- Poruka
- 368.900
Mesto u Užicu gde svakodnevno možete sresti one koji posećuju ovaj grad, nije nikakav hotel, restoran, niti neka turistička lokacija već jedna pekara. Pekara Šuljaga postoji oko dva veka, a tokom prošlog u njoj je napravljena je prva "lepinja sa sve", koja je uz jogurt postala "komplet lepinja" i koja već dve godine nosi titulu najboljeg doručaka na svetu. Zašto je to tako znaju samo oni koji su pojeli "kompletušu" koja je originalnog ukusa samo u ovoj pekari.
- Ova pekara postoji još od pre Prvog svetskog rata. Nekada je ovde bila Glavna ulica i zanatski centar. Prezime prvih vlasnika ne znamo, ali su sledeći bili Čarapići koji su 30-50 godina vodili pekaru. Posle Drugog svetskog rata vlasnik pekare postaje Radomir Šuljagić, koji je već u drugoj ulici imao pekaru koja je porušena, a 1953.godine kod njega zanat počinje da uči moj otac. Radomir ga je zavoleo pa mu je posle 15 godina ponudio ortački rad. Nekoliko godina je radio bez novca, do 1972. kada se Radomir povukao iz posla sa željom da se radnja i dalje zove Šuljaga. To je moj otac iz velike zahvalnosti prihvatio i tako je i dan danas - vlasnik pekare Dragan Lazić.
Ono što treba znati jeste ritual samog konzumiranja lepinje. Gornji deo, koji se zove poklopac, odseče se pre punjenja lepinje nadevom. Kada se taj deo zapeče i doda pretop, poklopac se vraća i natapa u nadevu, a onda se prvi jede tako što se prstima umače u sadržaj lepinje. Escajg se ne koristi, a zagrizanje cele lepinje nije ispravan način jedenja ovog specijaliteta već tek nakon što pojedete poklopac.
- Ova pekara postoji još od pre Prvog svetskog rata. Nekada je ovde bila Glavna ulica i zanatski centar. Prezime prvih vlasnika ne znamo, ali su sledeći bili Čarapići koji su 30-50 godina vodili pekaru. Posle Drugog svetskog rata vlasnik pekare postaje Radomir Šuljagić, koji je već u drugoj ulici imao pekaru koja je porušena, a 1953.godine kod njega zanat počinje da uči moj otac. Radomir ga je zavoleo pa mu je posle 15 godina ponudio ortački rad. Nekoliko godina je radio bez novca, do 1972. kada se Radomir povukao iz posla sa željom da se radnja i dalje zove Šuljaga. To je moj otac iz velike zahvalnosti prihvatio i tako je i dan danas - vlasnik pekare Dragan Lazić.
Ono što treba znati jeste ritual samog konzumiranja lepinje. Gornji deo, koji se zove poklopac, odseče se pre punjenja lepinje nadevom. Kada se taj deo zapeče i doda pretop, poklopac se vraća i natapa u nadevu, a onda se prvi jede tako što se prstima umače u sadržaj lepinje. Escajg se ne koristi, a zagrizanje cele lepinje nije ispravan način jedenja ovog specijaliteta već tek nakon što pojedete poklopac.