Republika Hrvatska-zbirna tema 5

....

  • ........

  • ......

  • ........

  • .........


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
u rbiji je to tako. u RH to je eufemizam za vojnu paradu, pošto realno ne smijete ih raditi jer ste sve izgubili. Eto, Dacic sada zna koje su anti-srpske zemlje. Za sve razumijem jedino me učešće VB iznenadilo

шта не смемо радити? на нашој војној паради је био путин, код вас кафе куварица из америчке амбасаде.
 
одоговорила сам ти да је почетком рата протерано исто толико срба. и? шта ћемо сада? славити крај рата онда кад му крај није био или?

Bio je kraj rata, jer rata vise nije bilo, ostalo je bila pat pozicija Hrvatske, mi u Ist. Slav. nismo nista drugo mogli nego potpisati sporazum, dakle oluja je bila zadna vojna bitka u ratu kojom je trecina Hrv vracena pod ustavno pravni poredak RH

- - - - - - - - - -

:hahaha::hahaha::hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:
:rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf:

MARODERI u akciji nad mrtvim političkim bićem Krajišnika!!!!!

Nekad da se i sa tobom slozim..
 
..
Svaku osobu koja danas iole opravdava ovaj genocid bez obzira na nivo kreativne definicije postova smatram za saucesnika.
U tom smislu moraju adekvatni tretman imati i to danas, sjutra... sve dok ne pocnu da ugradjuju o sopstvenom trosku po cijelj lijepoj
sva imena koje su poubijali, procerali,.. Isto ono sto danas Njemacka radi prema svojim dojucersanjim gradjanima koje su industrijskli
po reziji drzave u gasne komore trpali itd.

Nije mi jasno kako se moze i na ovom forumu u toj sirini sa korisnicima tog tipa komunicirati.


106hcm1.jpg
 
Poslednja izmena:
ај ми молим те објасни шта за тебе представља 44 убијена цивила?
да занемарим други део поста који везе са животом нема.

Ovo sve što sam ja napisao je presudio Haški tribunal. To što to vama ne paše... Jbg. Ni meni nije bilo drago kad su osudili Daria Kordića.
 
Ovo sve što sam ja napisao je presudio Haški tribunal. To što to vama ne paše... Jbg. Ni meni nije bilo drago kad su osudili Daria Kordića.

шта је пресудио хашки трибунал? да је 44 убијена цивила ништа, небитно? и колико је људи осуђено? један?

- - - - - - - - - -

Bio je kraj rata, jer rata vise nije bilo, ostalo je bila pat pozicija Hrvatske, mi u Ist. Slav. nismo nista drugo mogli nego potpisati sporazum, dakle oluja je bila zadna vojna bitka u ratu kojom je trecina Hrv vracena pod ustavno pravni poredak RH

значи не слави се крај рата него војна акција. и то она у којој је хрватска етнички очишћена. замисли да немци славе холокауст?
 
шта не смемо радити? на нашој војној паради је био путин, код вас кафе куварица из америчке амбасаде.

Povodom čega? Jer su vam Rusi oslobodili Bg, niste ni sami uspjeli napraviti to. Putin je došao tamo da svojoj zemlji diže ego. Ove zadnje ratove koji ste sami vodili ne smijete jer ste izgubili. Pa zamisli da Srbija sada napravi paradu povodom Srebrenice.
 
Ево за разлику од форумских кржљаваца виђење једног нормалног Хрвата:
1990. godina počela je pobjedom Tuđmana i HDZ-a na izborima. Hrvatski Srbi su naivno glasali za SDP (nasljednike Komunističke partije) koji je već ranije potajno dogovorio predaju vlasti sa Tuđmanom i ostavio Srbe na milost i nemilost neoustaškog rezima. Tog proljeća, suđeno je u Šibeniku Simi Dubajiću za podrivanje bratstva i jedinstva jer se usudio upotrijebiti izraz "Srpska Krajina". Glavni svjedok optužbe bio je ni manje ni više nego Mile Martić. Još 1989. na zadnjoj sjednice SKJ hrvatski Srbi stali su uz Račana i napustili sjednicu kad se ovaj sukobio sa Miloševićem. Dok su Hrvati masovno podržali HDZ, Srbi nisu glasali za SDS, nego su masovno dali glas SDP-u, bratstvu i zajedništvu sa Hrvatima. U sljedećih 5 godina Hrvati su pokazali šta misle o bratstvu sa Srbima. 130 ubijenih srpskih civila prije početka ratnog sukoba u Vukovaru, 600 u Sisku, 150 u Gospiću, pa desetine i stotine pobijenih u Pakračkoj poljani, Paviljno 22 u Zagrebu, mučilištu Lora u Splitu.... i na kraju 2 000 ubijenih i 250 hiljada protjeranih u Oluji.

