Razlozi uspešnog odupiranja Slovenaca hrvatizaciji svojih prostora

loš đak Boža

Ističe se
Poruka
2.144
Pa, u biti zanima me koji su razlozi uspešnog odupiranja Slovenaca hrvatizaciji njihovih prostora.

Koliko se sećam, za vreme ilirskog pokreta pojedini ilirci su pokušavali da na Slovence prenesu žar političko-kulturnog zajedništva, pre svih Stanko Vraz ali su se Slovenci uspešno oduprli tome i nastavili svojim putem. Zašto i kako su Slovenci uspeli da se odupru identitetskoj ofanzivi koja je u sebe inkorporisala tolike druge manje slovenske zajednice na prostoru Balkana kao što su Šokci i Bunjevci?

I najvažnije šta Srbi mogu iz toga da nauče?:D (šta bi mi uradili da smo Slovenci)
 
Kao što sam u par navrata pominjao, Hrvati su teritorijalno definisani prvo Splitsko-salonitanskom, a kasnije Zagrebačkom nadbiskupijom. Kako se pomera ta dijeceza tako se sele tj. šire i "Hrvati". Taj mit Hrvata nametnut je od RKC žiteljima (samo) ove arhidijeceze. Sam Vitezović 1700. piše o oživljavanju mita - Croatia Rediviva.

Nema veze što Brozova majka i otac govore istim dijalektom - njegova majka je Slovenka jer joj je rodna kuća s leve strane Sutle tj. ne pripada Zagrebačkoj nadbiskupiji.

PS. Odlična tema. :ok:
 
Poslednja izmena:
Slovenci imaju konkretan jezik, takođe su imali jak protestantski uticaj u procesu stvaranja izdiferenciranog etnosa. Naišao sam na to čitajući nešto o bohoričici, čak su i pismo imali različito od gajice koju danas koriste. Zato je hipoteza o alpskim Hrvatima ostala upravo to -- što je babi milo...

Iskreno, mislim da je najveću ulogu odigralo postojanje dovoljno jakog sloja sitne buržoazije u slovenskom društvu sa jakim nacionalnim identitetom (ili makar svešću o različitosti u odnosu na Hrvate)kao i nezainteresovanost katoličke crkve da se proces "hrvatske unifikacije" širi severno od Kupe i Sutle, na krajeve koje je katolička crkva već ranije čvrsto kontrolisala.

Sem toga, postojala je konkurencija između mađarskih i austrijskih zemalja što isto ne treba zanemariti, pa bi ilirizam mogao da se sagleda kao pokušaj austrijske vlasti da se suprotstavi pokušajima jačanja mađarske države.

- - - - - - - - - -

Kao što sam u par navrata pominjao, Hrvati su teritorijalno definisani prvo Splitsko-salonitanskom, a kasnije Zagrebačkom nadbiskupijom. Kako se pomera ta dijeceza tako se sele tj. šire i "Hrvati". Taj mit Hrvata nametnut je od RKC žiteljima (samo) ove arhidijeceze. Sam Vitezović 1700. piše o oživljavanju mita - Croatia Rediviva.

Nema veze što Brozova majka i otac govore istim dijalektom - njegova majka je Slovenka jer joj je rodna kuća s leve strane Sutle tj. ne pripada Zagrebačkoj nadbiskupiji.

PS. Odlična tema. :ok:

Slažem se, samo bih dodao da je Zagrebačka biskupija počela život kao slavonska/slovenska biskupija. Nisam siguran kad se njeno ime počelo vezivati za Hrvate.Ako se ne varam, za Pavla Šubića Babonići su bili slavonski/slovenski feudalci za koje nije bio siguran da li se može osloniti na njih u sukobu sa mađarskom krunom
 
Iskreno, mislim da je najveću ulogu odigralo postojanje dovoljno jakog sloja sitne buržoazije u slovenskom društvu sa jakim nacionalnim identitetom (ili makar svešću o različitosti u odnosu na Hrvate)kao i nezainteresovanost katoličke crkve da se proces "hrvatske unifikacije" širi severno od Kupe i Sutle, na krajeve koje je katolička crkva već ranije čvrsto kontrolisala.

Sem toga, postojala je konkurencija između mađarskih i austrijskih zemalja što isto ne treba zanemariti, pa bi ilirizam mogao da se sagleda kao pokušaj austrijske vlasti da se suprotstavi pokušajima jačanja mađarske države.

