Psihodelični rok

Sensei

Master
Moderator
Poruka
90.992
Psihodelični rok je vrsta rok muzike koja je nastala 1960-ih godina u SAD i bila najpopularnija do 1970-ih. Ova muzika je pokušaj dočaravanja iskustva izmenjene svesti, izazvanog psihodeličnim drogama, pogotovo LSD-om.

Volite? Ne volite?


Jefferson Airplane album Surrealistic Pillow (februar 1967.) bio je jedan od prvih albuma koji je izašao iz San Franciska i koji se prodavao dovoljno dobro da privuče nacionalnu pažnju na gradsku muzičku scenu. LP numere "White Rabbit" i "Somebody to Love" su kasnije ušle u10 najboljih hitova u SAD.
 

Fat Mattress je bio engleski folk rok bend osnovan u Folkestonu 1968. Osnovali su ga gitarista i vokal Noel Reding, dok je bio basista grupe The Jimy Hendrix Experience, i vokal Neil Landon, bend su upotpunili multiinstrumentalista Jim Leverton i bubnjar Erik Dilon. Bend je izdao dva albuma – Fat Mattress i Fat Mattress II – pre nego što se razišao 1970.
 
Ceo taj psihodelicni zvuk su zapoceli Bitlsi jos od "Revolver-a", mozda najvise zahvaljujuci Dzordzu i njegovom sitaru i indijskoj muzici, "Tibetanskoj Knjizi Mrtvih", Dalai Lami i slicnim egzoticnim stvarima na koje su se Bitlsi lozili u to vreme uz upotrebu LSD-a. Naravno, njih mogu da slusam kao i rane pesme Pink Floyda sa Sid Beretom, Soft Machine, i druge britanske psihodelicne grupe. Vecinu ostalih takodje slusam, ali mi ta cela San Francisko psihodelicna scena ni malo ne lezi. Pocevsi od "Jefferson Airplane", koje nikada nisam voleo, pa do "Quicksilver", "Country Joe", "Moby Grape" i ostale SF grupe, ukljucujuci donekle i "13-th. Floor", iako mislim da oni nisu iz San Franciska.
A onda opet muziku "Captain Beefhard"-a volim, mada je kod njega psihodelija delimicno utkana u rok i bluz na prva dva albuma, pa nije bas toliko "napadna". A i on je mislim iz Los Andjelesa, ne iz San Franciska.
U sustini ne volim San Francisko psihodelicne grupe i kasnije psihodelicne grupe nakon 70-tih.
Zasto Dzon Lenonov glas zvuci tako cudno na pesmi "Tommorow Never Knows"?...Zato sto su vokal propustili kroz "Leslie" zvucnik, koji je uobicajeno asociran sa Hammond orguljama.....psihodelicno, ha?

 
Početkom 1960-ih je u SAD LSD bio legalna supstanca, te je 1965. godine broj redovnih konzumenata bio preko četiri miliona ljudi, od čega više od 70% studenata i učenika viših razreda srednjih škola. Tako su muzika, pogled na svet i moda naraštaja stasalog sredinom 1960-ih bili pod snažnim uticajem LSD-a.

Čak su i pojedini stilski žanrovi u okviru rokenrola pretežno oblikovani psihodeličnim drogama

Ken Kizi je početkom 1960-ih na svom posedu pokraj San Franciska razvio pravu psihodeličnu komunu, koja je postala okupljalište umetnika, pesnika i muzičara. Tu su organizovani tzv. esid testovi, tj. okupljanja radi zajedničke konzumacije halucinogenih sredstava i sviranja. Svi koji su hteli da učestvuju u esid testovima bili su obavezni da se obuku što luđe i da plate simboličan doprinos u iznosu od jednog dolara, pri čemu je svako mogao da konzumira količinu halucinogenih sredstava koliko je mogao da podnese.

Oni kojima je LSD podsticao kreativnost imali su na raspolaganju muzičke instrumente. Svako je sa tim instrumentima mogao raditi šta je hteo, a najčešće ih je upotrebljavala grupa The Warlocks, koja je kasnije postala slavna pod imenom Grateful Dead
 
Pod uticajem LSD-a, supstance koja omogućuje „da se vidi zvuk i čuju boje“, muzika je odmicala od prvobitne jednostavnosti i postajala sve svestranija i složenija, inkorporirajući elemente raznih muzičkih stilova.
 
