Pun mesec pod oblacima

Noćas na mastiljavom nebu iznad Beča pun mesec u centru zlatne korone. Čudesan nebeski cvet široko obasjava tamno sokače. Pomislim kako treba da požurim, jer zdesna nadiru prostrani oblaci, zakloniće svetiljku a onda bih se, u mraku, mogla, ovako smotana kakva jesam, smandrljati očas posla.
Umesto da se poslušam, stanem pa gledam. Čekam kad će se pod njega podvući oblaci i sakriti ga.
A oni klize, lagano, kao jorgan koji nevidljiva ruka prevlači preko svoda.
I tu su! Dodirnuli su se! U sledećem trenu će se ušuškati u perinu.
Umesto toga, oblaci prolaze iznad meseca.
On ostaje da svetli obao i neokrnjen.
Koji qurac?! :eek:
Gledam i ne mogu da verujem. Mesec lebdi ispod oblaka, kao kakav džinovski, levitirajući srebrenjak.
Navrat-nanos strgnem torbak s ramena, pa krenem da kopam za telefonom. Ako ne snimim, niko mi neće verovati.
Grozničavo preturam rukom gomile papira, plašeći se da ne zakasnim, da će oblaci proći i da će na savršeno crnom nebu ostati savršeno okrugao mesec okružen savršenom zlatnom koronom, što jeste lepo, ali ne dovodi... jel... stvarnost u pitanje.
Izbunarim sokoćalo.
Džaba. Istrošila se baterija.

Ako ima koga u Beču, nek baci pogled kroz prozor.
Da ne bude da izmišljam.
 
Ono o čemu sam razmišljala je sledeće: ako sam stvarno u jednom trenutku života skrenula pogrešno kod nekog Albukerkija, da li bih htela da se vratim na pravi put?
Ako ovo nije stvarnost, da li bih volela da razbucam matriks?
Blu pil or d red pil?

I došla sam do zaključka da to zavisi od toga o kom bi se konkretnom trenutku radilo.
Ako se to desilo pre nego što sam upoznala (jesam li? :think:) neke meni jako bliske ljude, onda bih razbijanjem matriksa ostala bez tih ljudi. A ta me pomisao užasava.
Što će reći da ljubav sjebava čoveka koji traga za istinom.
 
Poslednja izmena:
Privrženost iskrivljuje našu percepciju - to je bila česta tema Majstorovih diskusija.

Jednom je učenike zabavio savršen primer toga kad su čuli Majstora kako pita majku: “Kako ti je kćer?’

“Moja mila kćer! Kako je sretna! Ima tako divnog muža! Dao joj je auto, sav nakit koji želi, poslugu.Donosi joj doručak u krevet i ona ne mora ustajati do podneva. Kakav princ!”

“A sin?”

“O, jadnik! Kakvom gujom se oženio! Dao joj je auto, sav nakit koji želi i vojsku slugu. I ne ustaje iz kreveta do podneva! Neće ni doručak da mu spremi!“

:)
 
Pa sad, je li ovo s mesecom i ono s Gocom problem s percepcijom, ili...? :mrgreen:

Ne mislim da mi privrženost iskrivljuje percepciju.
Ali ok, niko kome privrženost iskrivljuje percepciju ne misli da mu privrženost iskrivljuje percepciju :D
No svejedno mislim da me privrženost keca nezavisno od percepcije.
 
Nisu tragaoci za istinom slučajno bili pustinjaci.

Svaka ljubav i privrženost menja percepciju i to sveukupne stvarnosti.

Pa opet, ko je nije doživeo, da li on ima celovit doživljaj te iste stvarnosti?

Ili onaj ko nikada nije boravio u usamljenosti?
 
To s mesecomje poznata fora na youtube-u, mislim postoje valjda video klipovi ljudi koji su videli to štoi ti.
Znala si za tu priču o mesecu pre ove priče?
Ako jesi može biti da si budna sanjala.
Ili da je priča tačna.
Ili nešto treće.
Ja bih se kladio na ovo pod 1.
A u priči sa Gocom, ili bolje reći nakon tvojih komentara sam pomislio u nekom trenutku
da imaš izbor sa pilulalama
ili pod 2. da s razlogom nećeš da izazoveš prostorno vremenski kuršlus.
Zeznuto
 
Draga moja.Sve to sa mesecom,to je bio samo jedan lep san.Sanjala si tako uverljivo,da sutra dan,nisi ni bila svesna,da je pojava sanjana.

