Пројекат стварања албанске нације од стране Аустроугарске

Ima li malo vise reci o albancima, osim sto ih je nabrojao samo ?

Ima dosta...postavio sam citate na pređašnjoj stranici i spomenuo da priča čak i Arvanitima u Heladi (na Peloponezu).

Jedna cela glava posvećena je upravo turskim sukobima sa Albancima i osvajanju njihove zemlje (paragrafi 95-111).
 
Ima dosta...postavio sam citate na pređašnjoj stranici i spomenuo da priča čak i Arvanitima u Heladi (na Peloponezu).

Jedna cela glava posvećena je upravo turskim sukobima sa Albancima i osvajanju njihove zemlje (paragrafi 95-111).
Ako su u pitanju turci, sve je ok, oni su tada vec bili tu. Mene interesuje da li ima dokaza za albance pre 11. veka....
 
E sva ta zabuna o tome kako koga zovu dolazi od geografskog oslovljavanja....
Ilire su zvali sve u bivšem Iliriku... hrvate srbe, albance, ...
Sad je neko smislio da su iliri albanci, zato što su živeli na teritoriji Ilirika, a ustvari su konglomerat raznih nacija.
Pa je neko mislio da postoje Makedonci zato što su u geografskoj Makedoniji, a ustvari su srbi i malo bugari.
Pa je neko pomislio da postoje crnogorci, ... a niko se ne zapita gde su zećani.. a ustvari srbi..
Ime države nema veze sa nacijom. Šta sad treba da mi kažemo da smo rašani..
Na tu kartu su stvorene nove nacije bošnjačka, crnogorska, makedonska, rumunska. Što se rumuni ne zovu samo vlasi i moldavci pošto su nastali sjedinjenjem tih teritorija ? Nego su im dali ime po Vizantiji tj Romeliji.
 
Zašto? Arbanasi mogu biti jedno od ilirskih plemena, a mogu i imati nikakve veze sa Ilirima...to neće ni na koji način promeniti činjenicu da se njihov etnonim ne pominje pre XI stoleća.
Arbanas = Albanac = Rabanac = Šiptar = Ilir = Arvanit = Arnaut. Zar ti ne deluje malo previše ? :D A u svemu tome Gege i Toske ? A u gegama svi živi ..
 
Arbanas = Albanac = Rabanac = Šiptar = Ilir = Arvanit = Arnaut. Zar ti ne deluje malo previše ? :D A u svemu tome Gege i Toske ? A u gegama svi živi ..

I Srbi su imali različite etnonime i endonime kroz istoriju...Srbin, Tribal, Dalmat, Rašanin, Ilir, Sloven,...nekada i mešavine različitih pojedinih etnonima među pobrojanima.

Što se tiče specifično raznovrsnosti albanskog etnonim i nastanka škipskog kao najmlađeg, to nama u izvesnom smislu izgleda čudno (ili barem strano) zato što, često ostavljajući po strani sva etnička imena koja su kroz istoriju bila upotrebljavana, srpsko narodno ime percipiramo kroz sliku jasnig i izričitog kontinuiteta od njegovog prvog zabeleženog pominjanja u VII stoleću (odnosno nesumnjivo dajući mu ogromnu starinu, bez obzira na pitanje potencijalnog dubljeg predslovenskog porekla, oslanjajući se na neke antičke izvore i do skoro dve hiljade godina u prošlost...dakle u Hristovo vreme). Dakle, često doživljavamo narode kao nekakve monolitne etničke mase koje su zaokružene celine u hiljadugodišnjim razdobljima, a to je više jedna anahronistička fantazija nego nekakva realna istorijska slika.

