Psihički jake osobe ne reaguju na uvrede

Neno

Elita
Moderator
Poruka
18.392
Već od malena su nas učili da je "svijetu nemoguće ugoditi" i nikada ne možemo nekome biti dovoljno dobri.. ili loši.
Nije dobro kada reagujemo na nečiju uvredu jer na taj način se (ne)voljno spuštamo na njihov nivo komuniciranja.. u stvari time mu dajemo još jaču moć a sebi stvaramo nepotrebne probleme i prepreke.

U suštini ljudi koji rijetko odgovarajju na uvrede, relativno su sretniji i zdraviji u životu u odnosu na one koji se uvijek svađaju.
Verbalne i sl uvrede znaju boljeti više nego fizičke.. od psihičke nestabilnosti, razdražljivosti, nervoze pa ssve do stresa, depresije.. a kao takvi smo veoma podložni raznim boleščinama. Zašto bi se naša sreća i stabilnost zasnivale na tudjim mišljenjima i pogledima?
Možemo li na taj način biti srećni i zadovoljni u životu kada smo podložni tudjim a ne svojim osjećanjima i mišljenjima?

Svako ima pravo na svoje mišljenje i ako nas neko kritikuje pa čak i vrijedja zbog nekih naših ubjedjenja i stavova, mi to ne možemo promjeniti jer to je samo njegovo glediošte i njegovo vidjenje stvari, što ne znači da je u pravu. Zašto se suprotno tome ne bi fokusirali na ljubazne i kulturne osobe, koje imaju drugačiji pristup i način komuniciranja?

Čak i ovdje postoje osobe koje pokušavaju neka svoja mišljenja i stavove nametnuti onima koji ne misle kao oni. Često to predje granice normalne komunikacije ako im dopustimo da sa njima pokušamo na drugačiji način nego što oni misle.. to je nemoguća misija u većini slučajeva. POstavlja se pitanje šta i kako odreagovati u tim nekim situacijama i momentima?

Netolerancija i neuvažavanje nečijih drugačijih stavova i mišljenja je poprilično sve prisutnija i očiglednija.. možda je najbolje uopšte ne reagovati na nečije provokacije pa i uvrede i time uštedjeti dosta živaca i sačuvati duhovnu mirnoću i raspoloženje?
Mislm, to je svakako lako reći a ponekad (pa i često) je to mnogo teže priimjeniti nego što nam s e čini.. jer svaki dan je nekako drugačiji pa tako i mi. Nekad smo poprilično stabilni i ništa nass ne može poremetiti, ali zato ponekad kad nam se kockice ne slože kako treba, nije baš tako.. što samo potvrdjuje da u životu nije sve baš lako.. naprotiv.
 
Već od malena su nas učili da je "svijetu nemoguće ugoditi" i nikada ne možemo nekome biti dovoljno dobri.. ili loši.
Nije dobro kada reagujemo na nečiju uvredu jer na taj način se (ne)voljno spuštamo na njihov nivo komuniciranja.. u stvari time mu dajemo još jaču moć a sebi stvaramo nepotrebne probleme i prepreke.

U suštini ljudi koji rijetko odgovarajju na uvrede, relativno su sretniji i zdraviji u životu u odnosu na one koji se uvijek svađaju.
Verbalne i sl uvrede znaju boljeti više nego fizičke.. od psihičke nestabilnosti, razdražljivosti, nervoze pa ssve do stresa, depresije.. a kao takvi smo veoma podložni raznim boleščinama. Zašto bi se naša sreća i stabilnost zasnivale na tudjim mišljenjima i pogledima?
Možemo li na taj način biti srećni i zadovoljni u životu kada smo podložni tudjim a ne svojim osjećanjima i mišljenjima?

Svako ima pravo na svoje mišljenje i ako nas neko kritikuje pa čak i vrijedja zbog nekih naših ubjedjenja i stavova, mi to ne možemo promjeniti jer to je samo njegovo glediošte i njegovo vidjenje stvari, što ne znači da je u pravu. Zašto se suprotno tome ne bi fokusirali na ljubazne i kulturne osobe, koje imaju drugačiji pristup i način komuniciranja?

Čak i ovdje postoje osobe koje pokušavaju neka svoja mišljenja i stavove nametnuti onima koji ne misle kao oni. Često to predje granice normalne komunikacije ako im dopustimo da sa njima pokušamo na drugačiji način nego što oni misle.. to je nemoguća misija u većini slučajeva. POstavlja se pitanje šta i kako odreagovati u tim nekim situacijama i momentima?

