otprilike.
Govorim o sreći kao o duhovnoj kategoriji. Nemaju je svi.
 
Тек сад видех ова питања... :D

Kako bi to promenilo vas?

Не знам, можда бих постао професионални убица, с обзиром да би то постао опасно уносан посао... :D

Kako bi to promenilo čoveka?
Kako bi to promenilo ljude?

Човеков его би, врло вероватно, додирнуо небо... а резултате тога смо већ виђали у историји... :)

С' обзиром да су људи проста множина именице човек, променили би се истоветно, само множински... ;)

Da li uopšte otkriti takvu metodu?

Још кад би се ми питали... :)
 
Pa o tome i govorim, čoveče.:lol: Otprilike.

Онда ми је драго што смо се разумели... ;-)

Govorim o sreći kao o duhovnoj kategoriji. Nemaju je svi.

Овде се не бих сложио са тобом... сви је имају, само је питање да ли ће јој сви отворити врата... јер се и рај и пакао налазе који центиметар изнад ушију... ;-)
 
Онда ми је драго што смо се разумели... ;-)



Овде се не бих сложио са тобом... сви је имају, само је питање да ли ће јој сви отворити врата... јер се и рај и пакао налазе који центиметар изнад ушију... ;-)

Nemaju svi sposobnost da je uoče.
 
Ne trebaju mi potvrde da se to već dogadja , jer se ne dogadja.
To je samo toliko naglašena nada , da se više stvarnost ne razlikuje od onoga što su želje....

Ja pričam o stvarnom otkriću i da li da ga objavim?
Pre nego što ga objavim , za razliku od drugih naučnika, hoću videti šta vi mislite da bi to donelo , dobro ili loše....
Navedite i dobro i loše.....

Ako ga ne objavim , sledeći čovek koji će ga otkriti u ovom obliku će možda doći za nekoliko stotina godina, jer će većina biti okrenuta ovim pričama o genetici i usavršavanju otkrivanja gena starosti...
Ali ovo poslednje je nebitno , jer me interesuje šta mislite da će se ispoljiti i u kom slučaju....

Pa što odmah ne kažeš, da te pogrešno ne shvatamo?
Smesta ga objavi! Može doneti samo dobro, bez obzira što svaka revolucija jede svoju decu.
 
Mislim da i Maldivi i mercedes bez punog frižidera ne vrede ništa.

Što se tiče besmrtnosti, dileme nema da svi težimo tome, ali u mestu svetlom, u mestu cvetnom i td.....u mestu gde ti nikako nije dosadno, gde nema tuge, bola, bolesti i uzdisanja,..., a za to je lek već izmišljen na početku svega.
 
Mislim da i Maldivi i mercedes bez punog frižidera ne vrede ništa.

Što se tiče besmrtnosti, dileme nema da svi težimo tome, ali u mestu svetlom, u mestu cvetnom i td.....u mestu gde ti nikako nije dosadno, gde nema tuge, bola, bolesti i uzdisanja,..., a za to je lek već izmišljen na početku svega.

Naravno da Maldivi i mercedes ne vrede ništa bez punog frižidera. Samo, pitanje je da li je to sreća, ili je zadovoljstvo. A postavlja se i drugo pitanje: da li su oni, koji idu na Maldive i imaju mercedes, zaista srećni, i, konačno, da li su svesni svog punog frižidera. Ma koliko to zvučalo ofucano, hrana, auto, novac jesu prizemne ljudske potrebe; kada ih ispunimo, mi smo zadovoljni ili srećni (zavisno od naših psihološkog profila), ali kratkotrajno, do prve prilike kada ćemo zbog nedostatka neke druge materijalne stvari osetiti prazninu.

Dosade nema ni u ne-besmrtnom životu, kada čovek stremi ispunjenju. Bol i patnja su sastavni deo čovekovog života i ponekad (ne govorim o drastičnim primerima) budu oplemenjujući pokretači.
Kakvo je to svetlo mesto kome stremimo, a gde nije dosadno, nema bola, tuge i uzdisanja (?)... Raj, Nirvana? Pa to svetlo mesto je u nama samima, i nađemo ga kad odgovorimo na pitanje šta nam je svrha, ko smo, kuda idemo. Nije izvan nas.
 
Naravno da Maldivi i mercedes ne vrede ništa bez punog frižidera. Samo, pitanje je da li je to sreća, ili je zadovoljstvo. A postavlja se i drugo pitanje: da li su oni, koji idu na Maldive i imaju mercedes, zaista srećni, i, konačno, da li su svesni svog punog frižidera. Ma koliko to zvučalo ofucano, hrana, auto, novac jesu prizemne ljudske potrebe; kada ih ispunimo, mi smo zadovoljni ili srećni (zavisno od naših psihološkog profila), ali kratkotrajno, do prve prilike kada ćemo zbog nedostatka neke druge materijalne stvari osetiti prazninu.

Dosade nema ni u ne-besmrtnom životu, kada čovek stremi ispunjenju. Bol i patnja su sastavni deo čovekovog života i ponekad (ne govorim o drastičnim primerima) budu oplemenjujući pokretači.
Kakvo je to svetlo mesto kome stremimo, a gde nije dosadno, nema bola, tuge i uzdisanja (?)... Raj, Nirvana? Pa to svetlo mesto je u nama samima, i nađemo ga kad odgovorimo na pitanje šta nam je svrha, ko smo, kuda idemo. Nije izvan nas.

Upravo govorim o punoći svega, ali što "oko ne vide i uho ne ču...to nam je pripremio...", jer ovo ovde je kao u ogledalu, a ta prava punoća, mi odavde ne znamo kakva je.

Ne bih dalje o ovome, pošto postoje ovde na forumu pravila koja zabranjuju pisanje koje najčešće dovede do raspravke, samo iz razloga nerazumevanja među ljudima po ovom pitanju.
 
Za mene je sreca sto bi rekli zdravlje ..telom i duhom i hrabrost da se ucine svi one potrebni koraci u zivotu koji nas vode u besmrtnost,citaj.secanja,,.Maldivi su mi zadovoljstvo..kao i casa dobrog vina..
 

Back
Top