Recitovanje poezije

https://voca.ro/1icfjcwHCuRQ

Nikad samlji nego krajem jula
Kad je letu pedalj do zenita,
A hlorofilu aršin do rasula
U metastazi žutila i ruja,
Tamnije kad zelene su boje
U vrtovima, a strnjika suva,
Tamnija donja amplituda bruja
Vetra što obnoć u vremenu duva.
Nikad samlji nego krajem jula
Kad sve je, misliš, na dohvatu čula
Oštra kao nož još topao od točka
Brusača, ali bitno nedostaje:
Anđela koga slutiš nećeš sresti.
A vazduh trudan je od blagovesti.

― Ivan V. Lalić
 
https://voca.ro/1aYdy2o6l0aq

Mika

718e631be0bba0e4a6308df0057cecab.jpg
 
https://voca.ro/11Hbln3mIwHx


Napiši mi pesmu

Napiši mi pesmu, mazila se…
I nisam znao da li ću umeti.
Reči jesu moje igračke,
cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa,
i svaki put mi je druga slika u očima kad zažmurim, ali…

Postoje u nama neke neprevodive dubine…
Neke stvari neprevodive u reči.

Ne znam…

Napiši mi pesmu, molila je…
I nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako,
a tako sam teško to znao da pokažem.

A onda odjednom, iznenada…
Raspored mladeža na njenim leđima
kao tajna mapa pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam…

I tako…
Eto ti pesma,
ludo jedna.


Đorđe Balašević
 

Back
Top