Prva picerija u Beogradu

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Veteran
Supermoderator
Poruka
412.500
Pre nego što su pica majstori postali česti gosti u beogradskim restoranima, a pica zauzela centralno mesto na jelovnicima, jedno mesto u srcu grada stvorilo je priču koja i danas odzvanja među ljubiteljima italijanske kuhinje.Reč je o legendarnom MB-u – jednoj od prvih privatnih picerija u Beogradu i mestu koje je kroz šezdesete i sedamdesete godine prošlog veka Beograđanima pokazalo šta znači prava pica.
MB se nalazio na uglu tadašnje ulice Borisa Kidriča 37, na spoju sa Proleterskih brigada – mestu koje danas predstavljaju ćošak ulica Beogradske i Krunske.
Ime je dobio po inicijalima svojih osnivača – Milan Radić (Miša) i Miomir Hreljac (Bata), koji su ovom lokalnom kafanom želeli da Beograđanima ponude ukuse italijanske kuhinje koji do tada nisu bili široko prisutni.

Od trenutka kad je otvoren, MB je postao kulturno omiljeno mesto za ljubitelje pice i noviteta u gastronomiji. Novinski opisi iz tog doba pokušavali su da dočaraju čitaocima šta donosi ovaj “specijalizovani ugostiteljski lokal” – testo, sir, paradajz, masline, šunka i gljive – sve to uoči tadašnjim Beograđanima potpuno novo iskustvo.

1000058781-968x1024.jpg
 
Picerija je bila relativno mala – imala je oko 25 mesta, radila je do večernjih sati i retko je bila prazna. Posebno su se izdvajale vrste kao što su “Margarita”, “Napolitana” i “Četiri godišnja doba”. Cena je u to vreme bila između 18 i 43 dinara, što je u poređenju sa prosečnim cenama hleba, mleka ili mesa pružalo sasvim nov gastronomski “luk” u gradu.

Iako je MB posao okončao negde početkom 1990-ih, uspomena na njega ne bledi. Na tom istom ćošku danas se nalazi restoran “Na ćošku”, ali mnogi stariji Beograđani i dalje se prisećaju prvih zalogaja pice baš u ovom legendarnom prostoru.Zanimljivo je da se pre pojave privatnih picerija kao što je MB pica već mogla naći i u ugostiteljskim objektima starijeg datuma – od restorana „Pod Lipom“ u Makedonskoj ulici do drugih lokala koji su tokom sedamdesetih imali picu na meniju.Ipak, MB se smatra jednom od prvih specijalizovanih picerija u modernom smislu te reči.(citymagazin)
 
Prva picerija na Voždovcu otvorena je 1986.godine. Zvala se "Tifani" po prezimenu vlasnika. Nalazila se na uglu Novakove i ulice Vojvode Stepe.

Uvek je bila velika gužva, ali je nas čekao sto jer je moj tata bio stari prijatelj sa vlasnikom picerije.

Te i narednih godina, najpopularnija je bila "Kaprićoza".
 
Pre nego što su pica majstori postali česti gosti u beogradskim restoranima, a pica zauzela centralno mesto na jelovnicima, jedno mesto u srcu grada stvorilo je priču koja i danas odzvanja među ljubiteljima italijanske kuhinje.Reč je o legendarnom MB-u – jednoj od prvih privatnih picerija u Beogradu i mestu koje je kroz šezdesete i sedamdesete godine prošlog veka Beograđanima pokazalo šta znači prava pica.
MB se nalazio na uglu tadašnje ulice Borisa Kidriča 37, na spoju sa Proleterskih brigada – mestu koje danas predstavljaju ćošak ulica Beogradske i Krunske.
Ime je dobio po inicijalima svojih osnivača – Milan Radić (Miša) i Miomir Hreljac (Bata), koji su ovom lokalnom kafanom želeli da Beograđanima ponude ukuse italijanske kuhinje koji do tada nisu bili široko prisutni.

Od trenutka kad je otvoren, MB je postao kulturno omiljeno mesto za ljubitelje pice i noviteta u gastronomiji. Novinski opisi iz tog doba pokušavali su da dočaraju čitaocima šta donosi ovaj “specijalizovani ugostiteljski lokal” – testo, sir, paradajz, masline, šunka i gljive – sve to uoči tadašnjim Beograđanima potpuno novo iskustvo.

Pogledajte prilog 1838759
Ja sam bio ubeđen da je prva bila Snežana u Knezu :)
Eto i mator čovek sazna nešto novo.
 
