Zanima me da li uopste postoji sustinska razlika izmedju ova dva koncepta funkcionisanja drustva
Msm oba su spoj dogme i filozofije, u teoriji su dobri, imaju za cilj dobrobit drustva, oba se u praksi zloupotrebljavaju
Opet u oba imamo jednu obozavanu figuru
u religiji je to Bog, a u komunizmu diktator
Siguran sam da ste barem par puta culi kako neki covek iz naroda izgovara: "Ma Tita je Bog", pa eto direktne slicnosti
I u religiji se postuju zakoni boziji, u komunizmu se postuju isti koje je propisao diktator, i opet postoje sankcije sa kojima cemo biti suoceni ako te zakone ne postujemo
Pa, sta mislite?
Tema nije zajebancija, trazimo slicnosti i razlike(naravno ne banalne)
Sjajno
Sjajno u smislu da ljudi razmisljaju o tome, i ako tema nije nova ali moze biti u novim spoznajama.
Mi nismo imali "komunizam" na nasim prostorima. Imali smo "socijalisticku revoluciju". No dobro, razumijemo se i bez tih definicija ali ih cisto napominjem. Koristicu tvoj termin "komunizam".
Da, komunizam jeste organizovan kao jedna religija i sa svim neophodnim segmentima religije. Ostalo je samo jedno pitanje na koje komunizam nije dao odgovor, a koje je sustinski bitno za svaku religiju - kuda ide covjek nakon smrti ? No otklon u prihvatanju cinjenice da komunisticke vodje umiru vidimo u pravljenju posebnih hramova - mauzoleja i balzamovanju ponekih vodja.
Cjelokupna komunisticka religija zasnivala se na covjeku - vodji, pa po tom na niz malih bogova ili oblika istog bozanstva - malih ili ti pod-vodja. Tako smo kod nas npr. uz Tita imali cijeli Partenon malih bogova koji su se umnozili nakon njegove smrti.
Sistem vjere u vodju je bio konstruisan „obogotvoravanjem“ njegove licnosti i pripisivanjem nadnaravnih svojstava. On je poseban, on je hrabar – nepobjediv, on je ljubav jer ga svi vole, on nas cuva – stiti, on je nasa sigurnost, on je nepogresivi autoritet, nosilac istine i pravde. On je, takodje i nedodirljiv, dalek, skriven - krajnje "onostran".
„Tito je OTAC svih nas“
"Tito, to smo svi mi"
"Tito je vazduh koji disem"
"Tito je sunce koje nas grije"
On je u tvari – prirodi. Dakle sve stvoreno je prozeto sa njim. Njega pozdravljaju biljke i zivotinje a on kroz njih govori – sjecam se jedne pjesme iz OŠ: „gledaj druze ova polja, gledaj kako sunce sja, to je druze, to je Tito, to sam druze ja... samo jedan svijet sad ima, samo jedna pjesma je u nama, to je drruze, to je Tito, to sam druze ja“ ... itd.
Dakle imali smo i
„himnografiju“ kojom proslavljamo nekoga ili nesto. Imali smo i „
ikone“. U svim javnim ustanovama bile su slike vodje na centralnom mjestu. Ili njegove biste. Pa je „uciteljica govorila djeci – morate biti dobri, Tito vas gleda“.
Svevideci vodja, dakle uvijek je i
sveprisutan.
Imali smo i
svestenicki red. Bila je to partija. Naravno, i vjerni narod je bio u partiji ali onoj nizoj – pred partiji. Svestenici – komunisti imali su svoje
rituale i inicijacije. Primjera radi na rodjendan vodje desavala se velika sluzba vjernog naroda – „slet“. Igrali smo i pjevali smo zajedno. Svoju sluzbu Velikom Vodji potvrdjivali smo ljubavlju kroz nosenje carobnog zezla / stafete, kroz cijelu zemlju da bi je na kraju Njemu predali. I to, nije mogao svako nositi - samo odabrani "medju mnogima".
Imali smo i hodocasca na kojima smo se
edukovali u ovoj religiji. Isli smo u Komrovec ili neko veliko stratiste. Tamo smo slusali o pobjedi dobra nad zlom i Velikom Vodji.
Imali smo i
red monaštva – cijelu vojsku drugarica i drugova koji nisu stigli da udju u brak jer su cijeli svoj zivot pozrtvovano predali partiji u njenim aktivnostima. Ucili smo o njima i oni su nam sa ostalima bili primjer.
Imali smo i
red mucenika – koji su stradali u ime partije i naroda, kojima smo se klanjali i velicali ih do neslucenih razmjera.
Rekoh – imali smo i
inicijacije. Primanje u razne organizacije partije – pionira, mladih, saveza komunista itd. Inicijacija djece je bila svecana, desavala se obicno na stadionu. Polagala se zakletva a
vidljivi znakovi inicijacije bili su crvena marama oko vrata i kapa sa zvijezdom na glavi.
Socijalisticki Savez Omladine - primao je samo one "najbolje", najmoralnije i najodgovornije ... i najvjernije ovoj religiji - i to na prijedlog starije brace u partiji. Slicno je bilo i sa starijima - primanje u red komunista. Zakletva je bila obavezna i to u ustaljenoj formi "
primanja podstriga" - da ce taj neko vijerno sluziti ....
Ova religija nije trpila druge religije, zato ih je proganjala. Mudro je zvanicne regularne vjere proglasila privatnom stvari svakog ponaosob i protjerala je u kuce medju cetiri zida. Crkva nije privatna stvar vec zajednica, ali.... to
pravo javnosti je pripadalo samo "jednoj jedinoj zvanicnoj, ispravnoj" komunistickoj religiji.
Komunisticka religija nije prihvatala ni zvanicno religijsku terminologiju. Pa je tako "laik" pripadnik "laosa" naroda Bozijeg koji oznacava svakog vijernog covjeka u Crkvi - postao pojam za "neznalicu" i "nestrucnog" covjeka.
Kad je umro Veliki Vodja bili smo svi u soku. Zar moze umrijeti ? To je nedostatak ove religije i njen krah. Ali imali smo vremena. Isli smo godinama na poklonjenje u njegov mauzolej. Neki su cak i pjesacili stotinama kilometara –
zrtva kao prinos Bogu ...
Itd... itd... itd...
