🔴 Da li je tradicionalno vaspitanje muškaraca krivac za epidemiju nasilja nad ženama?

što nas vraća mojem prvom upisu na ovoj temilici. #38
tradicionalno vaspitanje znači uzajamno poštovanje svih ukućana i rodbine.
To ako su oboje ok i ako se vole. Što najčešće nije slučaj. Tada tradicionalno vaspitanje pokazuje svoje izopačenosti u vidu trpljenja nezdravih odnosa. Koji proizvode nasilnike pre nego rastavljeni zdravi odnosi. Ili bar poluzdravi, da je jedna strana normalna i bude primer.
 
1761846820200.jpeg
 
Nasilje nije način iznošenja svojih stavova ili ispoljavanja frustracija. Ako muškarac digne ruku na ženu koju "voli" ne verujem da je ta ljubav prava. Isto tako ako žena digne ruku na njega ili mu vrišti u facu jer "muško ne sme da udari žensko" pa se zaprepasti kada je udari. Treba da postoji uzajamno poštovanje i empatija u svakoj vezi i odnosu. Ako je tebi stalo do mene nećeš me nikada namerno povrediti. I ne može "slučajno" da se omakne ruka ili da se viče "izvini", ako se iste greške ili ponašanje ponavljaju.

Svi nosimo vaspitanje od kuće, tako i muškarci naravno. Sad, roditelji igraju ogromnu ulogu tokom vaspitanja mada čak kada je slučaj da otac udara majku i govori sinu to je u redu žene treba naučiti gde im je mesto i svakakve druge debilizme - taj dečak uopšte ne mora biti kao otac kada poraste. Štaviše većinom slučajeva budu suprotnost sušta. Jer im je trauma iz detinjstva da otac tuče majku pa će biti nežni i izuzetno pažljivi prema ženama.

Većinom nasiljni ljudi pate od visine i osećaja kontrole.
 
To ako su oboje ok i ako se vole. Što najčešće nije slučaj. Tada tradicionalno vaspitanje pokazuje svoje izopačenosti u vidu trpljenja nezdravih odnosa. Koji proizvode nasilnike pre nego rastavljeni zdravi odnosi. Ili bar poluzdravi, da je jedna strana normalna i bude primer.
zapravo odsustvo tradicionalnog vaspitanja, uzajamno nepoštovanje.
 
Poslednja izmena:
Pa ono, da popizdis i da se osetis nemocnim. A onda pogledas svet oko sebe i vidis ta huskanja- s jedne strane nisi musko, s druge strane ti si nasilnik. Jedna fino istancana klopka koja se podmece muskarcima jos od malena.
Da da... Baš je užasna situacija. Da budeš u kalupu ali moraš da budeš dovoljno količinski u njemu, ne sme premalo a ne smeš da se izliješ iz kalupa nipošto.
 
Da da... Baš je užasna situacija. Da budeš u kalupu ali moraš da budeš dovoljno količinski u njemu, ne sme premalo a ne smeš da se izliješ iz kalupa nipošto.
Vidi, jedno je kalup da se oblacis nekako ili da se molis ovom ili onom bogu ili da imas neki politicki stav. Drugo je kada te ukalupe da budes bezsocejni monstrum ali po potrebi da se uvijes u satenski plast.
 

Muškarci nisu žrtve toksične muškosti — oni su njeni saučesnici


U društvu koje decenijama neguje ideju da je muškost sinonim za snagu, kontrolu i emocionalnu zatvorenost, nasilje nad ženama ne dolazi kao izuzetak — već kao posledica. Mizoginija nije anomalija. Ona je sistemska. Ona je naučena. I ona se prenosi generacijski, često pod maskom "tradicije", "muške prirode" ili "porodičnih vrednosti".


Statistike su neumoljive: žene su nesrazmerno češće žrtve partnerskog nasilja. Počinioci su uglavnom muškarci. I dok se društvo pita "zašto", pravi odgovor možda nije u psihologiji pojedinca, već u kolektivnoj odgovornosti koju muškarci odbijaju da preuzmu.

Toksična muškost nije samo problem — ona je izbor


Muškarci koji odbijaju da govore o emocijama, koji uče sinove da "ne plaču", koji dominaciju vide kao dokaz muškosti — nisu samo žrtve sistema. Oni su njegovi čuvari. Svaki put kada se nasilje relativizuje, kada se žena okrivi za "provokaciju", kada se ćuti pred mizoginim šalama — toksična muškost se hrani.

Gde je muški pokret za emocionalnu slobodu?


Feminizam je godinama nosio teret borbe protiv mizoginije. Gde su muškarci u toj borbi? Zašto ne postoji masovni pokret koji oslobađa muškarce od štetnih normi, koji ih uči da ranjivost nije slabost, da kontrola nije ljubav, da tišina nije snaga?

Vreme je za suočavanje, ne za izgovore

Ne možemo govoriti o prevenciji nasilja nad ženama dok muškarci ne prepoznaju sopstvenu ulogu u njegovom održavanju. Vreme je da se prestane sa izgovorima. Vreme je da se preuzme odgovornost. Vreme je da se redefiniše muškost — ne kao dominacija, već kao saosećanje, ranjivost i ravnopravnost.
A kad ono behu najpoštovanije dame? u srednjem veku ostale su ubijane ako ne se ne naguze. A kada su najpoštovanije i čuvane žene? u socijalizmu, sve žene.
A da li su ženke najsigurnije u prirodi i divljini? Pa kakve veze onda ima civilizacija sa muškim odnosom prema ženama?
Civilizacija uništava odnose muškaraca i žena u korist globalizma i žene su žrtve globalizma koji ih gura da se bore protiv muškaraca, ničim izazvane što prirodno izaziva muškarce da se brane. Dakle moraće žene prvo da se emancipuju da bi mogle da prate civilizaciju i ne napadaju muškarce ubedjene da ih štiti veliki brat.
 

Back
Top