Anči je i krenula iz densa 90-ih, pa se pokajala...
Sećam se da mi je još i tad to bilo čudno, ali prijatno iznenađenje... Jačala opozicija.
Nju vadi to što ume da peva i voli da peva, to joj je neko jezgro...
A yebe je to što nema baš definisan (lični) ukus ili pravac. Pošto se oslobodila onog degenerika (iako mi ga ortak koji snima u studiju hvali na sva usta),
postala je otvorenija, komunikativnija i generalno riba u centru pažnje, što je iskoristila da se u ono vreme okruži kvalitetnim muzičarima koji su svojim
ukusom upotpunili taj njen sentiment i izneli je kao Srđan do tada... E, sad, to vreme je prošlo, nije više hit riba, voli da peva i stvara, ali nema pravu viziju zvuka.
Zato je krenula linijom manjeg otpora, s pretpostavkom prethodne elektronike odakle je potekla, možda uz napomenu "aj mi dajte samo to malo modernije"...
Naravno, naši papani i studijski pacovi uvale joj zvuk Royksopp-a od pre deceniju...
Očigledno, problem će biti u njegovoj svežini.
Kao i svaka pop-moda i taj zvuk postaje danas outdated... Da, privlačan je, lagodan, naći će neku "tetka od metka" publiku i par uboge klinčarije iz ko zna koje epruvete, ali nije to više ni taj standard, jer izvetrio je već...
Samim tim, ni njen povratak kvalitetom pesama ne odjekuje kako bi trebalo i kako možda zaslužuje, zvuči neverovatno, ali i to biva tek danak neiskustvu iz ko zna kojih razloga u njenim godinama... Slutim da nam je Anči i dalje konformista u duši, ne gleda ona dalje od toga, jbg...
Kažem, šteta... Ali, nije ni pop više samo lagodna muzika za smućkati. Ispada da za nju danas moraš biti veći genije od Ajnštajna. Rokenrola - ko se seti...