Psihologija navijača i razlika između navijača i huligana

Maeeeestro

Aktivan član
Poruka
1.498
Tko su zapravo navijači?

Navijači su osobe, jedna ili više njih u skupini koje svojim navijanjem ohrabruju pojedinca, par ili skupinu ljudi u izvedbi određene psiho-fizičke aktivnosti, uz pomoć određenih sredstava ili bez njih, a u svrhu kako vlastitog tako i zadovoljstva onoga za koga navijaju. - ovu stručnu definiciju nudi wikipedia.

Uočavam opće nerazumijevanje između pojmova navijač, simpatizer, huligan..., pa bi bilo dobro da se to pojasni.

Navijači su skloni euforiji kad njihov tim pobjeđuje, ali i tuzi kad gubi. Dakle, emocije su ovdje vrlo bitan faktor.
Ovdje se misli i na psihologiju mase, grani socijalne psihologije koja pokušava dokučiti ponašanje ljudi u većoj grupi. Čini se da su tu mnoge stvari zarazne. Reakcija jednog navijača zapravo potiče na reakciju većinu ostalih navijača.

Međutim, meni osobno su mnoge stvari nejasne. Primjerice, zašto su navijači često u sukobu sa zakonom i određenim državnim organima reda? Gotovo da nema kluba u kojem ne postoji jaz između uprave i navijača. I jedni i drugi pokušavaju svojatati ime tog kluba, ali prvi su na moćnijoj poziciji, pa odatle vjerojatno taj otpor navijača koji ne mogu prihvatiti da netko moćniji upravlja "njihovim" klubom.

Što je sa imenima koje nose određene navijačke skupine? Redom su to imena koja strše, kojima se možda indirektno želi pokazati moć te grupe.

Mnogi se povezuju s Bogom i vjerom, što je zapravo čisti pokazatelj potrebe za pripadnošću nekoj zajednici.

Što vi mislite o ovome? Jesu li navijači problem društva kako ih se u medijima okarakteriziruje? Je li ispravna njihova borba za vlastita prava? Može li se promijeniti mišljenje onih koji se ne smatraju pripadnicima tih skupina da ne žele s djecom dolaziti na stadion, te paralelno pripadnika tih skupina o ostalima da se ne miješaju ako ne razumiju tu jedinstvenu svijest i pokret.



Zašto su neki navijači divlji i puni frustracija?



Zašto pravi navijači ne podržavaju policiju u borbi protiv ekstremnih nasilnika?
 
Otkad se kriminal umešao u sport, grupe navijača nisu ljudi koji samo navijaju za svoj klub, već kriminalna podrška mutnim radnjama u klubu. Zato imamo nasilje, huligane a posle ovog slučaja u Grčkoj i ubice, mada ih je bilo pre, setimo se ubistva dečka u Turskoj. Psihologija tih ljudi se graniči sa neki fanatizmom, ispoljavanjem frustracija i besa na neistomišljenike. Količina nasilja je proporcionalna ljubavi prema klubu što već spada u neku vrstu psihičkih poremećaja.
 
Huligani su mahom poremećeni degeni koji sebe doživljavaju kao vojsku a protivničke huligane kao protivničku vojsku zato njihovi sukobi liče na rat a kad se u sve to zabiberi i politika eto recepta za katastrofu vidimo da su ovi neredi u Grčkoj imali i neku ideološku pozadinu fašisti vs anarholevičari itd.kada su zvezdini huligani pre par godina u Grčkoj napali dinamove oni su u njima videli ustaše(i obrnuto oni u ovima vide četnike kako god) zato je taj napad bio toliko krvav i surov ili kada je onaj huligan Galatasaraja ubio onog zvezdaša(nisu svi navijači huligani i to treba reći) u Istanbulu on je to uradio jer je video grupu"krstaša"kako maršira kroz njegov grad i osećao je da mora da reaguje na to,ponavljam huligani poremećeni degeni.
 
Ova @neoplanta sigurno ima dosije u policiji, šta misliš?

ooooo.gif
 
Tko su zapravo navijači?

Navijači su osobe, jedna ili više njih u skupini koje svojim navijanjem ohrabruju pojedinca, par ili skupinu ljudi u izvedbi određene psiho-fizičke aktivnosti, uz pomoć određenih sredstava ili bez njih, a u svrhu kako vlastitog tako i zadovoljstva onoga za koga navijaju. - ovu stručnu definiciju nudi wikipedia.

