Posle Drugog svetskog rata, svuda u svetu , a tako i u Jugoslaviji su se vrsila mnogobrojna sudjenja za one koji su saradjivali sa okupatorm, počinili ratne zločine....
Dva najveca sudjenja su Jugoslaviji su održani Draži Mihajloviću i Alojziju Stepincu.Utvrdjenja je krivica, i obojica su osudjeni.
Pogledajte prilog 1348399
Pogledajte prilog 1348400
Posle se krenulo sa rehabilitacijama, koje idu na isti kalup kako u Hravtskoj tako i u Srbiji.
Draža Mihajlović
-“Ta je rehabilitacija već ušla u tamošnje udžbenike. Dakle, ušla je prije u udžbenike, nego u historiografiju”, naveo je Jakovina dodajući da su zagovornici njegove rehabilitacije bili zagovornici srpske monarhije, dio onih koji pripadaju antikomunistima i dio onih koji su zbivanja iz 90-ih nastojali povezati sa zbivanjima iz 40-ih godina prošlog stoljeća.
-“Kao partizan u ljeto i jesen 1942. sudjelovao sam u nekim okršajima protiv četnika koji su dolazili iz Gomirja (mjesto na putu Vrbovsko-Ogulin), gdje su četnici imali garnizon pod skutima talijanskog okupatora”, prisjetio se
Slavko Goldstein dodajući da su četnički vođe u ofenzivi protiv partizana u rujnu te godine spalili tisuću kuća u općini Drežnik
-“Činjenica je da je u ovom predmetu rehabilitacije Draže Mihajlovića čitav sudski proces bio obična farsa i političko, a ne sudbeno niti pravno pitanje. Ova odluka će nedvojbeno imati i ostaviti vrlo složene i teške posljedice, jer se šalje i jasna politička poruka po kojoj se ne samo redefinira Drugi svjetski rat, nego i sve vrijednosti proizašle iz pobjede narodnooslobodilačke i partizanske vojske”, stoji u priopćenju SABNOR BiH.
-
„Odluka o rehabilitaciji Mihailovića je isključivo bila motivisana ideološkim i političkim motivima, pritisak je izvršen najdirektnije iz kabineta Tomislava Nikolića od strane Olivera Antića (savetnika predsednika). Prema tome, ova odluka za istoriografiju ne može da znači ništa, ne može da znači ništa ni za istorijsku istinu. Znate, posle 70 godina istorija se ne može menjati. Današnji rehabilitatori i današnje pravosuđe, ovakvo kakvo je, ne može da promeni ono što je bilo pre 70 godina. Ovakvim rehabilitacijama se ’piše’ istorija, ali ne ona od pre 70 godina, ovakvim rehabilitacijama piše se istorija današnjice jer se ovom rehabilitacijom ostavljaju pisani tragovi i dokumenti o tome kako je izgledalo društvo u Srbiji 2015. godine, i neke buduće generacije moći će na osnovu ovakvih, mogu slobodno reći skandaloznih i sramnih odluka, da rekonstruišu sliku, vrlo mračnu sliku današnje Srbije“, kaže Bešlin.
-„Imajući u vidu takvo obrazloženje i naš Zakon o rehabilitaciji, mislim da takvo obrazloženje ne može da opstane. Pre svega, suđenje Mihailoviću je spadalo i korpus posleratnih suđenja. Ta suđenja su uglavnom bila politička i to treba otvoreno reći. Ona su se odvijala na planu kolaboracije. Dakle, za one koji su bili osuđeni i kazna nad njima izvršena, utvrđeno je da su bili kolaboracionisti to jest da su sarađivali sa okupatorskim, u ovom slučaju, nacističkim režimom. Rehabilitovati sada Dražu Mihailovića na temelju toga da nije imao odbranu i da nije imao fer suđenje u skladu sa današnjim standardima, to bi značilo isto što i poručiti Kraljevini Norveškoj da rehabilutuje Kvislinga, Francuskoj da rehabilituje Petena i Pjera Lavala. Dakle, kad god se radi o takvim posleratnim suđenjima kolaboracionostima, treba imati u vidu situaciju u Evropi posle Drugog svetskog rata.
„Ja pomalo pamtim rat i godine posle rata i priče o tome i konkretne događaje i mogu iz tog ugla da kažem da mi se sve to čini krajnje sumnjivim. Zašto rehabilitacija bez dokaza? Zašto sud nije izvršio reviziju suđenja Dragoljubu Mihailoviću i pokazao, recimo, da dokazi protiv njega nisu tačni, da su namonitrani. I u tom slučaju je presuda nepravedna. Ovako, sud se nije bavio činjenicama, ali je zaključio da je osuđeni nevin.
- Zanimljiv je i podatak da je Viši sud odbio svjedočenje učesnika Narodnooslobodilačkog rata Rista Vukovića, koji osporava rehabilitaciju Mihailovića ( Mada je jedan nas poznati doktor prava sa foruma tvrdio da ne moze sud da odbije svedocenje SIC ! )
„Cijela stvar se zapravo vodi kao preispitivanje sudskog procesa Draži Mihailoviću, koji je protiv njega vođen, a potom se na osnovu rezultata preispitivanja tog procesa zapravo vrši rehabilitacija
-Pranećak zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca Boris, 15. srpnja 2016. godine podnio je zahtjev za revizijom sudskog procesa vođenog protiv njegova prastrica 1946. godine. Sucu Županijskog suda u Zagrebu Ivanu Turudiću trebalo je samo sedam dana da, u za hrvatsko pravosuđe ekspresnom postupku, “revidira presudu komunističkog suda” Alojziju Stepincu i proces proglasi politički motiviranim te ga poništi. Zapravo nije se dogodilo ništa neobično jer se ovakva presuda i očekivala, ali je izazvala ne samo povijesne, nego i pravne te političke kontroverze.
