A ovo poslednje je tacno i trebalo bi se tome odupreti jer su takve promene nasumicne i nesistematske i proizvod su jezicke neobrazovanosti u odredjenom istorijskom trenutku u kome je su pitanja jezika bacena u zapecak usled drugih problema sa kojima se susrece jedna drzava i narod.
Pa, iako se na emocionalnoj razini slažem, stvar je složenija.
Radi se, ukratko, o jezičnom planiranju. U nekim je jezicima planiranje sustavnije, a u nekima
je odnos prema jeziku dosta nehajan. No, uvijek će dobar dio jezičnoga materijala doći spontano, ne zbog lijenosti, nego prirodnim procesom.
Npr. u ruskom je želejznička postaja "vokzalj", prema poznatoj londonskoj postaji Vauxhall. I tako je ispalo i gotovo. Rusi stvaraju i nove riječi jednostavnim kombinacijama koje znamo iz doba komunizma- komsomol, gensek, kolhoz,...a evo sada u terakt (teroristički čin).
Anglo-Amerikanci su bili ležerni prema jeziku, kao liberali itd., no kada je zaprijetila demografska poplava Hispanika, odjednom se navodna tolerancija istopila i donijeti su zakoni o službenom jeziku u Kaliforniji i dr. Ili- lako je biti velikodušan kad ti ide.
Što se ovih jezika tiče, znakovit mi je primjer upute za neki kompjutorski sklop, i to na češkom, slovenskom, hrvatskom i bugarskom (na srpskom nije bilo). Na češkom i slovenskom je bilo prevedeno (tj. nađeni su domaći termini) oko 90% pojmova, na hrvatskom možda 50%, a na bugarskom skoro ništa, max 10%.
Jezična kultura je slika stanja u društvu- no, ne treba paničariti. I Nušić i Sremac su ismijavali jezične pojave i afektacije koje su vremenom- nestale.