Veoma mršav vuk je jedne noći sreo ugojenog psa, koji je lutao predaleko od kuće. Pošto je pohvalio njegov lep izgled, vuk je veoma ponizno govorio sa psom. Njega je interesovalo, kako iako mnogo snažniji od psa ipak umire od gladi. Pas opisuje svoj lagodan život i poziva vuka da mu se pridruži i bude čuvar praga i ulaguje se ljudima, a zauzvrat dobijaće kosti i komade jela koja im preostanu. Vuk je imao lepu viziju sreće i ocenio kako će mu biti lakše da živi pod krovom i u besposlici jede obilnu hranu. Ali, kada je video da je psu lanac na vratu ogulio kožu shvatio je da pas nema slobodu i da ne može da ide gde želi. Vuk ga ostavlja izjašnjavajući se da je pun stomak loša cena za plaćanje slobode. Moralna pouka ove basne je bolje umirati od gladi nego biti debeli Frtajler.
Orao i svinja
Jednom svinja iz puna korita
pred vratima imućnoga doma,
ka umije, po svinjski lokaše
Oraj gordo na krutoj litici
veličava krila odmaraše
i oštraše smrtonosne kandže
bacajući plamene poglede
na sve strane u proljetno jutro,
k pobjedi se novoj gotoveći
Nego svinja, kako se naloka,
poizdiže turin obrljani
i ugleda na liticu orla
Groknu krupno, pa govori orlu:
Šta tu činiš na goloj litici,
Nesrećniče i gladni ajduče,
Izgnaniče pod opštim prokletstvom?
Što je tvoja žalosna sudbina?
Prazna slava i grabež krvavi,
pa i s krvlju ručak bez večere.
Pomiri se i predaj ljudima,
viđi ka se živi obilato:
meni na dan tri korita daju,
sve punije jedno od drugoga;
pa cio dan u glib do ušiju,
prevraćam se, na svijet uživam;
ni što mislim, ni glavu razbijam,
no iza sna na puno korito.
Oraj tresnu, pa prikupi krila,
s prezrenijem odgovara svinji:
Mož se hvalit ka pošteno živiš
pred svinjama, ali ne pred nama,
jerbo naše pleme ponosito
takvoga se gnušava života.
Nego ti se čuditi i nije:
svinjski misliš, a svinjski govoriš…
To pogađaš, mi smo grabitelji,
pod vslenskim živimo procesom
opasnosti i krvoprolića;
to su naše igre i pirovi
No likovi naši ponositi
jesu simvol zemnog veličanstva,
na krunama carskijem blistaju;
još se krune diče i ponose
što su lika našega dostojne.
To izreče, pa hitro poleti,
ka krilata iz luka strijela,
u svojemu nad oblakom carstvu.
Osta svinja u gadnom brlogu...”