Od svog nastanka psihodelični rok je bio vezan za hipi pokret. U početku je centar psihodeličnog roka bila zapadna obala SAD. Na području San Franciska stvarana je muzika koja je bila veran izraz antiratnih i antitradicionalističkih stavova hipi-pokreta.

Big Brother and the Holding Company - Ball And Chain - 8/16/1968 - San Francisco (Official)
 
Jesu u San Francisku u početku to bili rogobatni, iz neba pa u rebra eksperimenti sa psihodelicima, a jedino što vidim dobro odatle je progresija zvuka dalje kroz pank i postpank. Paradoksalno, krunu ovo revolucije u zvuku ja vidim kasnije u lokalnim bendovima art provinijencije, tipa Taxidomoon, B52's u početku itd... Pa i Dead Kennedys. ;)
 
Da. Volim. Samo to nije vrsta muzike. To je jedan od evolucijskih perioda Rock N Roll žanra. Taj žanar se počeo granati, evoluirati, nije stajao u mjestu. Imamo cool jazz, be bop, free jazz.......ali sve je to Jazz. Rock je skraćeno od Rock N Roll, što označava novi evolucijski period žanra. Hard Rock je žešći oblik toga, bunt, tekstovi itd... ttu imamo prog i psych još. Sve je to Rock N Roll. Problem je u propagandi muzičke industrije, gdje oni govore o Rock N Rollu samo onom početničkom, to je naravno krivo. Laž zašto je to tako je što su htjeli umjetno stvoriti što više žanrova i u svim umjetno stvorenim žanrovima (umjetnim/isforsiranim) stvoriti neke nove Beatlese, Stonese da bi okretali lovu. Ako imaju samo tri žanra: Rock N Roll, Jazz i Blues recimo, to nije dovoljno za okretanje love.
Psychedelic Rock je jedan period/dio unutar Rock N Roll žanra. To nije zasebna vrsta muzike.

Ako ćemo o definiciji Rock N Rolla, onda je kao bar official defeniciju niti nemamo. Da nešto bude official, moramo se oko toga složiti nakon predočenih dokaza. A to se može samo planetarnom javnom raspravom gdje bi bili i muzičari i fanovi da iznesu dokaze. To prije nije bilo moguće, ali sa internetom je moguće.
Da li će se to ikada desiti ja ne znam. Nakon rasprave i dokaza, morali bi imati neku komisiju koja nikako, ekstremno, mora biti odvojena odd muzičke industrije, pa na osnovu dokaza pokušati dati neki zaključak. Tada bi imali MOŽDA definiciju šta je to Rock N Roll.

Do tada jako je bitno da shvatite jednu važnu stvar u vezi žanrova. Ljudi kada krene rasprava o žanrovima obavezno imaju neki stav. Ja prvo razmontiram taj stav. Bio sam u desecima takvih rasprava domaćih i stranih, uvijek je bio isti rezultat. Naime, svi koji imaju stav, taj stav su čuli ko klinci od starijeg brata, oca, sestre ili pročitali u nekom časopisu. I onda to ponavljaju ko papagaji čitav život.

Naime, ekstremno je važna stvar da postavimo pitanje: Ko su ti ljudi koji pišu recenzije na omotima izdanja, muzičke kritike, na portalima itd...? Ko su oni? Oni u većini slučajeva nisu nikad imali gitaru u rukama. To često fanovi i kolekcionari, koji su preko poznanstava došli do tih poslova, pa ako su preko veza uspjeli se nametnuti široj publici čitalaca, sami sebe proglašavaju stručnjacima muzike i sami sebe proglašavaju kritičarima itd.....

Niko njih nije ovlastio da smiju pisati o Rock N Rollu. Oni su sebe sami ovlastili. To su samoproglašeni stručnjaci, kritičari, koji preko veza dobijaju takve poslove. Mlađe kolege koje ih zamijene često ponavljaju ko papagaji šta su starije kolege pisale.
Vjerujem da nisu baš svi bili apsolutni idioti, ali poanta je da oni pišu svoje subjektivne stavove šta je Rock N Roll. Nisu oni nikakvo sveto pismo koje se ne dovodi u pitanje. Ali, zašto ih većina ljudi guta? Zato što većina ljudi guta sve što dolazi od medija.
To je ogroman problem.
 
Takođe, bitno je da ne stavljamo samo početke psihodelije. Kao što niti samo 1950te nisu RnR. Postoji RnR i u 80tima, ali zvuči nešto drugačije. Tako isto kad govorimo o psihodeliji, danas je ima posvuda. Vi stavljate ovdje početke. Ok. Ja ću malo prošarati:
 

Back
Top