Netolerancija i neuvažavanje nečijih drugačijih stavova i mišljenja je poprilično sve prisutnija i očiglednija.. možda je najbolje uopšte ne reagovati na nečije provokacije pa i uvrede i time uštedjeti dosta živaca i sačuvati duhovnu mirnoću i raspoloženje?
Mislm, to je svakako lako reći a ponekad (pa i često) je to mnogo teže priimjeniti nego što nam s e čini.. jer svaki dan je nekako drugačiji pa tako i mi. Nekad smo poprilično stabilni i ništa nass ne može poremetiti, ali zato ponekad kad nam se kockice ne slože kako treba, nije baš tako.. što samo potvrdjuje da u životu nije sve baš lako.. naprotiv.
Treba imati tesku zenu, pa onda sve ostalo izgleda, kao boza :P
 
Već od malena su nas učili da je "svijetu nemoguće ugoditi" i nikada ne možemo nekome biti dovoljno dobri.. ili loši.
Nije dobro kada reagujemo na nečiju uvredu jer na taj način se (ne)voljno spuštamo na njihov nivo komuniciranja.. u stvari time mu dajemo još jaču moć a sebi stvaramo nepotrebne probleme i prepreke.

U suštini ljudi koji rijetko odgovarajju na uvrede, relativno su sretniji i zdraviji u životu u odnosu na one koji se uvijek svađaju.
Verbalne i sl uvrede znaju boljeti više nego fizičke.. od psihičke nestabilnosti, razdražljivosti, nervoze pa ssve do stresa, depresije.. a kao takvi smo veoma podložni raznim boleščinama. Zašto bi se naša sreća i stabilnost zasnivale na tudjim mišljenjima i pogledima?
Možemo li na taj način biti srećni i zadovoljni u životu kada smo podložni tudjim a ne svojim osjećanjima i mišljenjima?

Svako ima pravo na svoje mišljenje i ako nas neko kritikuje pa čak i vrijedja zbog nekih naših ubjedjenja i stavova, mi to ne možemo promjeniti jer to je samo njegovo glediošte i njegovo vidjenje stvari, što ne znači da je u pravu. Zašto se suprotno tome ne bi fokusirali na ljubazne i kulturne osobe, koje imaju drugačiji pristup i način komuniciranja?

Čak i ovdje postoje osobe koje pokušavaju neka svoja mišljenja i stavove nametnuti onima koji ne misle kao oni. Često to predje granice normalne komunikacije ako im dopustimo da sa njima pokušamo na drugačiji način nego što oni misle.. to je nemoguća misija u većini slučajeva. POstavlja se pitanje šta i kako odreagovati u tim nekim situacijama i momentima?

Netolerancija i neuvažavanje nečijih drugačijih stavova i mišljenja je poprilično sve prisutnija i očiglednija.. možda je najbolje uopšte ne reagovati na nečije provokacije pa i uvrede i time uštedjeti dosta živaca i sačuvati duhovnu mirnoću i raspoloženje?
Mislm, to je svakako lako reći a ponekad (pa i često) je to mnogo teže priimjeniti nego što nam s e čini.. jer svaki dan je nekako drugačiji pa tako i mi. Nekad smo poprilično stabilni i ništa nass ne može poremetiti, ali zato ponekad kad nam se kockice ne slože kako treba, nije baš tako.. što samo potvrdjuje da u životu nije sve baš lako.. naprotiv.
uvreda je pokušaj da te neko stavi u poziciju niže vrednosti kao bića....kad raščistiš sa sobom da ne postoje manja i viša vrednost van nekog konteksta poređenja onda postaješ svestan da uvreda nema veze sa tobom i tvojom vrednošću nego samo sa osobom koja je izriče...vrednost van konteksta ne postoji...to je apstrakcija..
 
uvreda je pokušaj da te neko stavi u poziciju niže vrednosti kao bića....kad raščistiš sa sobom da ne postoje manja i viša vrednost van nekog konteksta poređenja onda postaješ svestan da uvreda nema veze sa tobom i tvojom vrednošću nego samo sa osobom koja je izriče...vrednost van konteksta ne postoji...to je apstrakcija..
Tako je uvreda govori o onome ko vredja, samo...
I ona nema veze sa nama, ona je deo osobe koja je daje.
 
Ignorisanje onih koji vredjaju je pametno

Takodje nas Biblija uci mudrosti
Evo sta je Solomon u poslovicama zapisao
Ne odgovaraj bezumniku po bezumlju njegovom, da ne budes i ti kao on .”
“ Odgovori bezumniku prema bezumlju njegovom, da ne misli da je mudar ”.

(Poslovice 26:4,5)
Dakle nekad je mudro ne odgovoriti a nekada odgovoriti.

