Pulp fiction, 4

-Šta to ima s nama?

Po licima koja su bila okrenuta ka njoj, i zakošenim očima koje su je netremice motrile, nije bila u stanju zaključiti da li su im njene reči novost.

Nije odgovorila direktno. Umesto toga, rekla je:

-Jedna je devojka silovana u poljima oko sela.

-Ponoviću, sestro. Šta to ima s nama?

Margit oseti kako joj se kičma zateže. Rekla je, oporo:

-Ima li?

Pre nego je Aedan ikako odreagovao, Pollux ispljune:

-Koji je ovo put po redu? Zašto bi Šuma imala veze sa svakom ljudskom kur.vom koju nađete u jarku?

Aedan neobično sporo skrene pogled u momkovom pravcu. Pollux mu je bio okrenut leđima, i Aedan nije ni reč izgovorio, međutim, blizančeva se ramena na tren skupiše i kičma izvi kao da ga je Aedan ošinuo bičem preko pleća.

Što, na neki Margitin očima nepojmljiv način, možda i jeste.

Kako god, blizanac nakon toga više nije progovarao. Aedan ponovo pogleda u nju.

-Moj rod ne običava silaziti u selo od sajma do sajma, kao što vrlo dobro znaš, sestro.

-Ono što znam, jeste da se Stariji Narod ne pridržava uvek Zakona.

-Isto kao ni Mlađa Braća.

Margit se ugrize za usnu. Mrzela je sebe što mora to da prizna, ali Aedan je bio u pravu. Zapravo, čak je bio i učtiv. Mlađa su se Braća mnogo slabije pridržavala Zakona nego Šuma.

Nastavio je:

-Ono što ja znam, jeste da devojke i mladići iz sela više nego ponekad dolaze do Šume, mada Zakon to izričito zabranjuje.

-Vi ih, naravno, ignorišete.

Aedan učini nešto što inače nikad nije radio tokom službenih susreta, pa čak ni ovakvih tajnih. Iznenada se iscerio. Od tog mu se oči još više iskosiše. Imao je neverovatno pravilne zube, poput mladog vuka na vrhuncu snage.

Rekao je, zapravo ne rekavši ništa:

-Naravno.

Gaf je bio do nje, jer mu nije postavila konkretno pitanje, i Aedan je, naravno, odmah iskoristio njenu nespretnost. Odgovor mu je bio tek posprdna igra rečima.

Nažalost, to je bilo praktično nemoguće dokazati.

-Aedane...

Njegov osmeh ju je nervirao više od njegovih reči.

-Margit?

Besramnost načina na koji ju je oslovio, imenom, iznervirao ju je još više. Rekla je, mrzlo hladno:

-Došla sam kao i uvek u ovakvim situacijama. Molim te da popričaš sa svojim srodnicima. Ja ću se raspitati u selu. Ono što ti mogu obećati, jeste da ovu stvar neću pustiti kraju sve dok se ne razreši.

-Ništa drugo nisam ni očekivao. Jesi li završila?

-Nije u pitanju kakva sprdnja koju po običaju izvodite s ljudima. Radi se o...

-Pitao sam, jesi li završila?

Margit proguta ostatak svoje rečenice.

-Jesam.

-Vrlo dobro.

I onda nastavi da zuri u nju, netremice. Više se nije smešio. Margit oseti kako joj se zadnja strana vrata naježila. Bilo je to upozorenje jasno kao da joj je vrisnulo u lice. Besno zgrabivši skut svoje sestrinske haljine, okrenula se na peti i pošla bez pozdrava.

Kad se dve sekunde kasnije obazrela, na ivici Šume više nije bilo nikoga. Ni jedna savijena travka nije odavala da je tu upšte ikoga i bilo.
 

Back
Top