Razlozi za vjerovanje/nevjerovanje u Boga?

Да будем верник, да верујем да је све настало из ничега, само од себе и случајни без објашњења како, или да верујем Библијским текстовима - лако је определити се.
Nešto je svakako bilo pre svemira i pre početka vremena. Šta tačno? Nauka to još uvek ne zna. Jedno je sigruno. Nisu bili ni Bog ni Hari Poter.
 
Ništa ne postoji ni iz čega.
Kao i priroda je toliko balansirana i inteligentna da je mala verovatnoća da je neko nije dizajnirao i stvorio..a možda i konstantno stvara kroz domene energija, frekvencija i vibracija...

Nisam religiozan...
Zapravo je ovo jedan od lično mojih glavnih razloga vjerovanja.
Sve na ovom svijetu je postavljeno sa svrhom,preciznošću i pažnjom,gotovo matematički.

Za tako nešto bi jedino bilo sposobno vrhovno biće,koje djeluje van ljudskog shvatanja
 
I ja verujem, ali u realne stvari, a ne u Boga i Hari Potera.
Izuzetno arogantan stav, to sto Bog za tebe nije realna stvar, ne znači da je to tako. Isto važi i obrnuto.

Za mene je manje realno da je sve nastalo slučajno, jer se bez razloga sve poklopilo kako treba , da stvari funkcionišu na svijetu perfektno i u harmoniji, sa redom i preciznošću,ali opet slučajno

Prije bih vjerovao da smo u matriksu nego u to
 
Zapravo je ovo jedan od lično mojih glavnih razloga vjerovanja.
Sve na ovom svijetu je postavljeno sa svrhom,preciznošću i pažnjom,gotovo matematički.

Za tako nešto bi jedino bilo sposobno vrhovno biće,koje djeluje van ljudskog shvatanja
Da i ljudi su skoro potpuno nebitni u celom tom Fizičko nefizičkom Postojanju..

Jesmo u nekoj vrsti matriksa, ali pre svega u odnosu na dimenzije..Vremenske...
Ali... mali smo mi ;)
 
Nego surovo. Balansirano. Uravnoteženo a opet okrutno jer da nije ne bi bilo ravnoteže u Svemiru(sapiensi su samo mali deo Postojanja)... Samo verovatno ne i iz istog domena postojanja, tebi je puno 100 godina(1 život) a tome nečemu ništa...
meni je taj zivot bitan, sto ono kazu u vicu * tebi je svejedno a meni je mnogo bitno*

gledam iz moje perspektive a dal sam nekoj sili mrav u mravinjaku me nista ne cini ni srecnijim ni tuznijim

Свет је суров због људских избора.
ne , svet je surov mnogo pre nego sto su ljudi imali nesto prilike da biraju

surov je i tamo gde nema ljudi
 
Izuzetno arogantan stav, to sto Bog za tebe nije realna stvar, ne znači da je to tako. Isto važi i obrnuto.

Za mene je manje realno da je sve nastalo slučajno, jer se bez razloga sve poklopilo kako treba , da stvari funkcionišu na svijetu perfektno i u harmoniji, sa redom i preciznošću,ali opet slučajno

Prije bih vjerovao da smo u matriksu nego u to
Naravno da je tako. Boga je stvorila ljudska mašta kroz istoriju. Prvo su se ljudi plašili prirodnih pojava, onda su im dali personifikacije i stvorili bogove i boginje i na kraju su sve bogove i i boginje lako obacili i stvorili ovog danas.
 
Ništa ne postoji ni iz čega.
Kao i priroda je toliko balansirana i inteligentna da je mala verovatnoća da je neko nije dizajnirao i stvorio..a možda i konstantno stvara kroz domene energija, frekvencija i vibracija...

Nisam religiozan...
Priroda postoji zato je balansirana. Da nije, bila bi nestabilna i najverovatnije prestala da postoji prilicno brzo. To se mozda desilo tokom stvaranja nekog univerzuma, ali mi to ne mozemo jos da detektujemo - jedva tapkamo i sa ovim.

Pa čak i to da je ovaj ceo univerzum nastao ni iz cega.

Osnovna dilema je da li se to desilo slučajno ili namerno. Ako je slucajno kako to da je baš ta i ovakva slučajnost? Ako je namerno, stvari se komplikuju postavljanjem raznih dodatnih logiĉnih pitanja.

Dobar deo ljudi nece ni da se smara da razmislja o ovim pitanjima, jednostavno lakse funkcionisu kad im neko kaze kako treba da misle. Pa oni tako misle i funkcionisu.

A gde postoje razlike u misljenju dolazi do raznih drugih desavanja, zakucavanja na drvo i ostalog maltretiranja koje nastaje iz razlicitosti misljenja. A posebno kad su te razlike u verovanju, e onda ova vrsta nacisto odlepi i u vise navrata potamani one druge sto veruju u nesto drugo.

Iz nekog razloga lakse im je da potamane one koji veruju u nesto drugo nego da shvate zasto neko nekako drugacije veruje pa da smisle nesto bolje.
 

Back
Top