Varijacije u imenu naroda nisu nikakav specifikum Albanaca. Pa imamo jasno slučaj jednog naroda u direktnom susedstvu. U prastara vremena, postojali je helensko ime (koje se počelo širiti i tek u VIII stoleću pre naše ere; dakle to su bili stari Grci i pre toga, ali bez objedinjenosti pod tim imenom, koje nije bilo ni vekovima docnije kod svih Grka rasprostranjeno) da bi praktično potpuno nestalo. Potom se zahvaljujući Rimljanima javlja romejsko ime. Docnije, helensko ime, skoro u potpunosti obrisano, vraća se iz mrtvih i paralelno sa rimskim stoji sve do XIX stoleća. Pored svega postoji još i grčko ime, što će postati i univerzalni egzonim. U vreme formiranja moderne grčke nacije tokom XIX stoleća, to će čak biti pitanje velike diskusije, razmatranja između sva tri različita etnonima - Grci, Romeji i Heleni.
 
I Srbi su imali različite etnonime i endonime kroz istoriju...Srbin, Tribal, Dalmat, Rašanin, Ilir, Sloven,...nekada i mešavine različitih pojedinih etnonima među pobrojanima.

Što se tiče specifično raznovrsnosti albanskog etnonim i nastanka škipskog kao najmlađeg, to nama u izvesnom smislu izgleda čudno (ili barem strano) zato što, često ostavljajući po strani sva etnička imena koja su kroz istoriju bila upotrebljavana, srpsko narodno ime percipiramo kroz sliku jasnig i izričitog kontinuiteta od njegovog prvog zabeleženog pominjanja u VII stoleću (odnosno nesumnjivo dajući mu ogromnu starinu, bez obzira na pitanje potencijalnog dubljeg predslovenskog porekla, oslanjajući se na neke antičke izvore i do skoro dve hiljade godina u prošlost...dakle u Hristovo vreme). Dakle, često doživljavamo narode kao nekakve monolitne etničke mase koje su zaokružene celine u hiljadugodišnjim razdobljima, a to je više jedna anahronistička fantazija nego nekakva realna istorijska slika.

Varijacije u imenu naroda nisu nikakav specifikum Albanaca. Pa imamo jasno slučaj jednog naroda u direktnom susedstvu. U prastara vremena, postojali je helensko ime (koje se počelo širiti i tek u VIII stoleću pre naše ere; dakle to su bili stari Grci i pre toga, ali bez objedinjenosti pod tim imenom, koje nije bilo ni vekovima docnije kod svih Grka rasprostranjeno) da bi praktično potpuno nestalo. Potom se zahvaljujući Rimljanima javlja romejsko ime. Docnije, helensko ime, skoro u potpunosti obrisano, vraća se iz mrtvih i paralelno sa rimskim stoji sve do XIX stoleća. Pored svega postoji još i grčko ime, što će postati i univerzalni egzonim. U vreme formiranja moderne grčke nacije tokom XIX stoleća, to će čak biti pitanje velike diskusije, razmatranja između sva tri različita etnonima - Grci, Romeji i Heleni.
Da li znaš kad se javlja etnonim šiptar ?
 
Da li znaš kad se javlja etnonim šiptar ?

Naše Šiptar nastaje sa Titom, dakle jugoslovenskim komunistima, pred kraj Drugog svetskog rata.

Ako misliš na njihov (današnji) endonim, on se u toj funkciji javlja definitivno negde u XVIII, odnosno na samom kraju XVII stoleća. Među Albance biće raširen i utvrđen tokom druge polovine XVIII stoleća (a docnije i naravno, zahvaljujući procesu formiranja moderne nacije). U početku nastaje kao nešto paralelno arbanaškom etnonimu, da bi ga potom u potpunosti novo ime smenilo.
 
Naše Šiptar nastaje sa Titom, dakle jugoslovenskim komunistima, pred kraj Drugog svetskog rata.

Ako misliš na njihov (današnji) endonim, on se u toj funkciji javlja definitivno negde u XVIII, odnosno na samom kraju XVII stoleća. Među Albance biće raširen i utvrđen tokom druge polovine XVIII stoleća (a docnije i naravno, zahvaljujući procesu formiranja moderne nacije). U početku nastaje kao nešto paralelno arbanaškom etnonimu, da bi ga potom u potpunosti novo ime smenilo.

Dakle ime im nastaje po orlovima, koji su bili simboli na zastavama svih "njihovih" gospodara koji su preuzeli dvoglavi orao nastavljajuci se na tradiciju Dušanovog carstva tj pre njega Vizantije ?
 