- - - - - - - - - -



Slažem se, samo bih dodao da je Zagrebačka biskupija počela život kao slavonska/slovenska biskupija. Nisam siguran kad se njeno ime počelo vezivati za Hrvate.Ako se ne varam, za Pavla Šubića Babonići su bili slavonski/slovenski feudalci za koje nije bio siguran da li se može osloniti na njih u sukobu sa mađarskom krunom

1700. sa Vitezovićem.
 
Zanimljivo, to je dosta kasnije nego što sam mislio. Mislio sam da je već početkom 16 stoljeća, negde nakon Mohača ili malo posle toga došlo do hrvatizacije Zagreba i njegove okoline

Slavonski sabor je 1515. odbio pomoć banu Petru Berislaviću za obranu prostora južno od Velebita uz obrazloženje da su slavonski staleži „po starom običaju dužni braniti samo svoju kraljevinu,“ dakle Slavoniju, ali ne i Hrvatsku.
th_coffee.gif


Takav odnos je u potpunosti kuliminirao početkom 1527. godine kada hrvatski sabor u Cetinu za kralja bira Ferdinanda Habsburškog, a slavonski u Dubravi Ivana Zapolju.

https://forum.krstarica.com/showthr...do-19-veka?p=24374766&viewfull=1#post24374766

;)
 
Pa, u biti zanima me koji su razlozi uspešnog odupiranja Slovenaca hrvatizaciji njihovih prostora.

Koliko se sećam, za vreme ilirskog pokreta pojedini ilirci su pokušavali da na Slovence prenesu žar političko-kulturnog zajedništva, pre svih Stanko Vraz ali su se Slovenci uspešno oduprli tome i nastavili svojim putem. Zašto i kako su Slovenci uspeli da se odupru identitetskoj ofanzivi koja je u sebe inkorporisala tolike druge manje slovenske zajednice na prostoru Balkana kao što su Šokci i Bunjevci?

I najvažnije šta Srbi mogu iz toga da nauče?:D (šta bi mi uradili da smo Slovenci)

Razlog je skoro pa jednostavan; nalazili su se u drugoj državi (odnosno državama). Nacionalna granica između Slovenaca i Hrvata prati liniju političkih granica.
 
A zašto? Drugim rečima, zašto su ovi u Nesloveniji Slovenci, a ovi u Nehrvatskoj Hrvati?

Jedni zajedno sa (drugim) Hrvatima imaju isto političko rukovodstvo i zajedničke institucije već više od 450 godina. Nije bilo zasebnog slavonskog sabora, niti bana, ništa. Radilo se o jednoj združenoj političkoj celini, kao što je Bosna i Hercegovina (jedno vreme bila :D ).

Ničeg toga nije bilo u slovenačkim krajevima. Nijedna zajednička institucija sa Hrvatima...razdvajala ih je praktično hiljadugodišnja granica između Svetog rimskog carstva i Ugarskog kraljevstva. Koliko god da su Habzburzi pokušavali spojiti te zemlje vremenom, suštinski su doživeli neuspeh, tako da se jedno našlo i Cisleitaniji, a drugo u Transleitaniji posle Nagodbe 1867. godine. Koliko su to različiti svetovi ogleda se i u upotrebi nešto drugačiji pravnih sistema, čak (što je u Jugoslaviji bilo nasleđeno kada je stvorena).

Jedini deo tih zemalja koji je pripao Hrvatskoj jeste krajičak Bele krajine. Žumberak je razvojačenjem bio pripojen Hrvatskoj, umesto da je vraćen Krajnskoj. I tamo su isto Hrvati (iako istočnog obreda).

GDy72.jpg


Granica o kojoj govorimo trenutno (kako politička, tako i nacionalna) između hrvatskih i slovenačkih kajkavaca, jedna je od najstarijih granica u Evropi. Radi se o potpuno drugačijim svetovima; kulturnim i političkim uticajima, stranim vladarima, važećoj zakonodavnoj regulativi, sudskom sistemu, unutarnjoj organizaciji Rimokatoličke crkve, itd...Da je kojim slučajem ova granica bila negde zapadnije, prema Alpima, sve bi to verovatno bili Hrvati danas i možda Slovenci uopšte kao nacija ne bi ni postojali. Ili obratno, da je granica išla nešto istočnije, možda nikakvih kajkavaca Hrvata uopšte ne bi ni bilo.

