Radomir Pantić i ostali oslobođeni optužbi za ubistvo 57 Bošnjaka u Zaklopači

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

JankoTheGreat

Buduća legenda
Poruka
27.326
Društvo | 25.03.2022.

SUD BIH​

Radomir Pantić i ostali oslobođeni optužbi za ubistvo 57 Bošnjaka u Zaklopači​

Sud Bosne i Hercegovine izrekao je prvostepenu presudu kojom su Radomir Pantić i još četvorica optuženih oslobođeni optužbi za ubistva najmanje 57 bošnjačkih civila u selu Zaklopača (opština Milići)​

DETEKTOR
PODIJELI
5380d70eec495afcb851e44af9b131ed.png



Sudsko vijeće je zaključilo da nije van razumne sumnje dokazano da su Radomir Pantić, Nenad Vukotić, Branko Jolović, Milomir Milošević i Nikola Lošić 16. maja 1992. godine počinili ubistva civila u Zaklopači.
Predsjedavajuća Vijeća Mira Smajlović je napomenula da je tokom suđenja saslušan veliki broj svjedoka Tužilaštva i Odbrane, te izvedeno mnogo materijalnih dokaza, ali da se na osnovu njih nije mogla utvrditi krivica.

“Niko od neposrednih očevidaca nije bio konzistentan u svojim izjavama kad su u pitanju izvršioci ovog strašnog zločina, koji ni Odbrane nisu sporile”, kazala je Smajlović.
Ona je dodala da je bio veliki broj kontradiktornih izjava, na osnovu koih su svoje iskaze “sklopili” i drugih svjedoci.
Pantić je optužen u svojstvu komandira Stanice javne bezbjednosti (SJB) Milići, Milošević kao aktivni policajac, dok su drugi optuženi bili pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).

Vijeće je ocijenilo da nema dokaza da je Pantić organizovao kolonu vozila te, zajedno s ostalim optuženim i drugima krenuo iz Milića u Zaklopaču, vozeći se u službenom vozilu, a Milošević u automobilu na kojem je bilo ispisano “koljači – pokolj”.

Prema prvostepenoj presudi, nije dokazano da su optuženi s drugim pripadnicima policije i vojske započeli napad i učestvovali u ubistvima najmanje 57 bošnjačkih civila, među kojima i 11 djece.

Vijeće je ocijenilo da svjedoci Z-6 i drugi, koji su teretili Pantića, uopšte nisu sigurni u njegov identitet. Smajlović se osvrnula i na svjedočenje Senada Selimovića koji je na suđenju govorio o učešću Vukotića i Jolovića u ubistvu Muradifa Hreljića.

“Od pet izjava ovog svjedoka nijedna se ne podudara u pogledu osoba koje su ubile Muradifa Hreljića i, osim toga, on uopšte ne poznaje Branka Jolovića”, kazala je sudija, dodajući da se Vijeće izlaskom na lice mjesta uvjerilo da je nemoguće da je svjedok vidio dešavanja pred kućom Hreljića sa mjesta na kojem kaže da se nalazio.
Navode Tužilaštva da je Milošević uzeo ključeve od auta od Alije Hamidovića, koji je potom ubijen, Vijeće je takođe ocijenilo nedokazanim. Ukazano je na različite iskaze koje je davala svjedokinja Z-10.

“Na pitanje kako je došlo do razlika, svjedokinja kaže: ‘Mi smo to bezveze kontale ko može da bude, a nismo sigurne da je to on'”, istakla je Smajlović.
Podsjetila je i na svjedokinju koja je na suđenju rekla da žali zbog ranijih izjava i da je htjela da ih koriguje, te da misli da joj je sin doživio nesreću zbog toga. Smajlović je ukazala i svjedočenje Mehmeda Kule, prijeratnog policajca, koji je sam vodio istragu o ubistvima i sačinio spisak umiješanih u zločin, ali je na suđenju rekao: “To nisu ovi ljudi”.
Izricanju presude od petorice optuženih prisustvovao je samo Jolović, dok se ostala četvorica nisu pojavila.

Suđenje Pantiću i drugima počelo je u maju 2017. godine. S njima su bili optuženi Blagoje Vojvodić i Čedo Bogičević, ali je u odnosu na njih prije početka suđenja razdvojen postupak jer su nedostupni.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.


https://stav.ba/vijest/radomir-pant...tuzbi-za-ubistvo-57-bosnjaka-u-zaklopaci/8405
 

Zaklopača: Godišnjica zločina nad 59 civila Bošnjaka – od toga 12 djece​

16 Maja, 2019
1930

Danas je tačno 27 godina od krvavog i zločinačkog masakra nad Bošnjacima naselja Zaklopača nedaleko od Milića.
Anesa Hodžić je bila prvačić, čiji je život nasilno ugašen prije nego se uspjela obradovati kraju školske godine, podjeli đačkih knjižica i prvom raspustu.
Na njenoj posmrtnici među ožalošćenima samo je jedno ime. Otac Ramiz. Jedini ožalošćen. Svi ostali su ubijeni.

Ramiz je Anesu spustio u kabur odmah pored mezara njene majke Enise Hodžić, ubijene u 28. godini. Tu je i još jedan, dječiji mezar, u kojem je ukopan Ramizov šestogodišnji sin Asim, Anesin mlađi brat.

