Да ли вам се некада десило да дођете у ситуацију да висина зараде буде проблем кад треба да се дружите са неким ? Ја док сам био на мање плаћеном послу нисам долазио у ситуацију да ми неко трља плату на нос али кад сам нашао бољи посао и кад сам платом почео да одударам од неких људи у мом окружењу са којима сам се дружио временом је то постало оптерећење за мене јер свако мало би ме нека одређена особа као фол кроз шалу прозивала како имам већу плату, како је мени лако итд. па кад треба да се организујемо за нешто то увек буде "ма лако је вама ви имате већу плату"....... Кад год се видимо увек се брзо дође до тога да неко кука како има малу плату, малтене као да хоће да каже да треба да осећам кривицу јер имам већу плату......и то све буде као кроз шалу али кроз неко време схватиш да контакт са таквим искомплексираним особама никуда не води, да је однос постао изузетно токсичан и просто прекинеш контакт са том особом.
Iz tvog ugla a iz njihovig je suprotno tj da vi nabijate na nis njima sto imaju malu platu i osudjujete ih.Dakle kompleksi sa obe strane a realnost je treca.
Ne druzim se tj izbegavam one koje svojom vecom zaradim nabijaju na nos i tako misle da su bolji i osudjuju one sa manjom zaradom pa i tako sto za svaki problem izjavu da onaj ko ima manje para kad kaze da ima manjeu platu i da mu nece biti lako ko onom sa visom sebe stave u ulogu zrtve jer su kao bolji i vise vrede cineci podsvesno sebe vaznijim, uvecavajuci svoju vrednost ne videci realnu sliku stvarnosti situacije i manjak empatije.
Isto tako izbegavam i one kompleksase koji zavide svima oa najvise u kolicini zarade i gledaju da podsvesno isto sebe uzdignu tako sto ce da izokola vredjaju i sabotiraju one sto su zaradili vise, tj sto su vise placeni.
Dakle dve strane lose medalje koje ne vide realnu sliku.Oba slucaja su toksicna i ima ih previse i nemaju kulturu ponasanja ni osecaj za iskreno normalno druzenje.Ako se druzis s nekim i vrednujes nekog na osnovu visine zarade znaci da u drustvu i druzenju trazis samo interes a ne i stvarno drustvo, tu ti karakter osobe nije toliko bitan vec punjenje ega i lecenje kompleksa vise vrednosti takvo drustvo je toksicno a sad ih je previse bas.
S ljudima se druzis jer ti jednostavno prijaju njihovi karakteri i osobine bezuslovno i to je jedino zdravo prijateljstvo koje se danas gubi.Motes da imas milione ali ako si toksicna osoba i imas los karakter za mene ces biti nebitni olos.Isto tako ako si neki skoro prosjak a imas super karakter i isobine meni godis i moj si prijatelj bez obzira na sve i takodje ako si neki mrgud koji bi me psovao i kleo sto sam sebi kupio npr pljeskavicu dok on jede neku hladnu kiflu isto tako nikad ne bi bio moj prijatelj jer taj tip osobe su tip osobina lopova i kriminalaca koji kad se obogate postaju nezasita elita iskrivenih vrednosti.
Ja ne cenim coveka po zanimanju i po popularnosti, statusu i visini zarade.Nikada i nisam.Coveka cenim iskljucivo po ponasanj orema meni i drugima, da li ima u njemu nesto dublje i zanimljivije u karakteru osim ovog gore navedenog.Danas 90% ljudi cene po onim gore navedenim.
Takodje me ne interesuje neciji uspeh, uspesi i slicno.Meni je bitno kako se covek ponasa prema meni i drugima opet da kazem, kako se predstavlja u drustvu. To sto je neko uspesan to je licna i samo njegova stvar i korist.Ti si ono ustvari sta pruzas i budis u drugima.
Veci broj njih koji kad dostignu uspeh i krene ih napumpaju ego do nebesa da izgube svu epatiju i kompas kako da se ponasaju normalno bez da nekog indirektno ili direktno omalavazaju i sude, povredjuju vredjaju.Dzaba si dobar u necemu ako si ko covek ***** i licemer.