Prokrastinacija ili odlaganje obaveza

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
5.448
TEMA.jpg
Prokrastinacija ili odlaganje obaveza spada u ružne navike koje se teško oslobađamo.

Odlažemo obaveze koje su vezane rokom i onda tu obavezu ( poslovnu ii privatnu ) rešavamo u poslednjem trenutku.

Zašto odlažemo obaveze? Da li je to strah od nespeha ili obavezu odlažemo jer nam je dosadna ili neprijatna?

Da li imate neke savete u vezi prokrastinacije, kako se borite sa njom?






Foto: Pixabay com
 
Ja mislim da je osoba koja izbegava svoje obaveze sa izgovorom "ma posle cu, imam vremena" lenja osoba...Takodje i bez karaktera na neku ruku.
Ako smo svesni da imamo obaveze i te obaveze su trenutno na redu, odradi odma te obaveze i posle predji na drugu ili jednostavno odmaraj..."Sve sto mozes uraditi danas, ne ostavljaj za sutra".
 
Odlagala sam obaveze tokom srednje škole ( gimnazije). Posebno sam odlagala domaće zadatke iz matematike. Nikada nisam volela matematiku i uvek mi je trebala pomoć ( privatni profesor ). Matematiku ne volim ni danas.

Kada sam se zaposlila morala sam da se spremim za polaganje državnog ispita, koji su mnogi odlagali do nekoliko godina pre penzije. Učenje za taj ispit nisam mnogo odlagala. Jedino sam se plašila neuspeha na ispitu.

Od tada sam pravila planove dnevnih i nedeljnih obaveza. Mnogo godina kasnije odustala sam od planiranja ( tada već nisam radila ).

Ja mislim da je osoba koja izbegava svoje obaveze sa izgovorom "ma posle cu, imam vremena" lenja osoba...Takodje i bez karaktera na neku ruku.
Ako smo svesni da imamo obaveze i te obaveze su trenutno na redu, odradi odma te obaveze i posle predji na drugu ili jednostavno odmaraj..."Sve sto mozes uraditi danas, ne ostavljaj za sutra".

Ne mislim da sam mnogo lenja osoba. U gimnaziji sam odlagala učenje matematike, ali sam sa velikim zadovoljstvom učila istoriju, književnost i u trećem razredu psihologiju.

Možda sam gnjavila sa matematikom jer je nisam ni znala a ni volela.

****

Koliko odlaganje obaveza narušava vaše svakodnevno funkcionisanje?
 
Lokalna kultura je razvila odugovlacenje do neslucenih visina i na mnogo razlicitih nivoa. Mislim da nam je to pored nervoze (koja je izgleda urodjena) najveci domet. Sve se radi u poslednjem trenutku, iza poslednjeg trenutka - i vikendom pa i noću.

Cak i ako se neko pobuni pa kaze - ajde da uradimo to ranije, lagano, smislenije, mudrije - nece da moze. Mora da se saceka neko drugi, po istom prvom principu.
 
ovako:

- aj da to uradimo u cetvrtak
- vazi, al' zovi me telefonom da potvrdim

u cetvrtak zvanje, e iskrslo mi nesto moze u petak?
ajde moze al' da bude petak, jer mi moramo u ponedeljak...

u petak - sve je gotovo!
u petak u 5popodne - e nisu dobre dimenzije!

koje? a koje treba? nista jbg, u subotu cemo ujutro javi kad si ok

u subotu ujutro - nista,
subota predvece - zove, sta sve treba da se uradi?
dimenzije - al' ne mogu sad ja, zvacu te kasnije
kasnije - jel gotovo?
jeste
salji
prima/prosledjuje
Nedelja ujutro - visa instanca - fali vam cela kolona
koja kolona?
pa za ovo ono!
niko nam nije rekao za to, a sta tu treba?
bla bla bla
u pa onda mora vise od pola da se preradi...
nedelja noc posle verzija final, final 1, final 2, final final. final final 1, really final final! final final final
dobro je, to je to - koji je to final? final FINAL!

ponedeljak ujutro sastanak kiselih krastavaca ....
 