U svojim predizbornim skupovima Tuđman je govorio da će Hrvatska za 10 godina samo bez izdvajanja za JNA imati standard Švicarske. Za Tuđmana, HDZ i veliki dio hrvatskog naroda jedini problem u Hrvatskoj bili su Srbi. Ako oni odu, govorili su, Hrvatska će procvijetati. Ništa im nije značilo što je Hrvatska svoje zlatno doba prosperiteta, rasta i razvoja imala baš u doba kad su živjeli sa Srbima u istoj državi i kad im je Beograd bio glavni grad. Za primjer možemo navesti Zagreb i Rijeku. 1918. Zagreb ulazi u zajedničku drzavu sa Srbijom, a Rijeka pada pod Italiju. Zagreb od tada zaostalog provincijskog gradića sa nekih 70 hiljada stanovnika, pod "velikosrpskom hegemonijom" izrasata u lijep i razvijen grad od 300 hiljada ljudi uoči 2. svjetskog rata. U isto vrijeme Rijeka stagnira po broju stanovnika, a ekonomski i industrijski nazaduje. 1945. Zagreb i Rijeka ulaze u sastav nove Jugoslavije. I oboje rastu vise nego dvostruko, a ekonomski cvijetaju.

1995. godine Hrvatska vojska je uz pomoć NATO-a završila etničko čiscenje Srba koje je započelo stotinjak godina ranije. I da li je Hrvatskoj nakon toga krenulo? Iako zarađuje 8 milijardi eura svake godine od turizma, Hrvatska ekomija je u nikad jadnijem stanju. 1990. u Hrvatskoj je nezaposlenih bilo oko 100 hiljada, danas je nezaposleno tri puta više, iako u Hrvatskoj živi 600 hiljada ljudi manje. Dug Hrvatske koja je i u Jugoslaviji bila najzaduženija republika iznosi 54 milijarde eura u samo 20 godina, dok je cijela bivša Jugoslavija u 45 godina imala oko 12 milijardi eura duga. U Jugoslaviji su izgrađene fabrike, škole, bolnice, studentski domovi, stadioni, sporteske dvorane, ceste, vodovodi, dalekovodi, stanbena naselja, radnička odmarališta... a u Hrvatskoj gotovo ništa. Samo između 1965. do 1975. na Jadranu je izgrađeno 400 hotela, a u Hrvatskoj u 20 godina samo 20, ali su većinom u stranom vlasništvu, kao što su i sve banke i telekomunikacije u stranom vlasništvu.

Oko 90 posto industrijske proizvodnje i fabrika iz 1991. je propalo. Na zadarskom području propalo je preko 50 preduzeća i nestalo 20 hiljada radnih mjesta. U Rijeci je nestalo čak 30 hiljada radnih mjesta, Jugolinija sa 3.000 zaposlenih i više od 50 brodova u floti je propala, a zadnji brod koji je prodat u staro gvožđe zvao se »Hrvatska«. U Osijeku je ugašena polovina preduzeća i nestalo je 22 hiljade radnih mjesta. Poljoprivredna proizvodnja je potpuno propala, radi uvozničkih lobija koji plaćaju korumpiranim političarima da bez ikakvih kontrola uvoze svoje proizvode. Zbog diktata iz Evropske Unije Hrvatska nije smjela proglasiti zaštićeni pojas na Jadranu, pa tako italijanski ribari nanose štetu od nekoliko stotina milona eura godišnje.

