Film Žike Mitrovića ostaće poznat po tome što je u vreme SFRJ-a bio jedan u retkih filmova koji se bavio Prvim svetskim ratom. U filmu pratimo kako su se srpski vojnici pripremali za borbu protiv Austrugarske, ali i samu borbu na Ceru 1914. godine. Kroz film pratimo istorijske likove u vidu oficira srpske vojske, ali i izmišljene, obične ljude koji su se prijavli u armiju.
Jednu od glavnih uloga odigrao je Ljuba Tadić, čuvenog majora Kursulu, koji je u ozbiljnom dramskom filmu doneo dašak humora. Ipak, njegov lik u čuvenoj poslednjoj sceni umire, a ono što je izgovorio tad ostaće zapamćeno u istoriji domaćeg filma.
Iako nam se to čini iz ove perspektive kao nešto nemoguće, psovke nisu bile upotrebljivane u popularnoj kulturi sve do 60-ih kad su se sramežljivo pojavile, prvo u pozorištu, pa na filmu. Četiri godine pre „Marša na Drinu“, 1960. u predstavi „Otkriće“ Dobrice Ćosića na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta se čulo prvo „bem ti seme čovekovo“.