Uočavam opće nerazumijevanje između pojmova navijač, simpatizer, huligan..., pa bi bilo dobro da se to pojasni.

Navijači su skloni euforiji kad njihov tim pobjeđuje, ali i tuzi kad gubi. Dakle, emocije su ovdje vrlo bitan faktor.
Ovdje se misli i na psihologiju mase, grani socijalne psihologije koja pokušava dokučiti ponašanje ljudi u većoj grupi. Čini se da su tu mnoge stvari zarazne. Reakcija jednog navijača zapravo potiče na reakciju većinu ostalih navijača.

Međutim, meni osobno su mnoge stvari nejasne. Primjerice, zašto su navijači često u sukobu sa zakonom i određenim državnim organima reda? Gotovo da nema kluba u kojem ne postoji jaz između uprave i navijača. I jedni i drugi pokušavaju svojatati ime tog kluba, ali prvi su na moćnijoj poziciji, pa odatle vjerojatno taj otpor navijača koji ne mogu prihvatiti da netko moćniji upravlja "njihovim" klubom.

Što je sa imenima koje nose određene navijačke skupine? Redom su to imena koja strše, kojima se možda indirektno želi pokazati moć te grupe.

Mnogi se povezuju s Bogom i vjerom, što je zapravo čisti pokazatelj potrebe za pripadnošću nekoj zajednici.

Što vi mislite o ovome? Jesu li navijači problem društva kako ih se u medijima okarakteriziruje? Je li ispravna njihova borba za vlastita prava? Može li se promijeniti mišljenje onih koji se ne smatraju pripadnicima tih skupina da ne žele s djecom dolaziti na stadion, te paralelno pripadnika tih skupina o ostalima da se ne miješaju ako ne razumiju tu jedinstvenu svijest i pokret.



Zašto su neki navijači divlji i puni frustracija?



Zašto pravi navijači ne podržavaju policiju u borbi protiv ekstremnih nasilnika?
Navijac je bilo ko, ko navija za neki tim. Huligan je onaj koji dolazi na utakmice da bi se sa nekim potukao, a izgvovor je da su navijaci suprotnog
tima meta.
 
U smislu teme... biti navijač je-ne primarna, ne sekundarna, ne tercijlna funkcija čoveka.
Navija, pazi! To je-ko zna po kom redu moja funkcija, jer prvo sam ja o kom se staram, pa imam porodicu o kojoj se staram, pa se bavim nečim za život, i to mi je važno, pa se bavim nekim stvarima iz hobija i u tim hobijima... možda navijam za neki tim.
Ovo što imamo već decenijama je jako motivisana masa-uglavnom parama i privilegijama u društvu, jer šta čoveka bolje motiviše od novca na prvom mestu???
Navijači su vojska onog ko ih finansira. Ko ih finansira? I don't even care, bukvalno me ne zanima!
 
Da razlučimo u smislu naslova i sadržaja teme sledeće :

-Nije svaki navijač huligan.