Usporedimo li ovu reviziju sa sudskom rehabilitacijom četničkog vođe Draže Mihailovića u Srbiji (slučajevi su usporedivi samo utoliko što su to jedina dva slučaja u kojima se provela revizija sudskih postupaka i rehabilitacija za osobe koje su osuđene zbog suradnje s okupatorskim snagama u Drugom svjetskom ratu), možemo iskoristiti riječi profesorice na Pravnom fakultetu u Beogradu Vesne Rakić-Vodinelić kako je revizija Mihailoviću doživljena kao ideološka, a ne pravna mjera te kao opravdanje za ono za što je osuđen, odnosno, kako kaže, “radi se o reviziji povijesti, a ne ispravljanju, ublažavanju ili otklanjanju pravosudne greške”.
- Za tu sudsku farsu kriv je zakonodavac - nastavlja Nobilo. - Naime, prema članku 570 KZPRH, osobe koje su sudovi bivše Jugoslavije osudili za politička kaznena djela mogu zatražiti reviziju sudske odluke. Prema stavku 2 tog članka, suđenje se poništava “zbog grešaka u postupku”, ali i zbog “izrijeka presude”, odnosno opisa kaznenog djela, a to je materijalno pravo. Zapravo, prema ovome, ispada da za ono za što je suđen Stepinac nije kazneno djelo pa je poništio proces te utvrdio da je bilo grešaka u proceduri, zbog čega je dovedeno u pitanje nepristrano i pošteno suđenje.
Kako, pak, kaže Milošević, prema rješenju koje donosi članak 570, nije moguće poništavati presude osobama odgovornima za zločin protiv čovječnosti. Iako se u obrazloženju presude govori o “tzv. pokrštavanju” (Srba), to djelo spada u takve zločine, kako proistječe iz međunarodnopravnih akata iz 1945.
Olujić misli da je ova odluka presedan te da će utjecati na sve ostale slučajeve ako osuđeni ili njihovi rođaci podnesu prigovore. Nakon poništenja suđenja Stepincu postavlja se pitanje što je s ostalim osuđenima u istom procesu, poput Eriha Lisaka (smatrao se desnom rukom Ante Pavelića) koji je bio prvooptuženi.
Nemam podatke o tome je li Stepinac bio sretan zbog osnivanja NDH, ali sigurno je bio zadovoljan zbog raspada Jugoslavije. Poznato je da je od prvih dana NDH prosvjedovao i pokazivao kako bi nova država trebala postupati. Svakako da je Stepinac imao veliku važnost, ali je bitno i da je on kritički gledao na vlasti u NDH. Primjerice, već početkom svibnja 1941. žestoko je prosvjedovao zbog odnosa vlasti prema slobodi tiska. Kao Hrvat on je svakako želio hrvatsku državu, kaže povjesničar Jareb.
- Činjenica koja Stepincu ne ide u prilog jest izostanak javne osude ustaškog terora (i režima) - kaže povjesničar Hrvoje Klasić.
Na žalost, ni jedno Pastirsko pismo Biskupske konferencije kojim bi se osudio ustaški režim i ustaški teror nad Srbima, Židovima i Romima u četiri godine postojanja NDH nije napisano - ističe Klasić, navodeći da u veljači 1945. Stepinac predvodi delegaciju koja dolazi čestitati Poglavniku novu godinuje, te da se prilikom obilježavanja četvrte godišnjice NDH u travnju 1945 u svim crkvama, uključujući zagrebačku prvostolnicu, održavaju mise zahvalnice za NDH. Umjesto okružnice kojom bi se osudili stravični zločini, u travnju 1945. uvodi se proljetni “Tjedan protiv psovke”
U pitanju rehabilitacije, ne dovodi se krivnja osudjenog, nego da li je imao fer sudjenje ? Znaci nije imao fer sudjenje, rehabilitacija momentalno ?
Polazi se da ''komunisticka'' sudjenja nisu bila fer ( mada su bila javna i bili su novinari iz celog Sveta koji su pratili sudjenje ), i da je to dovoljno da se sudjenje ponisti, a osoba rehabilituje. Sada sva ona ''komunisticka ''sudjenja sto su sovjeti imali sa nacistima,ss-ovcima...nisu bili fer ? Mozda se pojave neki ''pravni eksperti'' koji ce da kazu da sudjenje nacistima u Nimbergu takodje nije bilo fer ?
Sta to znaci da ''komunisticka '' sudjenja nisu bila fer ni Leru, ni Majstorovicu, ni Ljubi Milosu ???!!! Oni svi mogu da se rehabilituju zato sto nisu ''imali fer'' sudjenje, ali to ne znaci da nisu bili ratni zlocinici kao sto kaze sud ????
Suđenje Draži Mihajloviću 1946 ..arhivski snimak