Poslednja izmena:
Problem kod prokrastinacije je motivacija, na poslu i sve bitne obaveze obavljam bez problema, al kad nesto nije toliko hitno ili percipiram da nije hitno, onda nastaju problemi, najgore je za vikend- treba otici u subotu u kupovinu, i onda redovno u nedelju utrcavam u supermarket taman pre nego sto ce portir zaklucati vrata, a nekad bude prekasno i za to.
Treba pripremiti klopu- eh vikend je valja se malo odmoriti skuvat cu nesto kasnije- u 3 sata cu, pogledam na casovnik- ah vec je 4 sata jos samo da pogledam ovo na youtube-u, taman u 5-6 cu poceti, u 7 odlazem za 8, u pola devet je situacija ili jesti ili umreti- utrcavam i otvaam frizider i vadim neku slaninu i nabrzinu se natrpam.
kupovinu treba obaviti u subotu, i onda na kraju u nedelju protrcavam kraj portira koji se taman sprema da zakljuca ulazna vrata...
 
@Banovic_Strahinja pošto sve obaveze na poslu i one važne obaveze obavljaš bez problema, da li su ti ove obaveze kao što je kupovina dosadne pa ih zato odlažeš?
Kuvanje mrzim iz dna duse, kupovina nije toliko dosadna, ali sta ja znam, valjda zato sto znam da mogu da se izvucem :)
jel poent kod prokrastinacije jeste neka vrsta motivacije, tj i kod nekih bitnijih stvari odlazes i onda u zadnjem minutu- svatis da je sad zadnji cas i onda se aktiviras maksimalno i odradis to sto treba odraditi, interesantno je da kad je neko drugi u pitanju onda nema tih problema, tj ako nekom nesto treba u odredjeno vreme onda odradim bez problema i kad je nesto trivijalno u pitanju.
 
Problem kod prokrastinacije je motivacija, na poslu i sve bitne obaveze obavljam bez problema, al kad nesto nije toliko hitno ili percipiram da nije hitno, onda nastaju problemi, najgore je za vikend- treba otici u subotu u kupovinu, i onda redovno u nedelju utrcavam u supermarket taman pre nego sto ce portir zaklucati vrata, a nekad bude prekasno i za to.
Treba pripremiti klopu- eh vikend je valja se malo odmoriti skuvat cu nesto kasnije- u 3 sata cu, pogledam na casovnik- ah vec je 4 sata jos samo da pogledam ovo na youtube-u, taman u 5-6 cu poceti, u 7 odlazem za 8, u pola devet je situacija ili jesti ili umreti- utrcavam i otvaam frizider i vadim neku slaninu i nabrzinu se natrpam.
kupovinu treba obaviti u subotu, i onda na kraju u nedelju protrcavam kraj portira koji se taman sprema da zakljuca ulazna vrata...

Najtuznije je jesti sam, cak i kad kupis sve sto ti treba, cak i kad znas da kuvas, cak i kad te ne mrzi da kuvas.

Vise decenija sam razmisljao o tom problemu - kako to da ti trebaju sati (pa nekad i dani) da spremis neku hranu, a onda sednes za sto i pojedes sve za 15 minuta. Srecan sto si se najeo do guse. Sa tacke optimizacije sistema sve to nema ama bas nikakvog smisla (da potrosis toliko vremena za spremanje hrane da bi je pojeo za 15 minuta). Cak i ako sporo jedes i sa uzivanjem.

kineska poslovica kaze: nije vazno sta jedes, nego s kim jedes.

I onda mi se jednog dana upalila lampica. Trebalo mi je vremena.

Spremanje hrane je ljubavni cin! Hrana se sprema za one koje volite. Pa makar to trajalo danima da se spremi. Potpuno je razlicito kad na brzinu pojedes leba mesa i nekog namaza ili kad spremas hranu za voljenu osobu ili svoju porodicu. Zene to cesce rade jer one znaju. Ali nisu izuzetci ni muskarci - 'domacini' kako je to umeo da nazove moj otac.
 
Najtuznije je jesti sam, cak i kad kupis sve sto ti treba, cak i kad znas da kuvas, cak i kad te ne mrzi da kuvas.
Istina, mislim da i ovo je veliki dio problema, ja sam zadovoljan i s ovim sto imam, uvek me smetalo zensko zvocanje, no mozda bi mi trebala neka zvocaljka da me tera da budem ambiciozniji i drugo.
Kontam da cu morati okrenuti list i poceti s "dejetingom" i ostalim stvarima, mada bih radije bih isao kod zubara :)
 
Istina, mislim da i ovo je veliki dio problema, ja sam zadovoljan i s ovim sto imam, uvek me smetalo zensko zvocanje, no mozda bi mi trebala neka zvocaljka da me tera da budem ambiciozniji i drugo.
Kontam da cu morati okrenuti list i poceti s "dejetingom" i ostalim stvarima, mada bih radije bih isao kod zubara :)
nadji mutavu
 

Back
Top