U luđačkom zanosu Tuđman je vikao "imamo Hrvatsku", a zaluđena masa mu je klicala. Danas iz te njegove i njihove Hrvatske gdje je sve što vrijedi u vlasništvu stranaca mladi masovno bježe. Prema anketama 67 posto mladih želi napustiti Hrvatsku. Samo u zadnje dvije godine 100 hiljada ljudi je otišlo u Kanadu, Njemačku, Australiju, SAD, čak i Irsku, mjesečno 44 ljekara napušta Hrvatsku. I ono malo ekonomije što je ostalo, ostalo je iz Jugoslavije, ljudi žive po stanovima koje su nasljedili od svojih očeva i djedova. Moja majka kaže da nikad u 40 godina koliko je živjela u Jugoslaviji nije vidjela nekog da kopa po kontejnerima, a danas je to u Hrvatskoj svakodnevan prizor.

U Srbiji se dosta često izjava uglednog akademika Enrika Josifa da su Srbi nebeski narod uzima kao srpska mitomanija, bez obzira što ju je izrekao jedan Jevrejin, a ne Srbin. Hrvati su Jevreje istrijebili još u 2. svjetkom ratu, 1941. u Hrvatskoj je živjelo više od 45 hiljada Jevreja, a danas ih živi 509. Samo pravoslavnih Srba u Hrvatskoj na zadnjem popisu pred 1. svjetski rat bilo oko 25 posto (bez katolika koji su se izjasnili kao Srbi), a danas ih je oko 4 posto. Prvi pogromi Srba u Hrvatskoj započeli su još prije 1. svjetskog rata, povremeno i između dva rata, preko Jasenovca, djelovanja ustaške emigracije i na kraju od 1990. do 1995. sa "Olujom" kao velikim finalom. Kada danas pogledamo jadno stanje u kojem se Hrvatska nalazi, onda nam izjava akademika Josifa ne zvuči kao mit, nego, bar na primjeru Hrvatske kao gola istina, jer su Hrvati svoje zlatno doba prosperiteta imali samo kad su zivjeli u zajedničkoj drzavi sa Srbima i kad im je glavni grad bio Beograd.

Гуми је један од 509 жидова у НДХ, :D
 
шта је пресудио хашки трибунал? да је 44 убијена цивила ништа, небитно? и колико је људи осуђено? један?

- - - - - - - - - -



значи не слави се крај рата него војна акција. и то она у којој је хрватска етнички очишћена. замисли да немци славе холокауст?

Slavi se kraj rata jer je time rat zavrsen. Slavi se oslobadjanje svojih teritorija a ne progon ljudi koji su sami otisli (a politicko vodstvo odbilo z4, nisi odgovorila sta su trebali, ostaviti im Krajinu). Nemci nisu oslobadjali svoja podrucja pa nije uopste usporedivo
 
Mogo si malo tog teksta stavit da ne otvaram prilog.

Na zidu mjesnog bunara u selu Buković kod Benkovca, na sam dan zagrebačke proslave Oluje, jutros je na velikoj naslikanoj hrvatskoj zastavi osvanuo svježe naslikani srpski grb, javlja Zadarski.hr . Četiri ocila preko vjerničkog križa nacrtani su preko hrvatskog grba.


Djelatnici PU zadarske jutros su proveli izvid ovog slučaja, odnosno ispituju okolnosti i traže noćnog crtača srpskog grba, koji je prebrisao, odnosno preličio predsjednik Mjesnog odbora Buković Josip Opačak. No, to je zamalo izazvalo još veći incident.

Naime, dok je Opačak to radio, do njega je navodno stigla Škoda beogradskih oznaka u kojoj su bila dvojica njemu nepoznatih muškaraca u dobi od oko 50 godina koji su mu se, kako je rekao, "unijeli u lice", te dobacivali kako ne treba to činiti, da su došli vidjeti "lijepi srpski grb" te da bi, uostalom, on trebao stalno stajati na zidu bunara, ali ne i na hrvatskoj zastavi. Opačak ne zna je li dvojac i nacrtao grb preko zastave, ali po njihovom govoru tvrdi da su porijeklom iz benkovačkog kraja, a ne "originalni" državljani Srbije.

Opačak tvrdi da je situacija bila na rubu fizičkog obračuna i da bi ga bili napali da nisu bili na prometnom mjestu i da nije pristigao kamion "Elektre" s jednim djelatnikom. On je potom cijeli slučaj prijavio policiji koja je ubrzo pronašla jednog od dvojice putnika iz Škode te ga privela na razgovor u PP Benkovac, a Opačak je bio na suočenju s osobom koja ga je nešto ranije verbalno napala, javlja Zadarski.hr

- - - - - - - - - -

Да, страшно, поготово што тај крај сигурно врви од шкода београдских таблица... :roll:

Iznenadio bi se.
 