P. S. Iznenađuje me da Slovencima nije bilo toliko stalo do žumberačke gore. Naravno, danas je kasno i potpuno nerealno otvarati to pitanje, ali imali su prilično dobar slučaj još od druge polovine XIX stoleća...on je pripao Hrvatskoj maltene greškom.
 
Poslednja izmena:
Ta hrvatsko-slovinska fuzija kreće u XVII stoleću. Video sam više autora koji tvrde da postoji nekolicina slučajeva kojim se kajkavski govor u to vreme naziva hrvatskim lingvonimom, pa to pominje u svojim knjižicama i Kordićka. Turopoljski plemić Matija Magdalenić (r. 1625) sastavlja 1670. godine Zvončac na kajkavici i to je možda prvi primer u književnosti tog spajanja. Delo ima samo pojedine elemente čakavskih i štokavskih uticaja, verovatno od Magdalenićevih književnih uzora. U predgovoru Magdalenić veli sledeće, upućeno grofu N. Erdediju:

Matija Magdalenić:
Znam i to, da ni listor vaše Gospoctvo nego i vnogi drugi hote mi ogovoriti ove knižice, ništo u tom da niti su zavsima pravo hervacki pisane, niti zavsima slovinski, nego Schuaonico Croatice.

Postoji u jednom delu hrvatske literature malčice zabluda oko ovog, zato što se krivo interpretiraju Magdalenićeve reči. Mogu se pronaći navodi da Magdalenić kajkavski zove hrvatskim imenom, dok on doslovno piše da delo niti je hrvatsko, niti slovinski, te koristi vrlo čudno strani izraz da označi kako naziva jezik kojim piše (šćavoniko-kroatike).

Prvi kajkavac koji bi trebalo da je direktno taj jezik nazvao hrvatskim imenom je Boltižar Milovec (1612-1678) u Dušni vert, duhovnim cvetjem nasađen iz 1664. godine; kolokvijalno poznat kao Cicero Croatice (hrvatski Ciceron).
 
Poslednja izmena:
Jedni zajedno sa (drugim) Hrvatima imaju isto političko rukovodstvo i zajedničke institucije već više od 450 godina. Nije bilo zasebnog slavonskog sabora, niti bana, ništa. Radilo se o jednoj združenoj političkoj celini, kao što je Bosna i Hercegovina (jedno vreme bila :D ).

Ničeg toga nije bilo u slovenačkim krajevima. Nijedna zajednička institucija sa Hrvatima...razdvajala ih je praktično hiljadugodišnja granica između Svetog rimskog carstva i Ugarskog kraljevstva. Koliko god da su Habzburzi pokušavali spojiti te zemlje vremenom, suštinski su doživeli neuspeh, tako da se jedno našlo i Cisleitaniji, a drugo u Transleitaniji posle Nagodbe 1867. godine. Koliko su to različiti svetovi ogleda se i u upotrebi nešto drugačiji pravnih sistema, čak (što je u Jugoslaviji bilo nasleđeno kada je stvorena).

Jedini deo tih zemalja koji je pripao Hrvatskoj jeste krajičak Bele krajine. Žumberak je razvojačenjem bio pripojen Hrvatskoj, umesto da je vraćen Krajnskoj. I tamo su isto Hrvati (iako istočnog obreda).

Granica o kojoj govorimo trenutno (kako politička, tako i nacionalna) između hrvatskih i slovenačkih kajkavaca, jedna je od najstarijih granica u Evropi. Radi se o potpuno drugačijim svetovima; kulturnim i političkim uticajima, stranim vladarima, važećoj zakonodavnoj regulativi, sudskom sistemu, unutarnjoj organizaciji Rimokatoličke crkve, itd...Da je kojim slučajem ova granica bila negde zapadnije, prema Alpima, sve bi to verovatno bili Hrvati danas i možda Slovenci uopšte kao nacija ne bi ni postojali. Ili obratno, da je granica išla nešto istočnije, možda nikakvih kajkavaca Hrvata uopšte ne bi ni bilo.

P. S. Iznenađuje me da Slovencima nije bilo toliko stalo do žumberačke gore. Naravno, danas je kasno i potpuno nerealno otvarati to pitanje, ali imali su prilično dobar slučaj još od druge polovine XIX stoleća...on je pripao Hrvatskoj maltene greškom.
Sasvim slučajno ta politička administracija teritorijalno se podudarala sa dijecezalnom? Ne. Dijeceza je rodila političku teritoriju.