Pre nego što su pica majstori postali česti gosti u beogradskim restoranima, a pica zauzela centralno mesto na jelovnicima, jedno mesto u srcu grada stvorilo je priču koja i danas odzvanja među ljubiteljima italijanske kuhinje.Reč je o legendarnom MB-u – jednoj od prvih privatnih picerija u Beogradu i mestu koje je kroz šezdesete i sedamdesete godine prošlog veka Beograđanima pokazalo šta znači prava pica.
MB se nalazio na uglu tadašnje ulice Borisa Kidriča 37, na spoju sa Proleterskih brigada – mestu koje danas predstavljaju ćošak ulica Beogradske i Krunske.
Ime je dobio po inicijalima svojih osnivača – Milan Radić (Miša) i Miomir Hreljac (Bata), koji su ovom lokalnom kafanom želeli da Beograđanima ponude ukuse italijanske kuhinje koji do tada nisu bili široko prisutni.

Od trenutka kad je otvoren, MB je postao kulturno omiljeno mesto za ljubitelje pice i noviteta u gastronomiji. Novinski opisi iz tog doba pokušavali su da dočaraju čitaocima šta donosi ovaj “specijalizovani ugostiteljski lokal” – testo, sir, paradajz, masline, šunka i gljive – sve to uoči tadašnjim Beograđanima potpuno novo iskustvo.

Pogledajte prilog 1838759
Ja sam prvu pizu pojeo u restoranu,koji se nalazio u zgradi Hotela Moskva.Cini mi se da se zvala Pizerija "Avala".
 
Ne znam baš dal je prva ali među prvima svakako je pizzeria "Labud" kome mene u kraju, u bloku 61 koju je držao moj bivši komšija izvesni Labud Medmedović čovek ovako dosta neobične i pomalo tragične životne priče, inače ta pizzeria je otvorena mislim još 1984. godine a radila je ja mislim tamo negde do druge polovine/kraja 90-ih kada je zatvorena i kada je Labud tu pizzeriju preuredio u životni prostor gde je do pre nekoliko godina stanovao sa suprugom pošto je ta pizzeria bila jedan mali lokal, u prizemlju jedne zgrade.

Ta pizzerija je otvorena nekih godinu ili dve pre nego što sam se ja rodio i ja se sećam te pizzerije kao baš mali, tamo možda početkom 90-ih (kad je ta pizzerija baš dobro radila i bila na dobrom glasu) kad sam bio mislim još predškolskog uzrasta, mislim već tamo par godina kasnije malo slabije je počela da radi što zbog toga jer je bila hiperinflacija, kriza i ljudi nisu imali para što zbog toga što se već pojavilo i drugih pizzerija pa je malo izgubila na ekskluzivnosti, inače mnogo pizza sam pojeo tokom svih ovih godina, što baš jako dobrih, što onih malko slabijih ali još uvek se sećam te čuvene Labudove pizze (sa jajetom na oko direkt izvađene iz italijanske peći) i ono iako sam tad baš jako mali bio ono do dan danas je nisam prežalio.

Inače čika Labud je bio i kod Marića u "Golom životu" svojevremeno a objavio je i svoju biografsku knjigu.

 
Prvu picu u životu sam pojela oko 1983. godine na Zvezdari u piceriji ,,Horoskop,, ili ,,Škorpion,,, ne mogu tačno da se sjetim!

U to vreme to je i meni bila omiljena pizza (Oroscopo se zvala).
Vlasnicima je sin jedinac stradao u Grčkoj na moru (poslali ga sa kumovima, on se ubio) i oni se razvedu i zatvore lokal ...

Deset godina kasnije vlasnica ponovo otvori istu piceriju, ja natrčim i ponovo poručim istu pizzu,
i opet nisam mogao da je pojedem celu (zapravo sam bio sa klincem i zajedno smo se baš najeli).

Dok smo jeli, gazdarica nam je sve ovo ispričala i žalila se da je maltretiraju neki lokalni dripci, traže reket ili tako nešto.
Tako da je ponovo zatvoreno, pa pretvoreno u second hand prodavnicu ...

Da, Oroscopo je bila fenomenalna pizza.
 
Poslednja izmena:
Inače sam prvu pizzu pojeo u Biogradu na moru 1975. lokacija brod diskoteka Cuttty Sark,
omiljeno sastajalište uglavnom beograđana i moreplovaca ...

Posle sam po Beogradu obilazio novootvorene picerije i ocenjivao gde su bolje ...

Sad se setih i najlepše devojke tog leta, kraljice diskoteke ... ne mogu da se setim imena ...
Beograđanka, kasnije stradala od droge ...

Au ljudi što je bilo doživljaja na tom brodu ...
Recimo jednom se zaletim i pitam devojku za ples, ona pristane ... kad tamo, ona ćopava ...
 
Botako mi je dobra ona njihova spec. Ovo ćoše sam ulazio ali na kafu par puta davno, unutra ko u džepu tesno. Najviše volim bucko picu sa goveđom salatom.

Sirotinjske big pica. Bili mi iza ćoška pa nestali.

Orao, golub, vladimir iz onih vremena...

Kolači dj, zlata i petković 🤩
 

Back
Top