I pored toga što drugačije religije i duhovna učenja imaju različitu terminologiju i tumačenja izmedju njih postoji i zapanjujuća sličnost i podudarnost. Fizička sfera se smatra produktom/kreacijom više duhovne sfere. Duhovna je područje "čiste svesti"/suštine i dobra. Kreacijom svest degradira jer se meša/upliće u materijalnu pojavu i razjedinjava kroz različite oblike i tela. Tako postaje komplementarna suprotnost duhovnoj. Zbog toga se u hrišćanstvu, gnosticizmu, judaizmu, islamu govori i o Satani, Luciferu, djavolu, vragu, šejtanu, Iblisu, Diablosu, demonu, demijurgu itd.
Demujurg ima dosta sličnosti sa Shivom u hinduizmu. Oba se interpretiraju i kao kreativno i destruktivno božanstvo koje stvara prirodu i fizičke sile. S obzirom da se svako telo u fizičkom svetu sastoji od materije/energije sva se povinuju fizičkim zakonitostima. One su konstantne i utvrdjene. Preko njih se mogu otkrivati, znati, izračunati i predvideti mnoga dešavanja i promene.
Duhovne zakonitosti su kompleksnije. Očigledan dokaz su ljudi i njihovo ponašanje. S lakoćom se može predvideti šta će se desiti s ljudskim telom pod uticajem fizičkih sila, ali se isto ne može reći za psihičke izazove i reakcije. Postoji spektar različitog ponašanja ljudi pod istim pritiscima i u istim situacijama.
Za fizički svet je karakteristična podela na nežive stvari (čiste materijalno-energske oblike/pojave/predmete) i na živa bića. Živa bića su aktivna jer imaju svest. Ali, ona nije ista za sve vrste i organizme. Prisutna je evolucija svesti/života kroz različite materijalne sastave i oblike. Kod biljaka i jednoćelijskih organizama svest se svodi na primitivan nagon samoodržanja. Svesnije, inteligentno doživljavanje i razumevanje nastaje tek pojavom mozga i sposobnošću da se misli.
Hermetička izjava : "Kako gore tako dole." - odnosi se na isti princip spajanja i razdvajanja, sjedinjavanja i deobe. Kao što iz spoja duše ( koja stvara pojavu fizičke tame i unutrašnje dubine) i duha (pojavne spoljašnje i eterične visine) nastaje Sin/Misao (eksplozija širenja svetlosti) slično je i u fizičkoj sferi.
Dok biljke i najprostiji organizmi ostaju u okviru niže, primitivne (telesne) svesti demijurga njihovo razmnožavanje se odvija jednostavnom deobom. Razmnožavanje inteligentnih bića je komplikovanije. Potreban je spoj komplementarno suprotnog pola unutar iste vrste da bi se formirala nova Telesna svet koja će uspostaviti vezu s duhovnom sferom ili Idejom/Sopstvom toga oblika. Hinduizam o tome govori kao nižoj i višoj energiji-svesti, tj. odnosu kshetra - kshetrajna, prakrti - puruša. Ponekad i kao muškom i ženskom principu ( Shakti - Shiva).
Kontaktom niže Telesne i više Duhovne svesti nastaje samosvesno, inteligentno biće koje ima ego/ja i koje je sposobno da misli, oseća i razumeva. Ego je spoj/mešavina telesnog i duhovnog, pa je neophodan za spoznaju i fizičkih i duhovnih zakonitosti.
Dakle, Sopstvo/Atman (često se nazivaju dušom) se nikada ne materijalizuju, već stupe u konekciju s telom. Ego je emanacija Sopstva u telu ili živo biće u fizičkoj sferi, dok je Sopstvo njegov bitak/suština. U svakodnevnog govoru se kaže da duša posle smrti izlazi iz tela. Ono što izlazi i što se vraća Sopstvu i duhovnoj sferi je ego.
Demujurg ima dosta sličnosti sa Shivom u hinduizmu. Oba se interpretiraju i kao kreativno i destruktivno božanstvo koje stvara prirodu i fizičke sile. S obzirom da se svako telo u fizičkom svetu sastoji od materije/energije sva se povinuju fizičkim zakonitostima. One su konstantne i utvrdjene. Preko njih se mogu otkrivati, znati, izračunati i predvideti mnoga dešavanja i promene.
Duhovne zakonitosti su kompleksnije. Očigledan dokaz su ljudi i njihovo ponašanje. S lakoćom se može predvideti šta će se desiti s ljudskim telom pod uticajem fizičkih sila, ali se isto ne može reći za psihičke izazove i reakcije. Postoji spektar različitog ponašanja ljudi pod istim pritiscima i u istim situacijama.
Za fizički svet je karakteristična podela na nežive stvari (čiste materijalno-energske oblike/pojave/predmete) i na živa bića. Živa bića su aktivna jer imaju svest. Ali, ona nije ista za sve vrste i organizme. Prisutna je evolucija svesti/života kroz različite materijalne sastave i oblike. Kod biljaka i jednoćelijskih organizama svest se svodi na primitivan nagon samoodržanja. Svesnije, inteligentno doživljavanje i razumevanje nastaje tek pojavom mozga i sposobnošću da se misli.
Hermetička izjava : "Kako gore tako dole." - odnosi se na isti princip spajanja i razdvajanja, sjedinjavanja i deobe. Kao što iz spoja duše ( koja stvara pojavu fizičke tame i unutrašnje dubine) i duha (pojavne spoljašnje i eterične visine) nastaje Sin/Misao (eksplozija širenja svetlosti) slično je i u fizičkoj sferi.
Dok biljke i najprostiji organizmi ostaju u okviru niže, primitivne (telesne) svesti demijurga njihovo razmnožavanje se odvija jednostavnom deobom. Razmnožavanje inteligentnih bića je komplikovanije. Potreban je spoj komplementarno suprotnog pola unutar iste vrste da bi se formirala nova Telesna svet koja će uspostaviti vezu s duhovnom sferom ili Idejom/Sopstvom toga oblika. Hinduizam o tome govori kao nižoj i višoj energiji-svesti, tj. odnosu kshetra - kshetrajna, prakrti - puruša. Ponekad i kao muškom i ženskom principu ( Shakti - Shiva).
Kontaktom niže Telesne i više Duhovne svesti nastaje samosvesno, inteligentno biće koje ima ego/ja i koje je sposobno da misli, oseća i razumeva. Ego je spoj/mešavina telesnog i duhovnog, pa je neophodan za spoznaju i fizičkih i duhovnih zakonitosti.
Dakle, Sopstvo/Atman (često se nazivaju dušom) se nikada ne materijalizuju, već stupe u konekciju s telom. Ego je emanacija Sopstva u telu ili živo biće u fizičkoj sferi, dok je Sopstvo njegov bitak/suština. U svakodnevnog govoru se kaže da duša posle smrti izlazi iz tela. Ono što izlazi i što se vraća Sopstvu i duhovnoj sferi je ego.