Razlika je u tome što su Hrvati imali pravo da se odvoje, a Srbi nisu. Ok, Srbi su pokušali, mi smo ih rashebali i dokazali im da se ne mogu odvojiti.
Srbe nitko nije pitao zato što ih se nije trebalo pitati. Apsolutno je bilo nebitno što su Srbi željeli pa je li to autonomija, odcjepljenje ili glazbena želja. Odmah na popčetku raspada Jugoslavije, pokrenut je međunarodni zakon "uti posseditis" kojim se nakon raspada višenacionalne tvorevine striktno zabranjuje mijenjanje unutarnjih granica. Srbima je jasno stavljeno na znanje da nemaju pravo na pripajanje Srbiji, da nemaju pravo na odcjepljenje od Hrvatske i da nemaju pravo na mijenjanje granica Hrvatske. Srbi su imali idiote za političke vođe koji su glupo vjerovali da se međunarodno pravo ne odnosi na njih i da ako na vrijeme osvoje što mogu da će im biti dozvoljeno to zadržati. Hrvatski Srbi su glupavo dali povjerenje takvim političkim idiotima i prošli su kao bosi po trnju. Jbg, treba ponekad uključiti mozak i shvatiti da NE znači NE!