"Ovo je najjači trag do sada koji ukazuje na biološku aktivnost van Sunčevog sistema. Veoma smo oprezni. Moramo da budemo sigurni da je signal stvaran i da tačno znamo šta znači", rekao je profesor Niku Madusudhan, astrofizičar sa Univerziteta u Kembridžu, koji je predvodio istraživanje.
"Možda ćemo se jednog dana, decenijama od sada, osvrnuti na ovaj trenutak i shvatiti da je tada svemir pun života postao stvarno dostižan. Ovo bi mogao biti prelomni trenutak, kada pitanje da li smo sami u svemiru postaje nešto na šta možemo da odgovorimo", dodaje on.
Ipak, postoje i skeptici, koji ističu da ostaju ozbiljna pitanja — poput toga da li su uslovi na planeti K2-18 b uopšte pogodni za život i da li DMS i DMDS, koji se na Zemlji uglavnom proizvode zahvaljujući fitoplanktonu u okeanima, zaista mogu da se tumače kao pouzdan biološki potpis.
K2-18 b, koja se nalazi u sazvežđu Lava, skoro je devet puta masivnija od Zemlje, 2,6 puta veća i kruži unutar nastanjive zone svoje zvezde — hladnog crvenog patuljka, koji je manje od polovine veličine Sunca. Kada je 2019. godine teleskop Habl otkrio vodenu paru u njenoj atmosferi, naučnici su je proglasili "najnaseljivijim poznatim svetom" van Sunčevog sistema.