1987. sam bio u Frankfurtu, u gostima kod strica i strine.
7 dana.
Oni su preko dana radili, a ja sam ostajao kod kuće.
Živeli su na drugom spratu solitera,
u jednom modernom naselju,
kao što je naše Mirijevo ili Medak, Miljakovac ..
Bilo je leto i zaista lepo.
Tih sedam dana mi je ostalo kao najlepša uspomena od svih odlazaka iz Beograda.
Srbima Nemačka zaista prija !!!
Mogao bih mnogo da vam pričam o toj obećanoj zemlji
( Čisti zidovi, neispljuvani, bez nacrtanih falusa i ostalih poruka,
svaki ulaz sa međunarodnom tlf govornicom u ono vreme, sa po 5 (pet) knjiga - telefonskih imenika, - i u mom naselju je to bilo par meseci pa vandala razbijali,
sa slot mašinama za prodaju cigareta na svakom ćošku - tada je kod nas u Beogradu noću moglo samo na ž. stanici da se kupe cigarete,
sa kantama za svaku vrstu đubreta, - i u mom naselju je to pokušano, pa ukinuto zbog ..?
sa šumama čistijim daleko od naših parkova ...
Ali neću !
Ovog puta ću da vam ispričam o Nemačkom rešenju pasa lutalica.
Probudim se ja prvog jutra u gostima
i zateknem doručak na terasi spremljen.
Terasa gleda na park, predivno letnje jutro!
Sedim, jedem, domaćini na poslu.
I kad sam posle klope zapalio cigaretu učini mi se da sam u žbunju ugledao zečije uši.
U sred Frankfurta !!!
Pa još jednom, pa onda vidim i zeku.
Šetao sam tog dana po gradu,
video svašta.
U sećanju mi ostalo da na ulici vidim dečaka kako prodaje neke životinje u kartonskoj kutiji,
priđem, ono tri lavčeta ..
Kad smo se na završetku dana našli kod kuće,
prvo što zapitah strica je bilo
jesam ja to dobro video i otkud zecovi u parku ?
" Da, da, ovde ih ima !" reče stric.
" Pa poješće ih psi, naročito su lutalice nezgodne " domišljato ću ja.
" Ha,ha,ha, pa nema sinovac ovde pasa lutalica, jok !"
" Kako nema ? " Urliknuh ja, pogođen mogućnošću da oni žive bolje od nas i nastavih:
" Pa kod nas žene i deca ne smeju sami da idu, na Kosovu od Sqipia, u Beogradu od pasa lutalica, a bogami i onih puštenih sa lanca.
Muškarci smeju, ja recimo kad siđem sa busa, kamen, dva u džep .."
Stric se osmehnu, tužno i zamišljeno.
Ćutasmo jedno vreme, kad ću ja odjednom pobednički:
" Oglodaće drveće !"
" Neće, ovde se otimaju deca o volontersko pravo da ih hrane ..."
Dokosuri me strikan.
Od tad znam,
sve što maštam negde postoji.
Od tad sam siguran
Mature treba ukinuti,
dati deci pare i poslati ih u svet.
Da vide i donesu.
Što više pametnog !
Kad su budale uspele da nam donesu drogu, pederastiju, sodomiju,
valjda će i ovi pametni uspeti da vide nešto dobro.
Ja sam za sedam dana video dosta za dva života da dostižemo ..!