шта је пресудио хашки трибунал? да је 44 убијена цивила ништа, небитно? и колико је људи осуђено? један?

- - - - - - - - - -



значи не слави се крај рата него војна акција. и то она у којој је хрватска етнички очишћена. замисли да немци славе холокауст?

Nije nebitno. Ali ta 44 civila nisu planski ubijena već su to činili pojedinci na svoju ruku.
Sad koliko je ljudi osuđeno... Nijedan kao ni za 150 hrvatskih i bošnjačkih civila u operaciji Koridor '92 u Bos. Posavini. Koji kao i ovi iz Oluje nisu planski ubijeni.
 
Nista tu nije glupo, zasto ne bi bilo BG registracija? Ah da, Srbi nikad ne provociraju, sve su to zavere bre :lol:

Ajde mani me. Koliko samo ljudi tamo ima rodjake i porodice po Srbiji, ma stvarno je neverovatno da tamo bude registracije BG

И нису могли да пронађу ту шкоду никако?

- - - - - - - - - -

Pa uhvatili su jednog coveka, polako

Аха, клупко завере се дакле одмотава...
 
44 ubijena civila nisu genocid.
Srbi su otišli sa okupiranog područja po naredbi Milana Martića. Nije ih protjerao HV.

Што тако болесно глупо лажете, ево мало статистике од стране једног хрвата из Загреба...

1990. godina počela je pobjedom Tuđmana i HDZ-a na izborima. Hrvatski Srbi su naivno glasali za SDP (nasljednike Komunističke partije) koji je već ranije potajno dogovorio predaju vlasti sa Tuđmanom i ostavio Srbe na milost i nemilost neoustaškog rezima. Tog proljeća, suđeno je u Šibeniku Simi Dubajiću za podrivanje bratstva i jedinstva jer se usudio upotrijebiti izraz "Srpska Krajina". Glavni svjedok optužbe bio je ni manje ni više nego Mile Martić. Još 1989. na zadnjoj sjednice SKJ hrvatski Srbi stali su uz Račana i napustili sjednicu kad se ovaj sukobio sa Miloševićem. Dok su Hrvati masovno podržali HDZ, Srbi nisu glasali za SDS, nego su masovno dali glas SDP-u, bratstvu i zajedništvu sa Hrvatima. U sljedećih 5 godina Hrvati su pokazali šta misle o bratstvu sa Srbima. 130 ubijenih srpskih civila prije početka ratnog sukoba u Vukovaru, 600 u Sisku, 150 u Gospiću, pa desetine i stotine pobijenih u Pakračkoj poljani, Paviljno 22 u Zagrebu, mučilištu Lora u Splitu.... i na kraju 2 000 ubijenih i 250 hiljada protjeranih u Oluji.

U svojim predizbornim skupovima Tuđman je govorio da će Hrvatska za 10 godina samo bez izdvajanja za JNA imati standard Švicarske. Za Tuđmana, HDZ i veliki dio hrvatskog naroda jedini problem u Hrvatskoj bili su Srbi. Ako oni odu, govorili su, Hrvatska će procvijetati. Ništa im nije značilo što je Hrvatska svoje zlatno doba prosperiteta, rasta i razvoja imala baš u doba kad su živjeli sa Srbima u istoj državi i kad im je Beograd bio glavni grad. Za primjer možemo navesti Zagreb i Rijeku. 1918. Zagreb ulazi u zajedničku drzavu sa Srbijom, a Rijeka pada pod Italiju. Zagreb od tada zaostalog provincijskog gradića sa nekih 70 hiljada stanovnika, pod "velikosrpskom hegemonijom" izrasata u lijep i razvijen grad od 300 hiljada ljudi uoči 2. svjetskog rata. U isto vrijeme Rijeka stagnira po broju stanovnika, a ekonomski i industrijski nazaduje. 1945. Zagreb i Rijeka ulaze u sastav nove Jugoslavije. I oboje rastu vise nego dvostruko, a ekonomski cvijetaju.