Da bi bio u pravu, treba da nađeš jedan deo teritorije na kojem su (iz mita) stvoreni Hrvati a da nije pripadao zagrebačkoj nadbiskupiji.
 
Granica o kojoj govorimo trenutno (kako politička, tako i nacionalna) između hrvatskih i slovenačkih kajkavaca, jedna je od najstarijih granica u Evropi. Radi se o potpuno drugačijim svetovima; kulturnim i političkim uticajima, stranim vladarima, važećoj zakonodavnoj regulativi, sudskom sistemu, unutarnjoj organizaciji Rimokatoličke crkve, itd...Da je kojim slučajem ova granica bila negde zapadnije, prema Alpima, sve bi to verovatno bili Hrvati danas i možda Slovenci uopšte kao nacija ne bi ni postojali. Ili obratno, da je granica išla nešto istočnije, možda nikakvih kajkavaca Hrvata uopšte ne bi ni bilo.

PS. Kako ta "najstarija granica u Evropi" leži na istarskom poluostrvu, pa opet imamo Hrvate zapadno od te granice, prema mojoj definiciji, a ne prema tvojoj? Sorry, but јebiga.
 
Pa, u biti zanima me koji su razlozi uspešnog odupiranja Slovenaca hrvatizaciji njihovih prostora.

Koliko se sećam, za vreme ilirskog pokreta pojedini ilirci su pokušavali da na Slovence prenesu žar političko-kulturnog zajedništva, pre svih Stanko Vraz ali su se Slovenci uspešno oduprli tome i nastavili svojim putem. Zašto i kako su Slovenci uspeli da se odupru identitetskoj ofanzivi koja je u sebe inkorporisala tolike druge manje slovenske zajednice na prostoru Balkana kao što su Šokci i Bunjevci?

I najvažnije šta Srbi mogu iz toga da nauče?:D (šta bi mi uradili da smo Slovenci)

Slovenci su rimokatolici sa mnogo manje putera na glavi od Hrvata, pa je logično da nikome nije išlo prilog da se dopusti njihova hrvatizacija...Msm, ako pukne agenda o Hrvatima od stoljeća sedmog itd, barem će Slovenci ostati van srpskog uticaja .
 
Sasvim slučajno ta politička administracija teritorijalno se podudarala sa dijecezalnom? Ne. Dijeceza je rodila političku teritoriju.

Nemam predstave šta ovo treba da znači. Kakva slučajnost? Pa valjda je normalno da susedne države (u principu) nemaju istu hijerarhijsku organizaciju Crkve?

Da bi bio u pravu, treba da nađeš jedan deo teritorije na kojem su (iz mita) stvoreni Hrvati a da nije pripadao zagrebačkoj nadbiskupiji.

Hrvati su teritorijalno definisani prvo Splitsko-salonitanskom, a kasnije Zagrebačkom nadbiskupijom. Kako se pomera ta dijeceza tako se sele tj. šire i "Hrvati". Taj mit Hrvata nametnut je od RKC žiteljima (samo) ove arhidijeceze. Sam Vitezović 1700. piše o oživljavanju mita - Croatia Rediviva.

Nema veze što Brozova majka i otac govore istim dijalektom - njegova majka je Slovenka jer joj je rodna kuća s leve strane Sutle tj. ne pripada Zagrebačkoj nadbiskupiji.

A kada je, kad je već pominješ, Istra pripadala nekoj od te dve arhidijeceze? :think:

PS. Kako ta "najstarija granica u Evropi" leži na istarskom poluostrvu, pa opet imamo Hrvate zapadno od te granice, prema mojoj definiciji, a ne prema tvojoj? Sorry, but јebiga.

Koliko sam razumeo, ovde govorimo uglavnom o granici koja razdvaja Slovenačku Štajersku od Hrvatskog zagorja. Kakve veze ima sad odjednom Istra sada sa ovim? :dontunderstand:

Najzapadnija hrvatska kopnena granica, prema Istri, ne seče kroz kajkavsko govorno područje. Samo buzetski dijalekt ima neke kajkavske elemente, jer se nalazi upravo na tom prelaznom čakavsko-kajskavskom području (duž koje međe i ide hrvatsko-slovenačka granica u primorskom pojasu).

kajkarta1.jpg

Slovencem.jpg


Jasno k'o dan; po istoj granici koja postoji više od osam vekova. Oni zapadno, jedna nacija, ovi istočno druga. Iz karte koje opisuje vreme kralja Bele III (1172-1196):

Bella III.jpg


Nisam siguran da sam razumeo uopšte tvoja podpitanja u vezi zagrebačke arhiepiskopije. Ona postoji evo već jedva 150 godina (stvorena 1852. godine u vreme pape Pija IX i kralja Franje Josipa), a što se tiče državnih granica ovde govorimo o maltene milenijumskom kontekstu (neka me neko ispravi ako grešim, ali ova linija doslovno nimalo nije bila menjana od XII do XIX stoleća).
 
