Covjek ima Božiji dar! Jedini je živi stvor koji ima tu sreću da spozna čar i lepotu koju dodir usana pruža.
Postane covjek ravnodušan, kao da je to nešto uobičajeno umjesto da uvjek vodi računa da je jedino živo biće koji taj dar ima. I da ga koristi punim plućima uživajući u tom daru.
Ljubite se, nežno, lako, strastveno, samo se ljubite. Po kiši, kada sija sunce, veje snijeg... Ni jedan poljubac nije bio isti niti će.
Prvi poljubac, jedna mlada dama, devojčurak, Nena... Beše to sladje i od mancmeloua koji je je tad postao hit u slatkišima. Osjećaj usana...
Nije to bilo najljepse ljubljenje u životu ali ostaje i te kako upamćeno, prvi poljubac. Znam da sam pomislio, tad sa 16 ljeta, kako je lijepo živjeti...
Najljepse ljubljenje bješe s njom. Od prvog puta, potrajalo je minimum po sata (nije nam ni padalo na um prestati se ljubiti i grliti, ispod Borova kraj Dunava) pa svaki naredni put bivao je bozanstik... Imali smo običaj upitati jedno drugo, onako nježno i tiho:ko se ljubi najljepse na svijetu? Odgovorili bi brzo i skupa:MI!
Shvatih tada koliko su glupe riječi :hej ti se tako dobro ljubiš, il on se dobro ljubi ili ona ljubi posebno... Jer ona je moja inspiracija. A kada je tu inspiracija sve ide ko podmazano. Do tada sam uvjek zmurio, a sa njom sam umeo raširiti oči da budu velika poput crkvenih zvona upijajući svaki sekund,njenog bijelog lica, lice žene, izrazito crne kose, kako se pred mojim očima prepušta svoj milioni koja nas obuzima. I svaki put je delovalo posebno i drugačije još bolje...
Ni za sta na svetu to ne bih propustio vidjeti. Topola me je, I rasplamsavala u isto vrijeme... Žena pred mojim očima u svim svojim čarima... Grlio sam kao nikad.