Dakle ime im nastaje po orlovima, koji su bili simboli na zastavama svih "njihovih" gospodara koji su preuzeli dvoglavi orao nastavljajuci se na tradiciju Dušanovog carstva tj pre njega Vizantije ?

Rekao bih da je to romantičarski mit nastao u vreme formiranja nacije, da bi se zajednica lakše povezala sa orlom.

Mislim da tu i malčice istine ima, u kontekstu da je možda narodu ime bilo prihvatljivije, pa da se sa ponosom ističu tako...kao narod orlova. Ali samo poreklo tog etnonima čisto sumnjam da je takvo.
 
Ali samo poreklo tog etnonima čisto sumnjam da je takvo.
Ne vidim drugo ... zasto bi oni sami sebe zvali orlovima a ime se pojavljuje tek pre dva veka.
Dakle imamo imena kojim narod sam sebe zove i imena kojima ih drugi zovu.
Srbi su sami sebe uvek zvali srbi, a drugi su ih zvali tribali, iliri, rasani, ....
Luicke srbe danas zovu vendi ali oni sami sebe zovu serbja.
 
Ne vidim drugo ... zasto bi oni sami sebe zvali orlovima a ime se pojavljuje tek pre dva veka.
Dakle imamo imena kojim narod sam sebe zove i imena kojima ih drugi zovu.
Srbi su sami sebe uvek zvali srbi, a drugi su ih zvali tribali, iliri, rasani, ....
Luicke srbe danas zovu vendi ali oni sami sebe zovu serbja.

Pojavljuje se etnonim, al i ne i reč. Taj etnonim dolazi od reči za razumevanje. Tako i vidimo, odnosno možemo pratiti kroz vekove i evoluciju te reči; prvo u funkciji sporazumevanja, ali definitivno bez neke etničke samoidentifikacijske oznake, pa potom redom tako sve do etnonima.
 
Pojavljuje se etnonim, al i ne i reč. Taj etnonim dolazi od reči za razumevanje. Tako i vidimo, odnosno možemo pratiti kroz vekove i evoluciju te reči; prvo u funkciji sporazumevanja, ali definitivno bez neke etničke samoidentifikacijske oznake, pa potom redom tako sve do etnonima.
Šta misliš da li postoji mogućnost geneze kao što kažu neki entuzijasti da reč škip ili šipt .... dolazi od normanske reči SHIP što znači brod s obzirom da je svaki stranac u starom i srednjem veku koji je došao na tlo današnje albanije došao lađom, bilo da su oni rimljani, sicilijanci, normani, mlečani, turci, egipćani ... Via Ignatia je počinjala u Draču dakle, svako ko je hteo na Balkan i dalje u Aziju, prvo je morao u Drač.
 
Šta misliš da li postoji mogućnost geneze kao što kažu neki entuzijasti da reč škip ili šipt .... dolazi od normanske reči SHIP što znači brod s obzirom da je svaki stranac u starom i srednjem veku koji je došao na tlo današnje albanije došao lađom, bilo da su oni rimljani, sicilijanci, normani, mlečani, turci, egipćani ... Via Ignatia je počinjala u Draču dakle, svako ko je hteo na Balkan i dalje u Aziju, prvo je morao u Drač.

Zar nije to što si naveo engleska reč?
 
Zar nije to što si naveo engleska reč?

SCHIP = brod holandski
SKIPET = brod norveški
SKIP = brod frizijski
SKIBET = brod danski
skipið = brod islanski
SCHIFF = brod nemački

nekako se sve poklapa normani iz norveške pokoriše englesku i dansku a tu su i frižani na kojim se skip kaže baš kako treba.

320px-Vikings-Voyages.png

x-1st_crusade_route_map.jpg
 
Poslednja izmena:
Теодора Толева - Неустрашиви борац за истину
Елем, Беч је морао предузети конкретне кораке у креирању албанске националне свести, јер је маса завађених албанских племена била необједињена језички и религијски, није имала нормирано писмо, било је само неколико школа, нису имали никакву књижевност, ни штампу. Једном речју, нису имали никакав лични идентитет, нити су тежили да га створе.

