Kako se nakon ove sudske odluke osjećaju Srbi i građani Srbije te Srbi van Srbije kojima su rođaci stradali kao žrtve fašističkog terora?! Uviđa li javnost Srbije da prešutno pristajanje za rehabilitacijom jednog prononsiranog fašiste i dokazanog antisemita vrijeđa ne samo židovske građane u Srbiji i izvan nje, nego i sve ljude kojima je ljudsko dostojanstvo, sloboda, jednakost i pravda iznad svega?!
Margelov institut iz Zagreba uputio je u utorak zvaničan protest Vladi Republike Srbije zbog rehabilitacije Dragiše Cvetkovića, predsednika Vlade Kraljevine Jugoslavije koji je, osim rasnih zakona, za svoje kratkotrajne sramne vladavine, potpisao i Trojni Pakt 1941.
"Kao nevladina organizacija koja se bori protiv rasizma i antisemitizma s dubokom zabrinutošću i nevjericom primili smo vijesti iz susjedne nam Republike Srbije o sudskom poništavanju Odluke Državne komisije Demokratske Federativne Jugoslavije od 15. rujna 1945. godine, kojom se bivši predsjednik profašističke Vlade Kraljevine Jugoslavije Dragiša Cvetković proglašava narodnim neprijateljem i ratnim zločincem. Zbog toga ovim putem izražavamo svoj oštar protest Vladi Republike Srbije i očekujemo brzu i neodložnu reakciju protiv ove skandalozne sudske odluke", navodi se u protestu, koji je potpisao Alen Budaj, direktor i osnivač Margelovog instituta, a koji je u utorak uručen ambasadoru Srbije u Zagrebu, Radivoju Cvetićaninu.
- Dragiša Cvetković rođen je u Nišu 1893. godine. U tri mandata bio je gradonačelnik toga grada. Skupština Grada Niša 2007. godine promjenila je ulicu hrvatskog antifašiste dr Božidara Adžije i zamjenila je imenom jednog narodnog izdajice i suradnika njemačkog okupatora. Treba napomenuti da je upravo policija Cvetković-Mačekova profašističkog režima uhapsila Adžiju noću s 30. na 31. ožujka 1941, te ga je po ulasku Hitlerovih trupa u Zagreb predala ustašama, koje su ga prebacile u koncentracioni logor Kerestinec. Adžiju su ustaše strijeljale na zagrebačkoj Dotrščini 9. srpnja 1941. zajedno s Otokarom Keršovanijem, Ognjenom Pricom i još sedmoricom drugova. Narodnim herojem proglašen je 26. srpnja 1945. godine. Dvije godine nakon što je ulica žrtve fašističkog ustaškog terora i narodnog heroja zamjenjena ulicom Hitlerova suradnika, Okružni sud u Nišu 25. rujna 2009. godine poništio je Odluku Državne komisije DFJ o utvrđenju Dragiše Cvetkovića ratnim zločincem i narodnim neprijateljem. Tim nemoralnim i protupravnim činom Cvetković koji je umro nekažnjen 1969. godine u Parizu rehabilitiran je, opravdavajući do kraja svog života sporazum koji je potpisao s nacističkom Njemačkom.
Međutim, historiografija će Dragišu Cvetkovića svrstavati u saveznike Adolfa Hitlera s dvije neoborive i ključne činjenice. Prva je, da je Vlada Kraljevine Jugoslavije poznata pod imenom Cvetković-Maček na čijem se čelu nalazio Dragiša Cvetković kao njen predsjednik donijela 1940. godine dvije antisemitske uredbe, a druga da je s Hitlerom sklopio pakt. U broju 229-LXXX-A od 5. listopada 1940. godine beogradskih Službenih novina, a potom i u broju 230. zagrebačkih Narodnih novina od 9. listopada 1940. objavljeni su antisemitski zakoni: "Uredba o upisu lica jevrejskog porekla za učenike univerziteta, visokih škola u rangu univerziteta, viših, srednjih, učiteljskih i drugih stručnih škola" i "Uredba o merama koje se odnose na Jevreje u pogledu obavljanja radnja s predmetima ljudske ishrane".
Prva zakonska uredba poznatija kao numerus clausus ograničavala je broj učenika židovskog porijekla za upis učenika prvih razreda svih škola s obzirom na postotak Židova u ukupnom broju židovskih stanovnika države. Ovom odredbom također u jugoslavenske škole nisu mogli biti upisana djeca Židova iz stranih zemalja. Druga uredba zabranila je poslovanje svim veletrgovinama s ljudskom ishranom, ako su bile u većinskom ili suvlasničkom dijelu vlasnika Židova ili židovskog kapitala, ako je uprava poduzeća bila sastavljena od osoba židovskog porijekla ili ako se načelu poduzeća nalazio Židov. Hrvatski ban mogao je temeljem ove antisemitske zakonske uredbe postaviti komesara poduzeća. Za kršenje ove uredbe određene su stroge novčane kazne i konfinacija u logorima.
U vrijeme Vlade Cvetković-Maček postojao je koncentracijski logor u Kruščici kod Viteza u Bosni za rodoljube, komuniste i ostale protivnike režima. Protužidovske mjere, zatvori za rodoljube i komuniste, profašistički pritisci i gušenje temeljnih ljudskih prava i sloboda bile su obilježje vladavine ove profašističke vlade.