Poslednja izmena:
Nemam predstave šta ovo treba da znači. Kakva slučajnost? Pa valjda je normalno da susedne države (u principu) nemaju istu hijerarhijsku organizaciju Crkve?





A kada je, kad je već pominješ, Istra pripadala nekoj od te dve arhidijeceze? :think:



Koliko sam razumeo, ovde govorimo uglavnom o granici koja razdvaja Slovenačku Štajersku od Hrvatskog zagorja. Kakve veze ima sad odjednom Istra sada sa ovim? :dontunderstand:

Najzapadnija hrvatska kopnena granica, prema Istri, ne seče kroz kajkavsko govorno područje. Samo buzetski dijalekt ima neke kajkavske elemente, jer se nalazi upravo na tom prelaznom čakavsko-kajskavskom području (duž koje međe i ide hrvatsko-slovenačka granica u primorskom pojasu).

kajkarta1.jpg

Pogledajte prilog 512078

Jasno k'o dan; po istoj granici koja postoji više od osam vekova. Oni zapadno, jedna nacija, ovi istočno druga. Iz karte koje opisuje vreme kralja Bele III (1172-1196):

Pogledajte prilog 512080

Nisam siguran da sam razumeo uopšte tvoja podpitanja u vezi zagrebačke arhiepiskopije. Ona postoji evo već jedva 150 godina (stvorena 1852. godine u vreme pape Pija IX i kralja Franje Josipa), a što se tiče državnih granica ovde govorimo o maltene milenijumskom kontekstu (neka me neko ispravi ako grešim, ali ova linija doslovno nimalo nije bila menjana od XII do XIX stoleća).

Možeš se praviti da je ovo argumentovana rasprava, ali u stvari, radi se o prikrivanju kompleksom vođene želje da se bude u pravu po cenu da se nikad ne sazna uzrok nekog procesa, ovde, nastanka Hrvata. Tvdoglavština, rečju.
 
Možeš se praviti da je ovo argumentovana rasprava, ali u stvari, radi se o prikrivanju kompleksom vođene želje da se bude u pravu po cenu da se nikad ne sazna uzrok nekog procesa, ovde, nastanka Hrvata. Tvdoglavština, rečju.

:rumenko: Spoken like a true philosopher. :lol:

No, živo me interesuje da li imaš na umu da jedino što ostaje iz ove prepiske jeste da jedna osoba iznosi argumente, a druga....ništa. :)
 
:rumenko: Spoken like a true philosopher. :lol:

No, živo me interesuje da li imaš na umu da jedino što ostaje iz ove prepiske jeste da jedna osoba iznosi argumente, a druga....ništa. :)


Ti ne iznošiš argumente, nego dezinformacije kojima sebe ubeđuješ da je tvoj dosadašnji stav ispravan iako u hodu učiš stvari o kojima jako malo znanja imaš (brat bratu, nemaš pojma).

Izneo si desetak budalaština i potrebno je desetak radnih dana da se obrade na način koji je razumljiv široj čitalačkoj publici. Otud retorika.

Hajde da počnemo - argumentovano - od tvoje neistinite ("neuke", rekao bi Igor) tvrdnje:

Najzapadnija hrvatska kopnena granica, prema Istri, ne seče kroz kajkavsko govorno područje.

Istina je potpuno oprečna:

usgTHCC.jpg



Dakle, moja teza: "Nema veze što Brozova (Titova) majka i otac govore istim dijalektom - njegova majka je Slovenka jer joj je rodna kuća s leve strane Sutle tj. ne pripada Zagrebačkoj nadbiskupiji." i dalje stoji kao potkrepa osnovne teze da

"Kao što sam u par navrata pominjao, Hrvati su teritorijalno definisani prvo Splitsko-salonitanskom, a kasnije Zagrebačkom nadbiskupijom. Kako se pomera ta dijeceza tako se sele tj. šire i "Hrvati". Taj mit Hrvata nametnut je od RKC žiteljima (samo) ove arhidijeceze. Sam Vitezović 1700. piše o oživljavanju mita - Croatia Rediviva."


