Prvu psovku u našem filmu izgovorio je Ljuba Tadić u filmu "Marš na Drinu".

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Veteran
Supermoderator
Poruka
425.250
Ljuba je u jednom intervjuu otkrio kako je došlo do te scene: "Ja sam voleo tog Kursulu, tu ulogu, tu ličnost. Lepo napisana ličnost, lepo postavljena. I ubeđivao sam Žiku Mitrovića (reditelja) da treba da poginem, a Žika se nije složio sa tim. Pošto je ekipa bila kompaktna, svi su bili sjajni tamo, a bio je Duško Piros (Živković) sa kojima sam bio veliki prijatelj, on je pirotehniku pravio, pa sam Duška animirao da tu upali dve-tri granate.

Našao sam jedan koren tamo i gospodina Milorada Markovića zamolio da snimi. Dogovorili smo se, gospodin Marković stavio kameru i ja treba da utrčim, Duško Piros da opali iza mojih leđa granatu, on me udari po leđima, ja da se naslonim na jednu granu, dođem na taj koren da sednem i pogledam u Drinu. Međutim, meni se koporan od one granate upali i počne nešto da me peče po leđima. Ja se okrenem tamo pogledam i kažem: "Drino, j... ti" i spustim glavu kao da sam mrtav. I kažem njima: "Gasite! Gasite!“ Kažu oni: "Čekaj još malo da traje kadar". Oni me onda obore i ugase mi onaj koporan pozadi. Nije mi ništa bilo. Međutim, dođe pregled materijala i na pregledu bio je umetnički direktor Radoš Novaković gledao to zajedno sa Žikom.

To se nemo snimalo, mi smo nasinhronizovali, i Radoš pita Žiku: "Šta ovo Ljuba kaže?"
Pa kaže: ‘Drino, j... te’. Kako to može da kaže?" To je psovka, to nije moglo da se pojmi da neko opsuje.
Radoš skoči pa kaže: "Pa to je super. Žiko to je kraj filma!"… i tako su oni umontirali i tako to postane kraj filma.

Ljuba Tadić rodjen je 31. 5. 1929. a umro je 28.10o 2005.
 
I nisu. Psovke koje su danas aktuelne su bile velika sramota kod starijih generacija.
То су тад говорили само пробисвети.
За старије генерације је било срамота рећи "идем у зезање" или "зезали смо се". То је била ружна реч
 
То су тад говорили само пробисвети.
За старије генерације је било срамота рећи "идем у зезање" или "зезали смо се". То је била ружна реч
Moj deda je radio u Beloj crkvi i kad se vratio nazad psovao je svima majku redom po kući. Moguće da su psovke na severu Srbije bile normalna pojava jer Mađari užasno psuju, ali u centralnoj Srbiji je bilo nezamislivo da opsuješ čoveku majku. Pradede i prababe nisu upotrebljavali takve reči, bar se ja ne sećam nikad.
 

Back
Top