ne bih nikako mogao bolje opisati razlike izmedju nas i njih zato hrvatijanci i imaju zestoke komplekse
Hrvati su jedan zbunjen i izgubljen narod.
Njihova vlast se održava na "slavi" Domovinskog rata, rodoljublju, pripadnosti katoličkoj crkvi - porodičnim i tradicionalnim vrednostima.
Istovremeno, oni očajnički žele da budu Zapad, da nisu "primitivni Balkanci", a današnji Zapad i njegov neoliberalizam su sve suprotno od toga.
Kako biti pravi Hrvat i katolik i istovremeno podržavati gej paradu? Kako "kao Zapad" omalovažavati "niže rase" (Ruse, Kineze, Indijce, Arape...), dok si i ti za taj Zapad niža rasa, samo obični primitivni Balkanac?
Kad je bila "Evrovizija" komentarisali su kako zavide Moldavcima što imaju hrabrosti da izađu na scenu i odsviraju kolo i što ih nije briga šta će drugi o tome da misle, dok oni moraju stalno da šalju bledunjave pop pesmice da bi Evropljani za njih mislili da su "srednja Evropa", a ne "primitivni Balkan".

To je tužno...
Nama je mnogo bolje bez njih, jer kad su otišli od nas sa sobom su odneli i svoje komplekse. Mi sad možemo da budemo ko i šta jesmo, oslobođeni večitog poređenja i pritiska da moramo biti "kao Zapad". Tim pre što Zapad danas više nije sinonim za kulturu, kao nekada, već za neku anarhičnu slobodu koja se već graniči sa divljaštvom. Današnji Zapadnjak ode i nameće svoje drugima bez poštovanja za tuđu kulturu i običaje. Ponaša se kao divljak. Kao one polugole žene po Kataru koje su ponosne što su pokazale primitivnim Arapima šta je sloboda, a oni ih gledaju kao da su došle iz prašume bez dodira sa civilizacijom.
Zato je nevažno šta Hrvati imaju. I pare i EU i NATO - džabe je sve to kad su stalno izgubljeni, iskompleksirani i nesrećni. Što je najsmešnije, misle da smo mi isti kao i oni. A mi nemamo njihov kompleks niže vrednosti. Imaju ga poneki u narodu, ali je takvih sve manje kako se odmičemo od njihovog štetnog uticaja. Zato i dolaze ovde, mašu svojim "uspesima", a nas je baš briga, jer svet vidimo drugim očima. I istorija nam nije počela pre 30 godina.
Mislim da oni kao narod nemaju budućnost. Premalo ih je, jednog dana će se "slava Domovinskog rata" izlizati, a oni će se utopiti u neki bezlični zapadni neoliberalizam u kome nacije i tradicija ne treba da postoje i ostaće da žive u sećanjima Srba...
Od kako ih bolje poznajem - prestali su sasvim da mi budu interesantni. Možda zato što mi više volimo narode sa integritetom, koji drže do sebe, koji se ne daju pokoriti... To nam ima veću vrednost nego neko ko se prodao za šaku dolara i srećan je što trčkara oko nekog bogataša kao bezbojni sluga. Takvi smo kao narod. Mnogo smo drugačiji od njih i što su nam dalje - to je bolje za nas. Mi moramo živeti u skladu sa sobom, sa svojim vrednostima, sa našim viđenjem sveta... I nas je jugoslovenstvo upropastilo, ruiniralo nas kao narod, a onda sve što je usledilo i u čemu se nismo snašli, jer su se vrednosti Zapada u međuvremenu već promenile, a mi to nismo na vreme shvatili, pa očajna vlast, pa svašta...
Nama bi odgovaralo da Zapad svima sjaše s grbače, da prodišemo punim plućima, da sarađujemo s kim hoćemo i živimo kako hoćemo. Njima ne bi. Za njih je ideja multipolarnog sveta - horor. Više im odgovara da budu makar i najnerazvijenija pokrajina Zapada, ali da su deo onih koji vladaju, jedine sile, koja vedri i oblači svetom. Zato toliko i mrze Rusiju, Kinu i ostale koji žele da uruše ono za šta su se oni borili. Njima je dobro - uz Nemačku, uz Ameriku... Oni im određuju kako da žive, šta da rade, imaju sitne povlastice i dobro im je. Mi smo na suprotnim stranama i uvek ćemo biti, jer želimo različite stvari. Zato ih se treba kloniti... Ništa dobro od njih ne može doći...