Ne postoji idealno ni u životu, ni u prirodi, pa ni u ratu. Čini mi se da dosta komentatora ne razume složenost i multivarijabilnost aktuelnih dešavanja u istočnoj Evropi. Ovo nije klasičan osvajački rat i voditi ga na način koji većina predlaže bi doneo katastrofu za sve učesnike u njemu.
Takođe, taktike ratovanja na Balkanu i taktika imperijalne supersile se značajno razlikuju, a mi ocenjujemo njihovu taktiku kroz naše naočare.
Najviše se zamera na brzini napredovanja (uz greške u taktici, logistici itd kojih je bilo kod svih vojski u svakom ratu).
Neesam ni ja tu mlogo pametan, ali pokušavam da raščlanim bar neke stvari.
Ako su deklarisani ciljevi Rusije denacifikacija i demilitarizacija ukro države, kako je to najbolje ostvariti, uz procenu da tamo ima 10-ak miliona Rusa, 10-ak miliona nasmrt preplašenih Rusa, 10-tak miliona sveže sluđenih bivših Rusa i 5 miliona fašista?
Takođe, kao uslov je deklarisana maksimalna zaštita života civila, kvaliteta života civila (u Kijevu i sada ima interneta) i civilne infrastrukture, kao i dozirano (samo ako ne milom) uništavanje nepreijateljske žive sile.
Naravno, ciljeve treba ostvariti uz minimalne sopstvene gubitke u živoj sili i gubitke u redovima saveznika (narodnih milicija DNR i LNR, kao i dobrovoljaca).
Ovo su ekstremno teški uslovi za vojsku jer:
1. Treba osvojiti teritoriju od 603.548km2 (ili barem biti spreman da se osvoji čitava ukro tvorevina).
2. Neprijatelj ima preko 100 S-300 lansera, preko 100 aviona itd.
3. Neprijatelj ima punu NATO Awaks podršku
4. Neprijatelj ima preko 400.000 ljudi pod oružjem koji su prošli vojnu obuku ili su vojni profesionalci
5. Ukro tvorevina je antinarodna država, pa je za očekivati da se prema sopstvenim građanima neće odnositi u skladu sa Ženevskom konvencijom, pogotovo u proruskim regionima
Olakšavajuće okolnosti su:
1. Neprijateljska vojska je zbog pripreme napada na DNR&LNR grupisana u tom području
2. Vojno i državno rukovodstvo je totalno korumpirano, nesposobno i nesamostalno
3. Većina građana ne podržava vlast, ali se (više) i ne opiru toj vlasti
4. Ukrajinci nisu državotvorni narod (ili uopšte nisu homogen narod) - mnogo više gledaju sopstveni interes nego opšti
5. Većina građana govori i/ili razume ruski, a i oni koji ga ne razumeju mogu brzo da ga usvoje (prebaciš "latinično i" u "o" i gotovo, xexe)
6. Uprkos crkvenom raskolu, ostalo je zapaćeno ono što u stvari veže nas i Ruse: pravda, istina, porodica (moral uopšte) kao viši ciljevi i spremnost da se žrtvuje za iste. Zapad funkcioniše po sistemu "cilj opravdava sredstvo" i vidi se šta je to sve proizvelo u poslednjih nekoliko vekova (rasizam, fašizam, nacizam, eksploataciju/istrebljenje naroda širom sveta, cinizam u odnosima kao posledica totalne amoralnosti).
Meni je njihovo rešenje ovog optimizacionog problema prilično jasno i logično, a sastoji se u sledećem:
Čisto vojna, prva faza:
1. Neutralisati ukro avijaciju, PVO i mornaricu
2. Paralisati glavne grupacije ukro oružanih snaga
3. Opkoliti veće ukro gradove
4. Opkoliti glavni grad
5. Ostaviti ukro vojsku bez centralne komande i logistike
6. Istrebiti dokazane naciste
Čisto vojna faza je praktično pri kraju - ciljevi su ostvareni a mi to ne (želimo da) razumemo.
Nešto je zauzeto, nešto je u (polu)okruženju, a negde se pretnjom vezuju neprijateljske snage (npr Odesa).
Primer tretmana prema dokazanim nacistima je pri kraju, u Marijupolju, uz stalno naglašavanje da regularni vojnici imaju.
Dalje, a u skladu sa gore navedenim ciljevima i ograničenjima (uslovima) treba:
1. Dopremati humanitarnu pomoć ugroženim civilima
2. Očistiti ruševine i organizovati medicinsku pomoć
3. Započeti obnovu oštećene/porušene civilne infrastrukture
4. Uspostavljati nove lokalne strukture vlasti
5. Podržavati stvaranje federalnih jedinica i njihovih organa vlasti (npr policija nije lokalni organ vlasti)
6. Dati primer uništenja okorelih nacista
7. Uopšte, preduzimati različite mirne radnje za uspostavljanje poverenja i naklonosti građana i njihovu translaciju u ljude Ruskog sveta
Ovi zadaci se kose sa brzinom napredovanja koju zameramo Rusiji. Da objasnim teze:
Idealno je imati primer većeg grada gde će se na primeru videti da život teče normalno, vojska ne ubija civile i da je u stvari bolje nego što je bilo pre sukoba.
Pikovi su bili: Harkov, Herson, Odesa, Marijupolj. Posle par dana zauzet Herson bez borbe, život teče normalnije nego pre, proglašena Hersonska Narodna Republika, uvedena rublja, izgleda da će dobijati i ruske penzije. Dobra tema za razmišljanje građanima u npr Žitomiru šta je za njih bolje.
Dakle, žurba u osvajanju npr Harkova, dovela bi do većih civilnih žrtava i uništenja civilne infrastrukture, velikim sopstvenim gubicima, značajnom ugrožavanju civila, većem animozitetu civila prema ruskoj intervenciji itd
Dok njihovi u Hersonu normalno žive i rade, oni bez komunalne infrastrukture i uz zavijanje sirena pružaju otpor moskaljima. Put od dupeta do glave jeste najduži, ali i on se pređe kad čovek bude primoran da sagleda realno situaciju i ima ogledni primer.
Povećanjem oslobođene teritorije doći će do običnih građana i podaci šta se i kako radilo u prethodnom periodu. Meni je potpuno neshvatljivo da država od 40mil ljudi bude pod nacističkom okupacijom jednog (vrhovnog) oligarha, ali tako je bilo.
Po meni, sve ovo ide po planu, treba razumeti da je jako velik posao odraditi pozadinski sve ove stvari, u tek oslobođenim područjima i sa masom ljudi koji ne znaju kome pripadaju.
Marionetska, nacistička oligarska vlast se smrtno plaši federalizacije, jer bi svaki region, pre ili kasnije, želeo da izađe iz ovakve nakaradne države.