-Huligan je širi pojam, ne mora biti u vezi sa sportom niti navijanjem za neki sportski klub.
Da bi se razumeo ovaj fenomen, treba se najpre i iskljucivo vratiti u `80-te godine XX veka, kada se navijastvo i njemu srodan huliganizam odnosio na bekstvo - ili prevladavanje, kako ko shvata - (od) tadasnjih represivnih drustvenih politickih evropskih rezima i njima shodnih normi...Cesto se vezuje za Englesku, jer je rezim Margaret Tacer umnogome doprineo sivoj drustvenoj klimi, socijalnoj segregaciji i osecaju bezizlaznosti, pogotovu kod najmladjih socijalnih slojeva... U zelji da sebe izbave od uloge `taoca` sudbine i nametnute istorije koja je, sto bi rek`o Sekspir, kao "iskocila iz zgloba", mlad covek nalazi poetski smiraj, ali i uzbudjenje u radjanju i stvaranju nove slobode u kojoj su prava svih jednaka, uz tada pratecu pojavu pank-muzike koja promovise bazican impuls, zivotni elan, novi zivot za sve, slobodu izbora - sve od cega je tadasnje drustvo diglo ruke kroz segregaciju (autokonzumpciju), dajuci sebi kakav-takav horizont za samorealizaciju na temelju nove svezine i jednakosti.. Na taj nacin, polako ali sigurno, formirao se novi duh vremena, novi `cajtgajst`. ;) Tu mozemo videti da se, kao uostalom i mnostvo taze-novih stvari toga vremena, i navijacka kultura, suprotno uvrezenom misljenju, hranila idealistickom pobudom, premda vezana za sport, kao svojom bazicnom fizicko-materijalnom konstantom... :) Ali to ne treba da zavara: primitivizam i vulgarizam u samom zacetku ovog fenomena, tj. covek sveden samo na tu materijalisticku dimenziju u pocetku svega toga biva samo varka tadasnjih ostarelih umova. Idealisticke teznje duha njegov su pravi tvorac... ;) A idealizam nasuprot materijalizmu je kao slika u ogledalu: izvrnuta. :) Ako u svetu materije casu vina ispijamo onako punu kakva vec jeste - sa njenog vrha, u svetu idealizma ona se ispija kroz paradoks: sa njenog dna. ;) To je metafora stvaranja zivota iz novog temelja, najblizeg zemlji. :) U idealizmu se dakle krece sa samog dna case, da bi se casa -paradoksalno-sa svakim ispijanjem sve vise punila - svezim zivotnim duhom i elanom :) Neki u tome prepoznaju Platonovo uzdizanje Erosa, bukvalno sazrevanje coveka i uzdizanje na jakim i zdravim temeljima sveopste ljudske zajednice koja prevazilazi i cvrsto odbija svaku vrstu politicke manipulacije i njoj imanentne distorzije...Zanimljivije je, medjutim, primetiti u ovome Niceovu "filozofiju cekica", koji rusi stari poredak da bi se izgradio novi... ;) Ovde se, pak, moze locirati jedna prateca ala koju je huliganizam sa sobom poneo, dalje se razvijajuci...Kao sto je u reali Niceova filozofska misao vulgarizovana i banalizovana, tvoreci nacizam kao do sada najekletantniji i najpogubniji oblik "masovne (kopirantske) kulture" XX veka, tako je i navijacka kultura sledece dekade (`90-ih) krenula da se rastace kroz velicanja kojekakvih fasizama, `volja za moc` i slicnih otuznih ideologija koje `oslobodjenu` individuu, na prvi tracak njenog posustajanja u slabosti i u nevolji (pri susretu sa zivotom kakav biva i kakav jeste), nastoji da "ocvrsne" i "ojaca" banalno, militarno "okupi", fasisticki "zbije i ujedini"- sve u suprotnosti od onoga iz cega je nastala... ;) :confused: Ovome na ruku isla su raznorazna drustvena previranja iz 90-ih,(neo)nac(ional)istickih karaktera... Ova ala se,medjutim, u medjuvremenu izduvala i zatrla samu sebe, dok je na Balkanu konkretno djavo vec i odneo svoje...
Navijanje i huliganizam je izgubio sebe, svoj karakter, te u novom milenijumu mozemo zapravo videti samo njegovu imitaciju, bedni odjaj ideje koja ga je stvorila, i vestacki pokusaj reanimacije i absorpcije od strane one drustvene agende radi cijeg protivljenja je uostalom i nastao ! Postaje intrument politike, korupcije i organizovanog kriminala... :( U finalu, kao za sve autenticne fenomene, i za navijastvo vazi cuveno stepenovanje stvarnosti koju je uspostavio slavni francuski filozof postmoderne Bodrijar: izvorni fenomen (stvarnost)->njegova masovna imitacija (simulacija)->dalja replikacija imitacije izvan svake kontrole, gde se gubi cak i izvorno secanje na original, i na to se prevashodno manupulantski i racuna (simulakrum).
 
Poslednja izmena od moderatora:
@Black_star se baš potrudio.
Ja dosta ovog shvatam iako baš sve ne razumem 🙂 ali ovo bih pitala a
nije vezano za temu :čitao si dosta filozofe, šta te najviše privuklo ka Filozofiji?
Pa jezgro misli... :D nesto sto si ranije naslucivao ili cak isto i pomislio, a neko to vec uoblicio... kao i sasvim nove ideje i misli, koje razjasnjuju dosta. :)
 

Back
Top