To nije nista neobicno,pogotovu kod osoba,koje su psihicki malo labilne.Tim osobama,cesto se desava,da realnost i snovidjenja,dobiju jedan

zamrsen splet,koji ni oni sami,cesto nikada nisu u mogucnosti da razdvoje.Verovatno i ti spadas u tu grupu.Nije to nikakvo bolesno stanje,vec

samo naznaka,labilnosti.
 
Napast;bt297368:
To s mesecomje poznata fora na youtube-u, mislim postoje valjda video klipovi ljudi koji su videli to štoi ti.
Davaj linkove!

Znala si za tu priču o mesecu pre ove priče?
Pa ne, naravno.
Da sam znala, ne bih se ovoliko iznenadila.

Btw, serija neobičnih događaja. Danas čekam bus na stanici (pre jedno pola sata se desilo), prilazi devojka seda na klupu do mene i zapodeva razgovor.
Austrijanka.
Neobično za Austrijance da dođu i zapodenu razgovor tek tako.
Nakon razmenjenih par rečenica, izvuče iz torbe delove flaute, spoji ih, i krene svirati.
- Ne sviram baš najbolje, ali je zabavno. - kaže mi.
Ja se nasmešim i primetim da nije loša.
- Bolja sam kad neko peva. Hoćeš li pevati?

I tako ja počnem pevati.
Božićne pesmice je svirala, nisam znala reči, pa sam samo lalala melodiju, ali svejedno, delovale smo malko nenormalno :lol:

Pitala me za telefon, kako bismo se mogle nekad naći pa zajedno muzikantisati, ja joj dam.
Dođem kući, sačeka me poruka od nje.

Imam poruku kao dokaz da je stvarna!
Doduše... ako ova stvarnost nije stvarna onda poruka i nije neki dokaz :roll:
:zcepanje:

Ako jesi može biti da si budna sanjala.
Ili da je priča tačna.
Ili nešto treće.
Ja bih se kladio na ovo pod 1.

Nomen est omen.
Moguće je.

A u priči sa Gocom, ili bolje reći nakon tvojih komentara sam pomislio u nekom trenutku
da imaš izbor sa pilulalama
ili pod 2. da s razlogom nećeš da izazoveš prostorno vremenski kuršlus.
Zeznuto
Da, zeznuto.

Mada zgodno za pisca.

Ne znam jesam li ovde stavljala priču o onom tipu kod kog sam išla kad sam tražila sobu u Beču. Na FB sam stavila. Pitala me jedna prijateljica "šta ti bi da uđeš unutra?". Ja joj odgovorih sa: "Ja sam pisac. Meni je u opisu posla da ulećem u takve situacije."

:lol:
 

pogledaj video od 1:00
jel tako tebi izgledalo?
napiši u Youtube-u nešto tipa "moon is fake proof clouds" to sam ja malo pre napisao
izaćiće ti gomila videa
inače ja se nisam time bavio, nisam se udubljivao, moguće da je neko i objasnio pojavu
 
Napast;bt297379:
Pa ne, taj drugi mi deluje kao neka animacija pre.

Ali ovo prvo je ono što sam, videla :eek:

Edit:

Aha, čitam komentare ispod, pa naletela na ovo:

the moon isn't really a "flashlight" per se. the "moonlight" is a reflection from the sun in the same way that light bounces off other things and into our photoreceptors in our eyes. it is far enough away from earth to catch light from the sun and reflect it back to us. i'm not an astronomer or a meteorologist but there's probably way more water vapor in the sky than we realize during the day because of the suns brightness. this i assume becomes more visible when there is less light, but is still not thick enough to be seen in front of any light "source" such as the moon. that's about as clear as i can explain it.

OK, ako ovo usvojim kao objašnjenje ostaje mi samod a razrešim gocu :mrgreen:
 
Poslednja izmena:

Back
Top