Savez jevrejskih bogoštovnih opština Kraljevine Jugoslavije uputio je Vladi Kraljevine Jugoslavije u ime jugoslavenske židovske zajednice 11. listopada 1940. godine tekst "Deklaracije", tražeći od Vlade da se poštuje slovo jednakosti svih građana zajamčenih Ustavom, jer nikome se ne može ograničiti pravo školovanja samo zato što se radi o židovskoj djeci ili sudjelovanja u jednoj privrednoj grani samo zato što je netko Židov. Tekst su potpisali vodeći članovi židovske zajednice, predsjednik Saveza dr. Friedrich Popps i vrhovni rabin Jugoslavije dr. Isak Alkalay.
Druga i konačna također neoboriva povijesna činjenica jest ta, da je 25. ožujka 1941. godine u dvorcu Belvedere u Beču Dragiša Cvetković s njemačkim ministrom vanjskih poslova Von Ribbentropom Kraljevinu Jugoslaviju priključio silama fašističke osovine potpisujući akt pristupanja Trojnom paktu. U zemlji je ta vijest među građanstvom dočekana s velikim ogorčenjem i nezadovoljstvom širokih masa. Stoga su 27. ožujka 1941. građani Beograda izašli na ulice i žestokim demonstracijama pokazali svoje antifašističko opredjeljenje i neslaganje s odlukom profašističke Vlade. Kako se dalje stvar razvijala zabilježila je povijest. Protupravna Odluka Okružnog suda iz Niša poništava antifašističko naslijeđe Republike Srbije, narušava sliku Srbije u zemljama regiona, otvara vrata rehabilitaciji ostalih ratnih zločinaca. Ona pokazuje svijetu da se u Srbiji događaju čudne stvari kada se sudskim odlukama nastoji promjeniti povijest, sve kako bi se jednog izdajnika srpskog naroda, fašistu i suradnika Adolfa Hitlera te tvorca i provoditelja prvih antisemitskih zakonskih uredbi na prostorima zemalja bivše Jugoslavije oslobodilo povijesne odgovornosti otvorene kolaboracije s Trećim Reichom.
To ne može učiniti niti jedan sud na svijetu, jer sudovi sude živima, a ne mrtvima, i u konačnici istina se ne može pobiti. Odluka Državne komisije Demokratske Federativne Jugoslavije nepromjenjiva je i nije podložna reviziji jednog okružnog suda. To je Odluka savezne komisije u kojoj su učestvovale sve republike bivše Jugoslavije, te slijedom toga i danas pravno obvezujuća za sve zemlje nastale raspadom bivše SFRJ. Revidiranjem povijesti Srbija ne smije upasti u zamku povijesnog revizionizma i krivotvorenja vlastite povijesti i pljuvanja po antifašizmu, da bi se uljepšala slika onih koji su bili suradnici nacista odnosno onih koji su se od 1945. godine našli na strani poraženih.
Republika Srbija u Ustavu potvrđuje pravo i jednakost svih građana, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Poništavanjem odluke kojom se državni neprijatelj i ratni zločinac oslobađa krivnje jednim krajnje neustavnim i nemoralnim potezom običnog sudskog činovnika, vrijeđaju se žrtve fašizma i nacizma, obezvrijeđuje se antifašizam kao tekovina na kojem je svršetkom Drugog svjetskog rata izrasla moderna Europa nakon poraza sila mraka - nacizma i fašizma. Ovom odlukom sudac Okružnog suda u Nišu anulirao je odgovornost Cvetkovića i za proglašene antisemitske zakonske uredbe kojom je židovske građane Srbije odnosno Kraljevine Jugoslavije rasno obilježio i sveo na politički nepoželjnu manjinu, svrstavši ih u građane drugog reda, sve kako bi se dodvorio Füreru.
Pitamo se s tugom u srcu, kako se nakon ove sudske odluke osjećaju Srbi i građani Srbije te Srbi van Srbije kojima su rođaci stradali kao žrtve fašističkog terora?! Uviđa li javnost Srbije da prešutno pristajanje za rehabilitacijom jednog prononsiranog fašiste i dokazanog antisemita vrijeđa ne samo židovske građane u Srbiji i izvan nje, nego i sve ljude kojima je ljudsko dostojanstvo, sloboda, jednakost i pravda iznad svega?!
Poštovani i cijenjeni gospodine veleposlaniče, molimo Vas da o ovome obavjestite Vladu Republike Srbije. Tražimo da se ova sramotna odluka Okružnog suda u Nišu neodložno i odmah poništi kod Vrhovnog suda Republike Srbije, odnosno da se svi daljnji pokušaji revidiranja povijesti i rehabilitacije ratnih zločinaca obustave akcijom Ustavnog suda Republike Srbije i Javnog tužilaštva.
I na kraju ukratko nešto o meni i organizaciji koju predstavljam. Godine 2004. otkrio sam ustaškog šefa policije Milivoja Ašnera, a kao istražitelj Simon Wiesenthal Centra radio sam na prikupljanju dokumentacije za osumnjičene ustaške dužnosnike Ivu Rojnicu, dr. Ivu Korskog i dr. Od 2007. na poticaj svjetskog lovca na naciste dr. Efraima Zuroffa osnovao sam sa suradnicima Margelov institut kao nevladinu organizaciju za borbu protiv rasizma i antisemitizma. Suzbijanje povijesnog revizionizma nam je jedan od prioriteta, navodi se u protestu.