Pa ćemo ići dalje sa odgovorima na gluposti (pogrešne zaključke obilno informisanog čoveka), kako uhvatim vremena kojim se ti, očigledno gađaš.

- - - - - - - - - -

PS. Kumrovec pripada štajerskom dijalektu kajkavskog jezika.
 
Možeš se praviti da je ovo argumentovana rasprava, ali u stvari, radi se o prikrivanju kompleksom vođene želje da se bude u pravu po cenu da se nikad ne sazna uzrok nekog procesa, ovde, nastanka Hrvata. Tvdoglavština, rečju.

Boze sta si ti dosadan čovjek. Danasnja granica između Hrvatske i Slovenije postoji gotovo od 9.stoljeća od propasti Samove države i dolaska Franačke imperije na tu granicu.

Slovenija je bila uključena u sveto rimsko carstvo u sklopu austrijskih država, Hrvatska je bila dugo vremena u zajednici(asimetričnoj) sa Ugarskom, a jedno vrijeme i sa Poljskom. Govorimo o razdoblju od cca 900te-1527. Od Trpimirovića, Arpadovića, Anžuvinaca, do Jagelovića.

Slovenija je bukvalno cijelo vrijeme ukljucena u Austriju, dio je austrijskih nasljednih zemalja, Hrvatska tek 1527 dospjela u vezu sa Austrijom i to posredno, ugovorom sa austrijskom vladajućom kućom, i kućom koja je vladala cijelim Sv.Rimskim Carstvom.

1867.današnja Slovenija je i dalje dio austrijskih nasljednih zemalja, dok je Hrvatska(bez Dalmacije) bila u Ugarskoj polovini monarhije natežući se s Ugarskom u tzv državno-pravnoj zajednici(opet asimetričnoj na štetu Hrvatske).
 
Boze sta si ti dosadan čovjek. Danasnja granica između Hrvatske i Slovenije postoji gotovo od 9.stoljeća od propasti Samove države i dolaska Franačke imperije na tu granicu.

Slovenija je bila uključena u sveto rimsko carstvo u sklopu austrijskih država, Hrvatska je bila dugo vremena u zajednici(asimetričnoj) sa Ugarskom, a jedno vrijeme i sa Poljskom. Govorimo o razdoblju od cca 900te-1527. Od Trpimirovića, Arpadovića, Anžuvinaca, do Jagelovića.

Slovenija je bukvalno cijelo vrijeme ukljucena u Austriju, dio je austrijskih nasljednih zemalja, Hrvatska tek 1527 dospjela u vezu sa Austrijom i to posredno, ugovorom sa austrijskom vladajućom kućom, i kućom koja je vladala cijelim Sv.Rimskim Carstvom.

1867.današnja Slovenija je i dalje dio austrijskih nasljednih zemalja, dok je Hrvatska(bez Dalmacije) bila u Ugarskoj polovini monarhije natežući se s Ugarskom u tzv državno-pravnoj zajednici(opet asimetričnoj na štetu Hrvatske).

Ništa suštinski novo nisi rekao, niti nešto sa čim se ne slažem, ali tebi ne želim da odgovorim povišenim tonom kao Slavenu koji dva dana učestvuje u diskusiji. :)

Jasno k'o dan; po istoj granici koja postoji više od osam vekova. Oni zapadno, jedna nacija, ovi istočno druga. Iz karte koje opisuje vreme kralja Bele III (1172-1196):

Pokušaj sporije da čitaš jer ne razumeš šta je bilo pitanje, na koje je dat i odgovor.
A zašto? Drugim rečima, zašto su ovi u Nesloveniji Slovenci, a ovi u Nehrvatskoj Hrvati?

- - - - - - - - - -

Odgovor: https://forum.krstarica.com/showthr...h-prostora?p=36387513&viewfull=1#post36387513
Dakle, odgovor na ključno pitanje ZAŠTO jeste ovaj:

RKC je ta koja ideološki formira Hrvate a prema svojoj teritorijalnoj ustrojbi, da ne kažem ustrojidbi, a na osnovu mitskih priča o nekim Hrvatima.
 

Back
Top