Naravno bitno je nauciti da nas tudje uvrede ne doticu jer su tudje.
 
pa, zavisi na koju nogu ustanem..od toga zavisi najvise, ali niko me ne vredja trenutno..oko mene su svi ok sada..ranije kad nisu bili ok, nisu isli direktno, vec iza ledja..
mada se ne smatram psihicki posebnom jakom osobom, mislim da jake osobe kad treba uzvrate, kad treba iskuliraju..
Jake osobe ne pogadja, mada i to je mac sa dve ostrice mogu da deluju kao da su jake i stabilne a u stvari pune gordosti i visokog misljenja o sebi.
Cim neko nekoga ponizava i sebe smatra da je bolji tu nema nista od smirenja niti od jake osobe.
 
Prvi znak slabosti je ocutati uvredu time se pokazuje da onaj ko vredja moze kako hoce. Pored toga iako uvrede govore o onima koji ih izreknu, kada to rade anonimni ljudi zasticeni silom oni prezentuju moc odredjene grupacije, a tako i sprovode vlast. Kome ne smetaju takvi vlastodrsci taj treba da ocuti, normalni ljudi su duzni da zastite takve ljude protiv čopora. Da nije toga i danas bi bili u fizickom ropstvu, a ne bi ni stigli do mentalnog ropstva koje vlada bas zahvaljujuci ćutanju i tolerisanju nasilja.
 
Već od malena su nas učili da je "svijetu nemoguće ugoditi" i nikada ne možemo nekome biti dovoljno dobri.. ili loši.
Nije dobro kada reagujemo na nečiju uvredu jer na taj način se (ne)voljno spuštamo na njihov nivo komuniciranja.. u stvari time mu dajemo još jaču moć a sebi stvaramo nepotrebne probleme i prepreke.

U suštini ljudi koji rijetko odgovarajju na uvrede, relativno su sretniji i zdraviji u životu u odnosu na one koji se uvijek svađaju.
Verbalne i sl uvrede znaju boljeti više nego fizičke.. od psihičke nestabilnosti, razdražljivosti, nervoze pa ssve do stresa, depresije.. a kao takvi smo veoma podložni raznim boleščinama. Zašto bi se naša sreća i stabilnost zasnivale na tudjim mišljenjima i pogledima?
Možemo li na taj način biti srećni i zadovoljni u životu kada smo podložni tudjim a ne svojim osjećanjima i mišljenjima?

Svako ima pravo na svoje mišljenje i ako nas neko kritikuje pa čak i vrijedja zbog nekih naših ubjedjenja i stavova, mi to ne možemo promjeniti jer to je samo njegovo glediošte i njegovo vidjenje stvari, što ne znači da je u pravu. Zašto se suprotno tome ne bi fokusirali na ljubazne i kulturne osobe, koje imaju drugačiji pristup i način komuniciranja?

Čak i ovdje postoje osobe koje pokušavaju neka svoja mišljenja i stavove nametnuti onima koji ne misle kao oni. Često to predje granice normalne komunikacije ako im dopustimo da sa njima pokušamo na drugačiji način nego što oni misle.. to je nemoguća misija u većini slučajeva. POstavlja se pitanje šta i kako odreagovati u tim nekim situacijama i momentima?

Netolerancija i neuvažavanje nečijih drugačijih stavova i mišljenja je poprilično sve prisutnija i očiglednija.. možda je najbolje uopšte ne reagovati na nečije provokacije pa i uvrede i time uštedjeti dosta živaca i sačuvati duhovnu mirnoću i raspoloženje?
Mislm, to je svakako lako reći a ponekad (pa i često) je to mnogo teže priimjeniti nego što nam s e čini.. jer svaki dan je nekako drugačiji pa tako i mi. Nekad smo poprilično stabilni i ništa nass ne može poremetiti, ali zato ponekad kad nam se kockice ne slože kako treba, nije baš tako.. što samo potvrdjuje da u životu nije sve baš lako.. naprotiv.
uopste me ne tangira uvreda.................mozda, ponekad, razbijem nekom vilicu.........inace ne obracam paznju na uvrede. Meni to primitivno.
 
Jake osobe ne pogadja, mada i to je mac sa dve ostrice mogu da deluju kao da su jake i stabilne a u stvari pune gordosti i visokog misljenja o sebi.
Cim neko nekoga ponizava i sebe smatra da je bolji tu nema nista od smirenja niti od jake osobe.
da, slazem se , ali kad sam mislila na jake osobe, imala sam u vidu Novaka Djokovica, koji nije gord i nikog ne ponizava, ali jeste dostojanstven..ili osobe koje u teskim vremenima umeju da se izbore sa onim sto im se desava, ne potonu isl.
 

Back
Top