1842
Cyprien Robert:
About Albanian


Inclined to marauding, but frugal in their ways, they steal from the peasants what they generally need in the way of food. In times of war, their cupidity knows no bounds. They fall upon those they have defeated with cries of: “Aspra, aspra! i xilon, xilon, kai xilon!” (Money, money! Or beatings, beatings, beatings!). ............... If they take their enemies alive, the latter become their slaves. If their enemies are killed, their heads, cut off and salted, are taken home and placed on lances in their villages. This customs is also respected by Catholic burrë"

..The Albanians shave their heads as the Turks do, the only difference being that, at the back, they keep a long tuff of hair that they never cut.
....The Albanians have no other bed than the ground. On it they spread matting of palm leaves or the rich carpets they plundered from an Asian town. They remain fully clothed while sleeping and make a pillow with their abas, a goat-hair coat, or with a sheep skin. ...
.. Priests solemnly curse insects in their chants, and are said to be able to ward off hail and storms. ..
.. In reality, the Albanians are the only community living in Europe at the moment who live as did our ancestors in the age of feudal anarchy and during the Norse invasions. Civilian authority is based purely on the sword. ...

..When two Albanians from different tribes meet, the first question they ask is: “Kum fis?” (Which tribe are you from?). And they ask this question with their hands on their pistols, each suspecting that the tribe of the other owes him blood.

.. As they are not able to make war abroad, they make war on one another, as do the Bedouin Arabs.



http://www.albanianhistory.net/texts1800-1899.html

2706.jpg
 
Struktura stanovništva skadarskog vilajeta prema podacima T. Toleve, 1903. godine:
* 124.314 Albanaca muslimana (52,3%)
* 95.922 Albanca rimokatolika (40,36%)
* 7.870 Slovena muslimana (3,31%)
* 3.139 Albanaca pravoslavaca (1,32%) od koji su 450 prohelenisti
* 3.080 Vlaha (1.3%) od kojih je 350 prohelensko
* 1.810 pravoslavnih Slovena (0,76%)
* 1.530 Roma (0,64%)
* 20 Grka (0,01%)

Prema demografskim podacima Toleve, u skadarskom vilajetu početkom XX stoleća Albanci su sačinjavali 94% stanovništva, dok je slovenski živalj, za razliku od Albanaca većinom islamske vere (kada se odstrani Drač i govori samo o Skadru, Albanci su preovlađujuće katolici) svega nešto malo preko 4%.
 
Struktura stanovništva skadarskog vilajeta prema podacima T. Toleve, 1903. godine:
* 124.314 Albanaca muslimana (52,3%)
* 95.922 Albanca rimokatolika (40,36%)
* 7.870 Slovena muslimana (3,31%)
* 3.139 Albanaca pravoslavaca (1,32%) od koji su 450 prohelenisti
* 3.080 Vlaha (1.3%) od kojih je 350 prohelensko
* 1.810 pravoslavnih Slovena (0,76%)
* 1.530 Roma (0,64%)
* 20 Grka (0,01%)

Prema demografskim podacima Toleve, u skadarskom vilajetu početkom XX stoleća Albanci su sačinjavali 94% stanovništva, dok je slovenski živalj, za razliku od Albanaca većinom islamske vere (kada se odstrani Drač i govori samo o Skadru, Albanci su preovlađujuće katolici) svega nešto malo preko 4%.

