Borac za prava zivotinja
Legenda
- Poruka
- 51.037
Svedoci smo svojevrsne poplave raznih psiholoških testova (počevši od IQ pa do određivanja karaktera) na nivou dnevnog horoskopa iz (žute) štampe. Na prostorima bivše SFRJ sve je počelo davnih osamdesetih, jednim tada popularnim testom, koncipiranim kao pričica o lutanju šumom i susretu sa vukom. Nakon toga usledili su kompleksniji testovi, naročito oni koji su se bavili koeficijentom inteligencije, pa tako danas net vrvi od raznih mozgalica koje se pozivaju na Ajnštajnovu zaostavštinu ili Mensu, a najčešće nemaju veze ni sa jednim ni sa drugim, niti su validni pokazatelji količnika inteligencije i nečijeg karaktera. Jasno je da je njihova funkcija zabava, ali, u kojoj meri takav vid zabave može biti opasan po pojedinca, ubeđenog u ispravnost rezultata, i koliko on degradira psihologiju kao ozbiljnu nauku?
Primera radi, pamtim slučaj drugarice iz gimnazije koja je pala u tešku, ozbiljnu depresiju jer ju je profesor sociologije posle nekog grafološkog testa javno procenio kao slabu osobu, osuđenu na neuspehe. I s tim u vezi: da li psihološki testovi – u pogrešnim rukama – mogu biti sredstvo manipulacije?
Primera radi, pamtim slučaj drugarice iz gimnazije koja je pala u tešku, ozbiljnu depresiju jer ju je profesor sociologije posle nekog grafološkog testa javno procenio kao slabu osobu, osuđenu na neuspehe. I s tim u vezi: da li psihološki testovi – u pogrešnim rukama – mogu biti sredstvo manipulacije?