Raša

Evo ovih dana me uhvati neka prehlada,virus šta li.Ne volim ti ja da uzimam antibiotike fervekse i tako to.Hemija je to brate mili.Nego ja rašu koristim,nekako mi je to prirodnije.
Neki moji prijatelji kažu kuvano vino,pa staviš klinčiće pa da te bog vidi.
Al nekako me brzo probije znoj,a i to baš nevaljaNego raša polako te osvaja zagrije te i u sevdah te baca.
Neki vole kajisijevaču,kažu nema bolje rakije.Jak mi je miris ko neki liker,a i kruškovača isto mi nešto miriši.
Jabukovača ima tako neki šmek,neznam ti objasnit ko da je i ne osetiš. Samo ti zagrije dušu,a i grlo me prestalo bolit.Raša ti je čudo,šest jezika govori a i ovaj sedmi sam počeo da zaplićem.
Eto i Remark.U svakom njegovom romanu glavni junak pije kalvados.***** li ga ako jedna takva veličina kaže da je raša čudo onda to je to.Ko sam ja da sporim tako što,gde sam ja od njega.Godine su to iskustva.Prvi svetski rat kalvados.Između dva rata kalvados.Drugi svetski rat a šta drugo nego jabukovača.Posle rata u Americi,eh raša ti je čudo.
Nego nešto mi sad pade napamet,nisam probo nikad kalvados.A baš bi mi sad onako lego.
Zamisli čitaš Trijumfalnu Kapiju i kalvados, al polako gutljaj po gutljaj da ti svaki deo tela oseti toplinu te neprevaziđene tečnosti.***** ti,uh.
 

Back
Top