Rajner Marija Rilke

ofelija

Primećen član
Poruka
636
da li neko voli rilkea?ja ga volim...iskreno moj decko mi je otvorio oci po pitanju rilkeove poezije :lol:
"sto nam dade vid dublji i veci
da u sutra strepmo slutnjom zlom
da se nikad radosti i sreci
ne predamo blazenoscu svom"
 
Ajde bre Ofelija imas li neku temu da me ne nadjes s njom?
Kakav je to nacin?! :roll:

Rajner Marija Rilke
(1875-1926)

(Prevodi B. Živojinović)


Ljubavna pesma

Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne?
Kako, mimo tebe, njom da grlim stvari i daljine?
Ah, rado bih je sklonio na koje
zaboravljeno mesto u sred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
neće je tvoje njihati dubine.
Al' ipak, sve što dodirne nas dvoje
ko gudalo nas neko spaja, koje
iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom instrumentu?
Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pesmo slatka.


***

Ovo je čežnja: sred talasa biti
i nemati u vremenu svoj stan.
I to su želje: pritajene niti
koje za večnost vezuju naš dan.

I to je život. Dok ne dođe jedan
čas drevni, najsamotniji od svih,
drukčiji od svih ostalih, i čedan
presretne večnost uz osmejak tih.
 
Ostavljen na planinama srca

Ostavljen na planinama srca
Gle, u daljini sićušno, gle:
poslednje naselje reči, a još više,
ali i on majušan, poslednji
zaselak osećanja. Prepoznaješ li ga?
Ostavljen na planinama srca. Kamen
pod rukama. Jest, tu cveta ponešto;
iz neme litice cveta raspevan korov
koji ni o čem ne zna. Ali onaj ko zna?
Ah, onaj što poče da zna, pa sad ćuti,
ostavljen na planinama srca.
Jest, tu se kreće ponešto, nenačete svesti,
kreće poneka bezbedna životinja s planine,
ide, zastaje. I velika zaštićena ptica
kruži oko čistog protivljenja vrhova.
Ali ne zaštićen, ovde na planini srca.


Dodirne dušu skoro svaka stvar

Dodirne dušu skoro svaka stvar,
odasvud bruji spominjanja glas.
Poneki dan što prođe stran za nas
u budućnosti stigne tek k'o dar.

Ko meri naš doprinos? Da li ko
od prošlih, starih leta nas raspreda?
Šta od postanja saznasmo, sem to:
da sve se jedno u drugom ogleda?

Da se na nama ravnodušnost greke?
O, dome, travo, o, večernja seni,
dok se gledamo tako, obrgljeni,
najednom sve to kroz vac k nama veje.

Kroz sva se bića pruža prostor jedan:
suštinski svetski prostor. Kroz nas laste
proleću tiho. Ja, rašćenja žedan,
pogledah, i: u meni drvo raste.

Brinem, a dom ja na dnu moga srca.
Čuvam se, a u meni straža bdi.
Ka mojoj novoj ljubavi se svi
svet lepi, da tu počiva i grca.
 
"rilke je bio jedan od najsentimentalnijih pisaca svog vremena.svojim pesmama davao je duh ljubavi i blage prolaznosti.bio je jedan od retkih pisaca koji je mogao da na pravi nacin recma objasni zvuk,osecaj..."
 
***

Samoća je poput kiše.
U večeri iz mora se diže,
iz ravnica pustih i dalekih stiže,
ide u nebo gde je uvek ima.

I tek sa neba pada po gradovima.

Pada pre nego svetlost je izašla,
kad ulice se okreću spram zore,
i kad se tela što nisu ništa našla,
razočarano dele puna more,
i kad ljudi što od mržnje gore
u postelji jednoj moraju spavati.

Tada dolaze talasi samoće...
 
Sve je moguce

Jesenji dan

Gospode, čas je. Natraja se leto.
Zasenči sunčanike, razobruči
vetar, da poljem jesenjim zahuči.

Poslednjem plodu zrenje zapovedi;
još dva-tri dana južnija mu daj,
usavršenju nagnaj ga, nacedi
poslednju slast u teškog vina sjaj.

Ko dom sad nema, taj ga steći neće.
Ko sam je sada, dugo sam će biti,
čitaće, pisma pisati i bditi,
i nemirno će gledati drveće
kada se lišće stane zrakom viti.
 
"Samoca" mi je def.omiljena...:)
+
Liši me vida : gledaću tvoj lik.

Zapuši ušim moje : slušaću te.

Onemi me, al' zvaću te kroz krik.

Bez nogu još ću k tebi naći put.

Slomi mi ruke, hvataću te srcem.

Zaustaviš li srce meni

sam moj mozak tad će kucati i boleti,

a ako mi i mozgu ugasiš plamen

na krvi svojoj ću te poneti.
 
Ljubavna pesma

Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne?
Kako, mimo tebe, njom da grlim stvari i daljine?
Ah, rado bih je sklonio na koje
zaboravljeno mesto u sred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
neće je tvoje njihati dubine.
Al' ipak, sve što dodirne nas dvoje
ko gudalo nas neko spaja, koje
iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom instrumentu?
Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pesmo slatka.

e da li mi neko od vas,koji volite ovog pjesnika moze analizirati ovu pjesmicu,pita me sutra hehe molim vas ak imate vremena!
 
***

Samoća je poput kiše.
U večeri iz mora se diže,
iz ravnica pustih i dalekih stiže,
ide u nebo gde je uvek ima.

I tek sa neba pada po gradovima.

Pada pre nego svetlost je izašla,
kad ulice se okreću spram zore,
i kad se tela što nisu ništa našla,
razočarano dele puna more,
i kad ljudi što od mržnje gore
u postelji jednoj moraju spavati.

Tada dolaze talasi samoće...

da li se ova pesma zove samoca? mozete li da mi je analizirate? :D :worth::worth::worth:
 
opipljivo neopipljiv, esteta (:

moje se biće s bezimenim sliva: pa svakim čulom, proniknuv iz granja, ko ptica nebom vetrovitim sanja

* * *

tad bićem saznajem bure, pa bivam ko more plah
tada se širim, tad ronim u sebe, i tad sam svoj,
i letim, i u velikoj buri toj
sasvim sam sam
 
"Девинске елегије" :worth:
Рајнер Рилке је био и остао :ok:
Захвали дечку на отварању трећег ока,јербо
би без Рилкеа још тапкала у мраку :pop:
 
Mnogo je lutao po pitanju stila, od romanticharskih, preko simbolichnih i impresionistichkih elemenata ka ekspresionizmu, od subjektivnosti, preko predmetne pesme, ka misticizmu i egzistencijalizmu, ali nije pripadao nijednom pravcu. Govorio je da stihovi oznachavaju iskustva, a ne osecanja i da poezija predstavlja pravo chovekovo postojanje. Uzori su mu bili vajar Roden i pesnik Pol Valeri.
 

Back
Top