Пре 1903, Јастребов:
Јастребов je по доласку у Скадар ступио у непосредан контакт са словенским живљем. Постао je сведок свих врста притисака на православне житеље који су се зато селили из скадарског санџака или су прелазили у ислам или у католичанство. То je указивало на брзу промену етничке слике становништва у Скадру и скадарском крају. Та промена je ишла на штету словенског живља, jep je прелажење у ислам или у католичку веру представљало само прву фазу албанизовања словенског живља не само скадарског санџака већ и на тлу целе Албаније.[12] Албанизација словенског становништва почела je још много раније.
Др Богумил Храбак, "Албанија од коначног пада под турску власт до средине XVIII века" наводи пример за "албанизацију православних црквених књига показивали су и Кавалијотеви савременици. Један од таквих био je и драчки епископ Григор Дурсаку, преводилац "Новог завета" и Даскал Теодор, такође преводилац делова "Новог завета" и делова летургије, који je покушао да у Елбасану оснује штампарију у којој би се објављивала дела на албанском језику".[13]
Тако je тај словенски живаљ постепено нестајао на тлу Албаније, јер су му прво одузимали културне-верске храмове и претварали их у албанске, а онда поступно нестајала je и словенска култура. Но, отпор словенског живља био je сталан. Јастребов је чинио све и мимо својих дипломатских овлашћења да би га заштитио од турских власти и католичке пропаганде, иступао пред турским властима као заштитник православних верника и њихових права. Он je захтевао да се поштују оне законске норме које су одредиле централне власти Турске. Таквих примера има пуно. Панта Срећковић, велики Јастребов пријатељ, после смрти Јастребове описао je један случај у Скадру: "Једном приликом у Скадру бесни Арбанаси нападну на Црногорски Конзулат, Јастребов са револвером упадне у средину те бесне светине и све их растера".[14]

По Јастребовим извештајима састав становништва у скадарском санџаку био je шаролик. Према њему, тада je на овом подручју било 80.000 душа мушког пола католичке вероисповести; 20.000 душа мушког пола православие вероисповести и 9.500 душа мушког пола муслиманске вероисповести.[15] Јастребов наводи да су православни и један број католика и муслимана говорили српским језиком. Али највећи део становништва у том санџаку говорио je албанским језиком. Јастребов je научио добро и српски и албански језик и са њима се успешно служио и то му je много вредело у његовој дипломатској мисији.[16]

После 1903:

Према писању радикалне Црне Горе и у Скадру је међу бројним становништвом не само словенског поријекла него и међу албанским муслиманима постојало расположење за уједињење са Југославијом. Извјештач Црне Горе из Скадра од 4. априла 1921. године, који се потписује као Скадарски Муслиманин, објашњење за такво расположење налази у чињеници да су "Скадарски Словени, муслимани и православни добра трећина милета - па огромна већина арбанашких муслимана, сами за себе 40 од сто житеља - пљачкани, прогоњени, апшени" (ЦГ, бр. 29,19. април 1921).

Пола године касније, један анонимни дописник из Скадра, пише:
"Скадар и околица, како је сто пута доказано, економски, по народности, по обичајима и по вољи становништва, чисто је словенски крај, у коме, и послије неколико стољећа, откад је одвојен од матере земље, једна трећина становништва још српски говори ..." (ЦГ бр, 65, 2. IX 1921, 1).

Већ сам истакао да се 1921. године помиње да Скадарски Словени, муслимани и православни, чине "добру трећину" укупног становништва (милета) у том крају (ЦГ бр. 29, 19. IV 1921, 1). Исте године помиње се "25.000 живота који хоће с вама" тј. који би жељели да се уједине с Југославијом. Вјероватно да у ову цифру улазе и оних 40% албанских муслимана, за које се истиче да би такође жељели уједињење с Југославијом
https://www.rastko.rs/rastko-al/istorija/index.php

А данас, Србин у Албанији ако се изјасни као Албанац, уштедео је 1000 евра.
http://www.srpskilegat.rs/skadar-tragovi-srba-u-proslosti-zivot-srpskog-naroda-danas/?pismo=lat
 
Poslednja izmena:
Struktura stanovništva skadarskog vilajeta prema podacima T. Toleve, 1903. godine:
* 124.314 Albanaca muslimana (52,3%)
* 95.922 Albanca rimokatolika (40,36%)
* 7.870 Slovena muslimana (3,31%)
* 3.139 Albanaca pravoslavaca (1,32%) od koji su 450 prohelenisti
* 3.080 Vlaha (1.3%) od kojih je 350 prohelensko
* 1.810 pravoslavnih Slovena (0,76%)
* 1.530 Roma (0,64%)
* 20 Grka (0,01%)

Prema demografskim podacima Toleve, u skadarskom vilajetu početkom XX stoleća Albanci su sačinjavali 94% stanovništva, dok je slovenski živalj, za razliku od Albanaca većinom islamske vere (kada se odstrani Drač i govori samo o Skadru, Albanci su preovlađujuće katolici) svega nešto malo preko 4%.