1995. godine Hrvatska vojska je uz pomoć NATO-a završila etničko čiscenje Srba koje je započelo stotinjak godina ranije. I da li je Hrvatskoj nakon toga krenulo? Iako zarađuje 8 milijardi eura svake godine od turizma, Hrvatska ekomija je u nikad jadnijem stanju. 1990. u Hrvatskoj je nezaposlenih bilo oko 100 hiljada, danas je nezaposleno tri puta više, iako u Hrvatskoj živi 600 hiljada ljudi manje. Dug Hrvatske koja je i u Jugoslaviji bila najzaduženija republika iznosi 54 milijarde eura u samo 20 godina, dok je cijela bivša Jugoslavija u 45 godina imala oko 12 milijardi eura duga. U Jugoslaviji su izgrađene fabrike, škole, bolnice, studentski domovi, stadioni, sporteske dvorane, ceste, vodovodi, dalekovodi, stanbena naselja, radnička odmarališta... a u Hrvatskoj gotovo ništa. Samo između 1965. do 1975. na Jadranu je izgrađeno 400 hotela, a u Hrvatskoj u 20 godina samo 20, ali su većinom u stranom vlasništvu, kao što su i sve banke i telekomunikacije u stranom vlasništvu.

Oko 90 posto industrijske proizvodnje i fabrika iz 1991. je propalo. Na zadarskom području propalo je preko 50 preduzeća i nestalo 20 hiljada radnih mjesta. U Rijeci je nestalo čak 30 hiljada radnih mjesta, Jugolinija sa 3.000 zaposlenih i više od 50 brodova u floti je propala, a zadnji brod koji je prodat u staro gvožđe zvao se »Hrvatska«. U Osijeku je ugašena polovina preduzeća i nestalo je 22 hiljade radnih mjesta. Poljoprivredna proizvodnja je potpuno propala, radi uvozničkih lobija koji plaćaju korumpiranim političarima da bez ikakvih kontrola uvoze svoje proizvode. Zbog diktata iz Evropske Unije Hrvatska nije smjela proglasiti zaštićeni pojas na Jadranu, pa tako italijanski ribari nanose štetu od nekoliko stotina milona eura godišnje.

U luđačkom zanosu Tuđman je vikao "imamo Hrvatsku", a zaluđena masa mu je klicala. Danas iz te njegove i njihove Hrvatske gdje je sve što vrijedi u vlasništvu stranaca mladi masovno bježe. Prema anketama 67 posto mladih želi napustiti Hrvatsku. Samo u zadnje dvije godine 100 hiljada ljudi je otišlo u Kanadu, Njemačku, Australiju, SAD, čak i Irsku, mjesečno 44 ljekara napušta Hrvatsku. I ono malo ekonomije što je ostalo, ostalo je iz Jugoslavije, ljudi žive po stanovima koje su nasljedili od svojih očeva i djedova. Moja majka kaže da nikad u 40 godina koliko je živjela u Jugoslaviji nije vidjela nekog da kopa po kontejnerima, a danas je to u Hrvatskoj svakodnevan prizor.

U Srbiji se dosta često izjava uglednog akademika Enrika Josifa da su Srbi nebeski narod uzima kao srpska mitomanija, bez obzira što ju je izrekao jedan Jevrejin, a ne Srbin. Hrvati su Jevreje istrijebili još u 2. svjetkom ratu, 1941. u Hrvatskoj je živjelo više od 45 hiljada Jevreja, a danas ih živi 509. Samo pravoslavnih Srba u Hrvatskoj na zadnjem popisu pred 1. svjetski rat bilo oko 25 posto (bez katolika koji su se izjasnili kao Srbi), a danas ih je oko 4 posto. Prvi pogromi Srba u Hrvatskoj započeli su još prije 1. svjetskog rata, povremeno i između dva rata, preko Jasenovca, djelovanja ustaške emigracije i na kraju od 1990. do 1995. sa "Olujom" kao velikim finalom. Kada danas pogledamo jadno stanje u kojem se Hrvatska nalazi, onda nam izjava akademika Josifa ne zvuči kao mit, nego, bar na primjeru Hrvatske kao gola istina, jer su Hrvati svoje zlatno doba prosperiteta imali samo kad su zivjeli u zajedničkoj drzavi sa Srbima i kad im je glavni grad bio Beograd.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top