Nešto najmorbidnije u njegovim tekstovima je to što u srpskoj deci prepoznaje buduće koljače. Nekad to tvrdi otvoreno sa rečenicom tipa: "oni bi dovršili pokolj koji su im očevi započeli", nekad sa malo "doteranijim" stilom. Recimo u jednom tekstu doslovno piše: "Društvo koje je ogrezlo u zlu i koje vlastitu decu hrani mlekom mržnje čak i preko Politikinog zabavnika, nema čemu da se nada u budućnosti."
Ni mladi Srbi nisu ništa bolji i od njih se mogu očekivati nova klanja i genocidi. Zato Dinko piše: "Jer u međuvremenu su, a da to nismo ni primetili, stasale nove generacije, koje su masovno vaspitavane poput vampira, željnih tuđe krvi. Vaspitavali su ih oni kojima je bilo svejedno što se u njihovo ime na zverski način ubijaju Hrvati, Bošnjaci, Albanci"
U bukvalno svakom tekstu on sugeriše da je srpsko društvo teško moralno izopačeno, zlo, pokvareno, lišeno bilo kakvog morala i empatije....i da je zapravo takvo u svim istorijskim kontekstima.
Izbacio je svih ovih godina na stotine i stotine takvih tekstova i u skoro svakom ista tema o srpskom zlu i izopačenosti.
Ovo su citati iz samo nekoliko poslednjih tekstova koje je poslao hrvatskom portalu Lupiga:
U SRBIJI NIŠTA NOVO: Dosledno na strani zla
Oni su masovno moralni idioti koji nisu u stanju razlikovati elementarno dobro od esencijalnog zla.
Jer zašto bi javno mnjenje koje je tako zdušno podržalo ratove za ubijanje Jugoslavije danas imalo empatiju prema patnjama Ukrajinaca, kada nikakvo saosećanje nije imalo prema Hrvatima, Bošnjacima i Albancima?
Ovo je društvo, dakle, lišeno morala. A upravo je moral onaj fundament koji civilizaciju pokušava odvojiti od njenih animalnih poriva. Društvo bez morala nije civilizovano društvo.
Bila je to tada reakcija nakon što se javnost sablaznila nad činjenicom da u Srbiji deluju neonacisti. Ju-ju, pih-pih, pa otkud to sad, kad je Srbija odvajkada bila antifašistička. Ako ne računamo Dražu Mihailovića, Milana Nedića i Dimitrija Ljotića, dakle trostruko kvislinška u Drugom svetskom ratu. I da je među prvima u Evropi ponosno izvestila Firera da je Judenfrei, odnosno da su Jevreji u njoj „istrebljeni“.
Pune su društvene mreže fašističkih grupa u kojima slobodno objavljuju fotografije, kućne adrese, lične podatke ono malo preostalih antifašista u gradu.
Nakon Prvog svetskog rata, srpski koncept države bio da se na Jugoslaviju gleda kao na proširenu Srbiju, dok su Slovenci i Hrvati gledali na Jugoslaviju kao na zajednicu različitih naroda, koji imaju pravo na svoj identitet, istoriju…
Veći su problem činjenice da su srbijanski mediji gotovo unisono dominantno nacionalistički, kao i gotovo celokupni javni i „intelektualni“ diskurs.