Noćas na mastiljavom nebu iznad Beča pun mesec u centru zlatne korone. Čudesan nebeski cvet široko obasjava tamno sokače. Pomislim kako treba da požurim, jer zdesna nadiru prostrani oblaci, zakloniće svetiljku a onda bih se, u mraku, mogla, ovako smotana kakva jesam, smandrljati očas posla.
Umesto da se poslušam, stanem pa gledam. Čekam kad će se pod njega podvući oblaci i sakriti ga.
A oni klize, lagano, kao jorgan koji nevidljiva ruka prevlači preko svoda.
I tu su! Dodirnuli su se! U sledećem trenu će se ušuškati u perinu.
Umesto toga, oblaci prolaze iznad meseca.
On ostaje da svetli obao i neokrnjen.
Koji qurac?!
Gledam i ne mogu da verujem. Mesec lebdi ispod oblaka, kao kakav džinovski, levitirajući srebrenjak.
Navrat-nanos strgnem torbak s ramena, pa krenem da kopam za telefonom. Ako ne snimim, niko mi neće verovati.
Grozničavo preturam rukom gomile papira, plašeći se da ne zakasnim, da će oblaci proći i da će na savršeno crnom nebu ostati savršeno okrugao mesec okružen savršenom zlatnom koronom, što jeste lepo, ali ne dovodi... jel... stvarnost u pitanje.
Izbunarim sokoćalo.
Džaba. Istrošila se baterija.
Ako ima koga u Beču, nek baci pogled kroz prozor.
Da ne bude da izmišljam.
Umesto da se poslušam, stanem pa gledam. Čekam kad će se pod njega podvući oblaci i sakriti ga.
A oni klize, lagano, kao jorgan koji nevidljiva ruka prevlači preko svoda.
I tu su! Dodirnuli su se! U sledećem trenu će se ušuškati u perinu.
Umesto toga, oblaci prolaze iznad meseca.
On ostaje da svetli obao i neokrnjen.
Koji qurac?!

Gledam i ne mogu da verujem. Mesec lebdi ispod oblaka, kao kakav džinovski, levitirajući srebrenjak.
Navrat-nanos strgnem torbak s ramena, pa krenem da kopam za telefonom. Ako ne snimim, niko mi neće verovati.
Grozničavo preturam rukom gomile papira, plašeći se da ne zakasnim, da će oblaci proći i da će na savršeno crnom nebu ostati savršeno okrugao mesec okružen savršenom zlatnom koronom, što jeste lepo, ali ne dovodi... jel... stvarnost u pitanje.
Izbunarim sokoćalo.
Džaba. Istrošila se baterija.
Ako ima koga u Beču, nek baci pogled kroz prozor.
Da ne bude da izmišljam.