Realizam u slikarstvu

Poli46

Stara legenda
VIP
Poruka
88.753
Napori za stvaranje savremene umetnosti odgovarali su namerama realista koji su se javili
sredinom XIX veka.
Znaci da slikari moraju prikazivati savremen svet i zivot i odbaciti religijsku,
mitolosku i alegorijsku tematiku.U svakom vidu umetnosti ove epohe predstavlja se ono sto je
realno i stvarno i s punom objektivnoscu.Posto realisticka umetnost mora biti i sredstvo za
stvaranje pravednijeg i boljeg drustva,svrha realizma je da se ukaze na socijalne nepravde
koje trpe radnici i seljaci.Realizam je u umetnosti doneo novine samo u izboru teme i motiva,jer
je realisticka obrada bila poznata i ranije u spanskom i holandskom slikarstvu i u delima Karavađa

Hans Heyerdahl Boy blowing bubbles, 1882.jpg

Hans Heyerdahl Boy blowing bubbles, 1882

Najznacajniji predstavnik realistickog slikarstva je Gistav Kurbe koji je teznje realizma
izrazio recima:
"JA NE SLIKAM ANDJELE,JER IH NE VIDIM".To je francuski slikar,socijalista,ucesnik
u Pariskoj komuni.
Borio se protiv izvjestacenosti akademskog slikarstva,realizam nije izrazio samo u prizorima savremenog zivota,vec i u materijalizacijij same boje,kroz njen gust,gotovo reljefni namaz.Za realizam njegove najznacajnije slike su:"Sahrana u Ornanu","Tucaci kamena", "Gospodjice na obali Sene",ali i slike pejzaza,marina,aktova
i mrtve prirode.
8ee9fed59ea70b6d1ab0628ed0a34e19_L.jpg

Gustav Kurbe 1865. godine.
Drugi francuski realist,Onore Domije,postavio je uz Goju temelje estetici hronike i aktuelnosti.
U svojim teznjama obojica su dosli do granice izmedju romantizma i realizma-do satire i
karikature.Domijeova karikatura je bila politicke prirode i odnosila se na period od Julske monarhije.Karikaturom je izlozio podsmehu kralja Luja Filipa i predstavnike pravde,sudije i advokate.Odlican crtac i graver,on se i u slikarstvu izrazavao kroz odnos svetlo-tamnog,zanemarujuci boju i linijom koja hitro u krivuljama ekspresionisticki deformise oblik.Kao sto je Delakroa ozivio likove Sekspirovih i Bajronovih junaka,tako je i Domije
ucino u vise slika sa Servantesovim junacima:
Don Kihotom i Sancom Pansom.Kurbeovu ideju o "zivoj"umetnosti prihvatili su u Rusiji
slikari okupljeni u grupi "Peredviznjiki",Ilja Rjepin,najpoznatiji iz ove grupe,slikao je portret,zanr kompozicije i istorijske scene.Najpoznatije su mu slike "Zaporosci" i
"Burlaci na Volgi".

r8LlnGI.jpg


Onore Domije
Dva doktora i smrt (Les deux médecins et la mort), 1865–1869.
Akvarel i gvaš na papiru
 
Onore Domije rođen je u Marseju, a u Pariz se sa porodicom doselio kada je imao 8 godina.
Svega nekoliko godina kasnije očeva bolest nateraće ga da počne da zarađuje za život već
kao trinaestogodišnji dečak. Kao pomoćnik sudskog izvršitelja upoznao se sa svetom sudstva i advokata, koji će biti jedna od najčešćih tema njegovih satiričnih crteža. Njegov drugi posao
uvešće i ostale likove u Domijeove karikature. Kao službenik u knjižari na Palas rojalu, imao je
prilike da kroz prozor radnje upozna nove junake svojih budućih dela – moderne muškarce i žene, intelektualce i umetnike, ali i kapetane industrije – kako paradiraju ulicama prepunim buticima koji okružuju vrt. Slika Dva doktora i smrt inspirisana je Lafontenovom basnom o dva lekara koji
raspravljaju o lečenju pacijenta. Kada pacijent umire, oba lekara njegovu smrt uzimaju kao
dokaz da su bili u pravu. Domije zanemaruje detalje priče i koncentriše se na portretisanje
lekara i njihovo ponašanje. Dva lekara, odevena u odeću koja ukazuje na visok naučni rang,
žučno raspravljaju o bolesti pacijenta. Svaki u ruci drži knjigu kao dokaz
sopstvene kompetentnosti.
90172425cd9ba915bc1f03147f0fe6df.jpg


Don Quixote and Sancho Panza Honoré Daumier :1868
 
a0ec873b848babcde4367bd1f272e335 jean françois millet les glaneuses.jpg

Jean François Millet-Pabirčenje

Sam slikar je izjavio kako njegovom temperamentu najbolje odgovaraju seljački motivi, poput onoga
na ovoj slici. Slika prikazuje seljanke koje pabirče polje poslije žetve i skupljaju otpalo klasje.
Tople boje i blago magličasto ozračje djeluju umirujuće iako prikazuju krajnje siromaštvo.
Ovaj posao je bio prepuštan samo najsiromašnijima jer je zahtjevao sate mukotrpnog saginjanja
kako bi se skupilo dovoljno zrnja za tek jedan kruh.
Kada je slika prvi put izložena 1857. godine, Milleta su kritičari optužili kako pokušava igrati na
kartu simpatija prema siromašnima i strasti revolucije iz 1848 god. Zbog prikazivanja siromašnih seljaka okrivili su ga da je socijalistički revolucionar, no njegov pristup je zapravo bio potpuno konzervativan. Njega nije zanimala revolucija već dostojanstvo i fatalnost svakodnevnih
poljoprivrednih radova ondašnjeg vremena. On je smatrao da je seljačko prihvaćanje teške
ljudske sudbine uzorno, i ni u kojem slučaju nešto protiv čega se treba boriti.
Millet je bio izvanredan crtač i majstor svjetlosti i sjena, a volio je paletu zemljanih i zelenih tonova boja. Slikari koji su utjecali na njegov stil su bili mnogi stari majstori kao što je Nicolas Poussin,
dok je njegov rad utjecao i na impresioniste i postimpresioniste kao što su Camille Pissaro i
Van Gogh.
 
Poslednja izmena:

Back
Top