Raspravljanje sa nekim do koga nam nije stalo ili s kim ne moramo da delimo nešto

...u vezi uvreda ,,, moram da kažem da postoj mnogo načina da se neko uvredi , i da još nisam srela forumaša koji je tome odoleo-ono koliko se sećam, naravno ..čak i da uspostavimo neke rangove uvreda(za koje verujem da postoje,tj.u koje j lično verujem) , kao što npr. nije isto da li ćete nekom reći da je glup ili će vam on npr." namestiti " tj. isprovocirati vas nekom rečenicom ili rečenicama koje će da vas inspišu na neku metaforu ...ima i ono kad nečiji nik izmenite, u obraćanju .....ili ono u stilu ona dva jezika iz reklame što gnjave ono oko :) ... i u tom smislu , mislim da svi volimo da se osećamo kao da smo sposobni da budemo iznad nekih situacija(tj. da smo sposobni da ne uvredimo ) , a da smo to u stvari jedva (tj . za nijansu bolje od drugih) sposobni da budemo ...

.... Samopouzdanje je jedna vrlo važna potreba koju svi imamo , a ipak živimo u kultiri koja ga ne uvažava dovoljno , i koja (mnogi ljudi) ćešće koristi izraze kao što su "ego " i " sujeta" ,nego izraz "samopouzdanje".. postoji i nešto što nazivaju " kognitivna usamljenost" ,ako se ne varam -dakle , potrebno nam je da još neko misli slično kao mi , da se mi ne bismo osećali kognitivno usamljenima ,i da bismo imali neko optiamlno samopouzdanje ..pa , možda i otud ta pojava da se u raspravi postane preemotivan , tj. da se želi da se neko drugi ubedi u nešto , ili da se želi da se diskvalifikuje sagovornik , što je isto česta pojava u raspravama ... - znate ono "možda je on na neki način pametniji tj . zna nešto bolje od mene , ali je on u stvari manje srećan od mene" ...i tako to beskrajno poređenje s nekim ...a da li je ličnost uopšte (uvek) uprediva kategorija je jedno veliko pitanje ...
 
Poslednja izmena:
spadam u osobe koje ne vole da se raspravljaju jer ne volim da namecem svoje misljenje, ali isto tako ne volim da meni neko namece svoje.
(pod ovim ne podrazumevam situacije neke recimo u poslu, gde se razmenom misljenja, tj. misljenjem na glas, dodje do pravog resenja), posto je tanka granica izmedju razmene misljenja i raspravljanja...
raspravljanje sa osobom suprotnog misljenja mi je samo jedno veliko gubljenje vremena...

A ovo sto se tice samopuzdanja, interesanto je koliko ljudi sa samopuzdanjem neretko privuku one koji u tome oskudevaju, pa onda dodje do nekih neugodnih situacija...
 
Poslednja izmena:
..koji su motivi za ovo iz naslova ? ... da li želimo da učvrstimo svoje mišljenje(dakle, da se setimo još nekih argumenata) ,pošto nam sagovornik daje neke nove ideje dok daje argumente za njegovo mišljenje ..
...ili nas to raspravljanje ,koje liči i na svađu, tera i da "jače" mislimo o nečemu, tj. daje nam emociju motivacije da nešto bolje spoznamo ..
.. pošto mi se nekad cela stvar , tj raspravljanje s nekim s kim nemate ništa tj. ko vam je potpuno nebitan, čini prilično besmislenom .. a nije :) .. naravno , ne mislim pod ovim na raspravljanje s nekim likom iz autobusa il sl , ali eto npr s nekim likom s foruma:) ... zašto je porebno ubediti nekoga u nešto?da li ćemo uspeti da nekoga ubedimo u nešto , pa da se ta naša ideja lančano prenosi od usta do usta i da tako mi gradimo nešto za šta verujemo da je bolji svet:)...ili želimo da iščaprkamo šta sve neki ljudi mogu da misle o nečemu ,pa da steknemo neki utisak o tome kakvih sve ljudi ima,a možda i da se osećamo dobro u vezi sebe što smo pametniji ili srećniji od tih ljudi il sl... i da li ste odoleli da ne kažete nekom da je glup ili da lupeta il sl.:D


Suština NIJE UBEDJIVANJE ... suština je RAZMENA mišljenja.

Mnogi ljudi smatraju da im namećeš svoje mišljenje i da neko pokušava u nešto da ih ubedi ... pri tom, ne shvatajući da, ako je njihovo mišljenje dovoljno jako i uverljivo, niko tu veliki uticaj ne može da učini.

Sa druge strane .... koliko god da smatram da je moje mišljenje ispravno i koliko god da se ne slažem sa nekim, uvek ću dobro razmisliti o onome što mi je neko rekao ili oko predmeta rasprave .... jer to mi govori o drugim pogledima, shvatanjima i prihvatanjima situacija.

Ono što je meni jako plitko kod ljudi je činjenica da tvoje mišljenje može ''da te spusti u njihovim očima'' zato što oni neće ili ne mogu da razumeju ono što ti pričaš i vrlo lično shvataju tvoja objašnjenja ili argumente.....

Uostalom, šta je merilo za ''ispravno/neipsravno'' mišljenje???

Volim rasprave .... razgovore .... volim sve ono što mozgu donosi trening i rekreaciju .... Ne povlačim se pred nepoznatim ljudima .... uvek ću reći šta mislim na odredjenu temu (sem ako tema nije usko stručna i zahteva isključivo stručnu razmenu - a ja nisam u tematici) ..... Nekako mi nikad i nisu bili jasni ljudi koji dodju u društvo i odćute, zato što neće da se ''mešaju'' ili ulaze u dublju polemiku oko nekih ''opštih tema'' .... činimi se da oni ni sami sebi nisu zabavni ... da su sami sebi dosadni ... da ne umeju ni sami sa sobom da porazgovaraju.
 

Back
Top