Ona kaže rezultate turskog popisa (pobednik piše istoriju pa i popis), pa i dan danas ima srba u svakom albanskom gradu, pa nije popisan. Nije džabe bio bojkot popisa pre koju godinu. Evo etnicke mape Albanije po izlaznosti na popisu. Neke opstine nisu ni popisane jer ljudi masovno nisu hteli da izadju na popis zato sto im nisu dali da se nacionalno izjasne. Imamo u centralnoj albaniji i južnoj sive opstine koje oznacavaju da je malo ljudi izaslo, gde prakticno nema albanaca. Gotovo cela Albanija gde su albanci u tesnoj vecini je tamno crvenom bojom koja pokazuje da su tu albanci maksimalno do 65%, a ostatak drugi. U tim crvenim opstinama nacionalne manjine su 35%. Jedino roze opstine su vecinski albanske od 65-100% a jako ih je malo. Dakel ovd eimamo potvrdu da 1/3 Albanije nisu albanci, a oni koji su uplašeni i zato što moraju da se popišu kao albanci?

bef8048301ed3adcfa8dc0cd0bf3514d.png
 
Poslednja izmena:
Sledeća mapa pokazuje pravoslavne u Albaniji. Sve pravoslavno iznad linije Drač - Tirana ili je srpsko ili su albanci srpskog porekla. Tu nikad nije bilo vlaha i
grka u značajnom broju računajući drugi milenijum. Upravo je popis taj koji nedostaje da bi se otklonile sve sumnje. Činjenica da postoje danas dve mere albanske vlade a to je da je nedozvoljeno nacionalno izjašnjavanje na popisu i da za vraćanje imena treba 1000 evra da se plati pokazuje indicije da država Albanija nešto krije.


pravoslavni.jpg
 
Poenta bi ti bila zvučnija da mi se obraćaš sa stanovišta nekog ko je doprineo i sam temi ozbiljnije...a obraćaš se i čoveku koji je praktično najviše na temu i pričao. Samo sam odgovorio na par pitanja, koje su drugi forumaši postavili. Sve je potrebno sagledati sa ozbiljne tačke gledišta, pa tako i Teodoru Tolevu. Mogu da se opkladim da velika većina ljudi, tebe uključujući, nikakvog pojma nije imala o Tolevinim stavovima u vezi Srba u Pomoravlju. Ako neko želi da to ukrije i učini tabu temom, zato što mu se neki snovi urušavaju (primetio sam da kod jednog broja ljudi vlada prava fascinacija Tolevom, zasnovana uglavnom na glasinama i poluinformacija u vezi njenog rada i doktorata, što je dovelo do toga da je neki prekrste i u revolutivnog borca za srpsku stvar, protiv tzv. bečko-berlinske škole i slično), to je već jedna sasvim druga stvar. A ako ti misliš da Kosovo nikakve veze nema sa pitanjem stvaranja albanske nacije i austrougarskom propagandom, onda mislim da moraš da se mnogo više informišeš o ovoj temi.
Da Toleva to kaže, ali ona je pri kraju života prisustvovala demonstracijama protiv priznanja Kosova zajedno sa Srbima u Španiji. Ona nije imala prema srbima mržnju ili da je osećala da srbi nešto duguju bugarima. Ona se poziva na činjenice da je veliki deo Srbije pa i Beograd dugo dugo bio bugarski i pita se šta je bilo sa tim stanovništvom. S obzirom da je to bilo jako davno, gotovo pre 1 milenijuma, njeno pogrešno zaključivanje da se u Srbiji desila debugarizacija nema jaku podlogu s obzirom da je to period koji ne može da se posmatra bez jakog istraživanja.
 

Back
Top