Gledao kako mu odvode suprugu i djecu

Ramiz dugo šuti, a zatim tiho progovara: – Tog sam dana sjedio sa ženom. Pili smo kafu, a kasnije sam odlučio da odem iza kuće po jedno šatorsko krilo, koje mi je trebalo jer sam namjeravao kositi travu. Putem je naišao Huso i kaže mi: “Ramize, opkoljeni smo”. Utrčao sam u kuću da kažem ženi šta sam čuo, da bježimo, a ona mi reče: “Bježi ti”. Mislila je da traže muškarce i da nju s djecom neće dirati.
zaklopaca_masakr.jpg

Na trenutak Ramiz zastaje. Lice mu se skameni, tiho uzdahne, ali smogne snage nastaviti priču o svojoj porodičnoj tragediji.

– Poslušao sam je i potrčao prema kući Avde Dugalića. Bile su tu dvije njegove kuće, a ja sam trčao da se sakrijem u staru. Tri metra pored mene trčao je rođak Hamdija Hodžić. Čujemo vozila, galamu i psovke. Već su počeli pucati. Trčimo, a onda vidim da je metak pogodio Hamdiju i on pada. Ja nastavljam. Nisam ih vidio. Trčim dalje. Izgleda, ni oni mene nisu vidjeli. Uspijevam se sakriti u podrumu stare kuće. I dalje se čuje pucnjava. Neko kuca na vrata. Pogledam, kad ono dječak Džemo Suljin. Sakrijemo se tu. Dijete se prepalo, plače. Kažem mu: ‘Sjedi i šuti’. Pregledam podrum i nađem sjekiricu kojom je Avdo sjekao tikve. Uzmem je i razmišljam o tome kako ću nas njome braniti. Šta god da mi urade, pružit ću neki otpor. Stajao sam pored vrata i čekao da dođu po nas. Ponovo pucaju. Virim i sve čujem i vidim šta se dešava… – govori Ramiz.

Sa udaljenosti od nekih 30-ak metara Ramiz je posmatrao zločince kako ulaze u jednu po jednu avliju i kuću, te izvode žene, djecu, starce…
– Dolaze do moje kuće. Istjeruju mi ženu, a ja je čujem kako viče: “Nemojte mi djecu ubiti”. To su bile njene zadnje riječi koje sam čuo – priča Ramiz i ponovo zastajkuje.

Odšuti koji trenutak, ali odlučno nastavlja tihim glasom: – Otjerali su ih iza jedne štale. Tu su ubili 30 ljudi. Pobili su ih i otišli. Kada su se zločinci odvezli, izašao sam iz Avdine kuće i obišao cijelo selo. Sve sam ih našao… Mrtve…

U pokolju ubijeno 12 djece

Ovdje naš sagovornik ponovo prekida priču. Ne može dalje razgovarati. Emocije su tegobne i pomiješane su sa potresnim sjećanjima na prizore strijeljanja koje je zatekao kada su zločinci završili svoj krvavi naum i odvezli se u terenskim vozilima. Na jednom od njih je velikim slovima pisalo “pokolj”.
Ramiz pogledom prelazi preko mezarja. Boreći se da zadrži suze i milujući nišan sina Asima, još tiše progovara: – Sve je to moja bliža familija. Omer mi je daidžić, pa Muhamed, žena, dvoje djece… Šta da kažem? Suprugu i sina ukopao sam prije osam godina, ali dženaza kćerki mnogo mi je teže pala. Valjda godine. Valjda zato što znam da su sada svi tu. Prerano i prebrzo su mi ih uzeli, a niko nije kažnjen. Za pola sata sve su ih pobili i niko ništa. Ne znam, ne mogu objasniti šta osjećam i kakav je to bol – završava svoju ispovijest Ramiz, koji je sa Džemalom uspio preživjeti taj dan, ali i ratne godine koje su uslijedile.

Danas živi u Americi, gdje je zasnovao porodicu. Oženjen je i otac je dvojice sinova.

Rijetki su stanovnici Zaklopače koji su preživjeli 16. maj 1992, kada je ubijeno 59 bošnjačkih civila, od kojih je 12 djece.
zaklopaca1.jpg

Samo iz porodice Hodžić zločinci su ubili 26 članova. Između ostalih, ubijeni su: Ibro Hodžić (67) i njegovih petorica sinova Bećir (44), Huso (41), Haso (39), Hamdija (32) i Safet (29), zatim Šaban Avdić (61) i njegovi sinovi Mustafa (33) i Salim (28), te trojica braće Hamidović: Alija (40), Asim (26) i Hašim (34). Ubijena je majka Hata Hodžić (36) zajedno sa sedmogodišnjim sinom Salihom. Razorene su porodice: Berbić, Dugalić, Hreljić, Ibišević, Mahmutović, Salihović i Selimović.

U krvavom pohodu na Zaklopaču prekinuto je 12 djetinjstava. Ubijena djeca su: Admir (Fadil) Hodžić (7), Naida (Fadil) Hodžić (4), Admira (Rifet) Hodžić (8), Anesa (Ramiz) Hodžić (8), Asim (Ramiz) Hodžić (6), Mersudin (Huso) Hodžić (15), Sadmir (Behadil) Hodžić (11), Sedin (Behadil) Hodžić (16), Salih (Hasan) Hodžić (9), Edin (Osman) Salihović (13), Edina (Osman) Salihović (9), Nedžad (Salko) Salihović (13).


https://podrinjemedia.ba/2019/05/16...cina-nad-59-civila-bosnjaka-od-toga-12-djece/



Jedan od vecih zlocina pocinjenih u BIH. Za sada jos niko nije osuden
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top