- Poruka
- 3.050
1914. godine, na francuskom zapadnom frontu, od Engleskog kanala pa do švajcarskih Alpi, Božićna noć je bila potpuno mirna. Vojnički rovovi su se protezali do na nekih 70 km od Pariza. Rat je trajao tek 5 mjeseci a oko 800 hiljada ljudi već je bilo ubijeno ili ranjeno. Svaki vojnik se pitao da li će prvi dan Božića sa sobom donjeti još jednu rundu stradanja i ubijanja. Međutim, nešto čudno se dogodilo: britanski vojnici su istakli iz svojih rovova plakate na kojima je pisalo „Sretan Božić”, i uskoro su se začuli glasni povici i čestitke kako iz njemačkih, tako i britanskih rovova.
Negdje usred noći, vojnici su počeli izlaziti iz rovova, bez oružja, dok su oficiri obje strane bezuspješno pokušavali da spriječe njihove susrete negdje na sredini, na području „ničije zemlje”, gdje su se ovi upuštali u međusobne razgovore, pa čak zajedno i pjevali neke pjesme. Vojnici obe zaraćene strane su međusobno izmjenjivali poklone – većinom slatkiše i cigare – i Božić je tako prošao mirno na velikom području fronta. Na jednom mjestu se čak odigrala i fudbalska utakmica između vojnika u kojoj su Britanci pobijedili Njemce sa 3-2.
Spontano zatišje se nastavilo i poslije Božića jer nakon što su se vratili natrag u rovove, vojnici nisu željeli više da pucaju jedni na druge. Nijedna strana nije željela prva da otvori vatru.
Na kraju, visoke komande obeju armija morale su zamijeniti trupe na toj liniji fronta jer je drugačije bilo nemoguće nastaviti rat a tada je proglašeno i to - da će se svaka „neformalna konverzacija” s neprijateljskim vojnicima smatrati izdajničkim aktom.
[Ova priča je svojevremeno bila objavljena u magazinu Parade, a prenjeo ju je i W. Bramley u svojoj knjizi the Gods of Eden.]
Dakle, na osnovu ovog događaja možemo vidjeti kako su vojnici, jednostavno, normalna ljudska bića koja su izmanipulisana od strane psihopata na vlasti, odnosno, patokratije, da ulaze u međusobne sukobe. Kada su ovi vojnici dobili priliku da se sastanu, i jedni i drugi su vidjeli da protiv sebe imaju ljude koji su isti kao i oni, koji imaju svoje porodice i koji nimalo ne liče na neke „krvožedne životinje”, kako se to obično „neprijatelji” predstavljaju svakom vojniku.
Međutim, psihopate imaju efikasne metode za manipulaciju normalnih ljudi i to traje već vijekovima a trajaće sve dotle dok normalni ljudi ne povise nivo svoje svijesti do te mjere kad će spoznati činjenicu da među njima postoji ta manjina, koja nije veća od nekih 6%; individue bez savijesti sa opsesijom za kontrolom i vlašću nad drugim ljudskim bićima, koji samo fizički izgledaju kao ljudi, dok istovremeno nemaju ono što normalan čovjek podrazumijeva pod - dušom. I naravno, sve dok normalni ljudi ne poduzmu nešto u vezi toga, sve do tada, istorija ljudskog stradanja će se neprestano ponavljati.
Psihopate nemaju ljudskosti, nemaju ljudskih osjećanja a da tragikomedija bude veća, često obrazuju i tzv. „elitu”. Kao dobri glumci i manipulativni po svojoj suštini, daleko su prodorniji od normalnih ljudi u hijerarhijama ljudskog društva. Tako će nas takvi dijeliti a onda manipulisati u međusobne sukobe. Takvi će nam i komandovati, kad do tih sukoba dođe. Takvi će nam prijetiti i kažnjavati nas ukoliko mi svojom slobodnom voljom odbijemo da učestvujemo u njima. Dokle?! Pa, - sve dok normalni ljudi ne poduzmu nešto u vezi toga.
Negdje usred noći, vojnici su počeli izlaziti iz rovova, bez oružja, dok su oficiri obje strane bezuspješno pokušavali da spriječe njihove susrete negdje na sredini, na području „ničije zemlje”, gdje su se ovi upuštali u međusobne razgovore, pa čak zajedno i pjevali neke pjesme. Vojnici obe zaraćene strane su međusobno izmjenjivali poklone – većinom slatkiše i cigare – i Božić je tako prošao mirno na velikom području fronta. Na jednom mjestu se čak odigrala i fudbalska utakmica između vojnika u kojoj su Britanci pobijedili Njemce sa 3-2.
Spontano zatišje se nastavilo i poslije Božića jer nakon što su se vratili natrag u rovove, vojnici nisu željeli više da pucaju jedni na druge. Nijedna strana nije željela prva da otvori vatru.
Na kraju, visoke komande obeju armija morale su zamijeniti trupe na toj liniji fronta jer je drugačije bilo nemoguće nastaviti rat a tada je proglašeno i to - da će se svaka „neformalna konverzacija” s neprijateljskim vojnicima smatrati izdajničkim aktom.
[Ova priča je svojevremeno bila objavljena u magazinu Parade, a prenjeo ju je i W. Bramley u svojoj knjizi the Gods of Eden.]
Dakle, na osnovu ovog događaja možemo vidjeti kako su vojnici, jednostavno, normalna ljudska bića koja su izmanipulisana od strane psihopata na vlasti, odnosno, patokratije, da ulaze u međusobne sukobe. Kada su ovi vojnici dobili priliku da se sastanu, i jedni i drugi su vidjeli da protiv sebe imaju ljude koji su isti kao i oni, koji imaju svoje porodice i koji nimalo ne liče na neke „krvožedne životinje”, kako se to obično „neprijatelji” predstavljaju svakom vojniku.
Međutim, psihopate imaju efikasne metode za manipulaciju normalnih ljudi i to traje već vijekovima a trajaće sve dotle dok normalni ljudi ne povise nivo svoje svijesti do te mjere kad će spoznati činjenicu da među njima postoji ta manjina, koja nije veća od nekih 6%; individue bez savijesti sa opsesijom za kontrolom i vlašću nad drugim ljudskim bićima, koji samo fizički izgledaju kao ljudi, dok istovremeno nemaju ono što normalan čovjek podrazumijeva pod - dušom. I naravno, sve dok normalni ljudi ne poduzmu nešto u vezi toga, sve do tada, istorija ljudskog stradanja će se neprestano ponavljati.
Psihopate nemaju ljudskosti, nemaju ljudskih osjećanja a da tragikomedija bude veća, često obrazuju i tzv. „elitu”. Kao dobri glumci i manipulativni po svojoj suštini, daleko su prodorniji od normalnih ljudi u hijerarhijama ljudskog društva. Tako će nas takvi dijeliti a onda manipulisati u međusobne sukobe. Takvi će nam i komandovati, kad do tih sukoba dođe. Takvi će nam prijetiti i kažnjavati nas ukoliko mi svojom slobodnom voljom odbijemo da učestvujemo u njima. Dokle?! Pa, - sve dok normalni ljudi ne poduzmu nešto u vezi toga.