Trampov plan neće ići ni lako ni brzo: Ako propadne, sledi eskalacija
Index.hrdanas 08:44
Foto: EPA-EFE/YURI KOCHETKOV
Predsednici Tramp i Putin održali su prvi zvanični razgovor u poslednjih nekoliko dana. Razgovarali su, prema pisanju i izjavama, sa velikim poštovanjem prema suprotnoj strani. To je izazvalo različite reakcije, pre svega na Zapadu. Prema onome što je dostupno, neka pitanja su otvorena u razgovoru.
Vitkof umesto Keloga
Pre svega, prenosi
Index.hr, pomenuto je da je neophodno otvoriti zvanične pregovore o okončanju rata u Ukrajini. Tramp je odredio ljude koji bi trebalo da vode zvanične pregovore u ime SAD. Tu su, između ostalih, državni sekretar Marko Rubio, šef CIA Džon Retklif, savetnik za nacionalnu bezbednost Majk Valc i, iznenađujuće, predsednikov specijalni predstavnik Stiven Vitkof.
Vitkof bi trebalo da zameni generala Keloga, koji je postao Trampov predstavnik za Ukrajinu, ali je iznenađujuće isključen iz ovog pregovaračkog tima.
Razlog može biti u tome što u Rusiji, prema pisanju ruskih medija, postoji veoma negativan odnos prema njemu. Smatra se delom strukture povezane sa vojnom industrijom, koja se zalaže za dalje naoružavanje Ukrajine. Ovo, naravno, nije potvrđeno, ali se veruje da je glavni razlog.
Upravo je Vitkof, kao predstavnik za Bliski istok, nedavno boravio u Moskvi, što je prethodilo razgovoru dvojice predsednika. Zvanični povod bio je povratak u SAD Amerikanca Marka Vogela, koji je osuđen u Rusiji, ali je jasno da to nije bila jedina tema o kojoj se razgovaralo.
Spremnost za razgovor
Kako god bilo, predsednik Putin je najavio da je spreman da primi američku delegaciju u Moskvu na pregovore. Takođe, upućen je i poziv američkom predsedniku. Izjave sa obe strane pokazuju da postoji želja da se okonča rat u Ukrajini. Osim toga, pomenuto je da se američki predsednik zalaže za brzi prekid vojnih operacija.
To je u skladu sa onim što je najavljivano u predizbornoj kampanji, ali i u različitim verzijama non-paper dokumenata, odnosno nacrta dokumenata u kojima SAD insistiraju na okončanju rata, izborima u Ukrajini i potpisivanju konačnog mirovnog sporazuma. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov je u svom komentaru govorio o potrebi uklanjanja „fundamentalnih uzroka” rata u Ukrajini – traži se garancija da Ukrajina neće u NATO.
Preskakanje Kijeva
Dosadašnje izjave obe strane o razgovoru su veoma pozitivne. Predsednik Tramp je biranim rečima govorio o svom ruskom kolegi i veoma slikovito opisao razgovor. On je posle razgovora rekao da će pozvati predsednika Ukrajine i obavestiti ga o detaljima.
To je u suprotnosti sa zahtevom Zelenskog, koji je više puta pozivao američkog predsednika da prvo razgovara sa njim, a potom i sa Putinom. Zelenski je u javnosti pomenuo da ga je Tramp obavestio o razgovoru sa Putinom. Za danas je u Minhenu zakazan sastanak zapadnih partnera. Delegaciju SAD predvodiće Džej Di Vens, koji se smatra prilično oštrim i nediplomatičnim prema evropskim partnerima.
Oštar nastup šefa Pentagona
Kao uvod u to, u Briselu je tzv Grupa Ramstein je započela konferenciju, prvu od poslednjih izbora u SAD. Predsedavao je britanski ministar odbrane, ali je najveću buru izazvalo prisustvo šefa Pentagona Hegseta. Bio je prilično odlučan i oštar prema Ukrajini i prema zapadnim partnerima.
On je rekao da je povratak Ukrajine u granice 2014. nerealan. On je napomenuo i da ne veruje da je članstvo Ukrajine u NATO-u realan ishod i da krvoproliće mora da se završi diplomatskim putem.
Pored toga, Hegset je odlučno rekao da SAD ni pod kojim uslovima neće slati trupe da učestvuju u mirovnoj misiji u Ukrajini i da ako se mirovne snage pošalju u Ukrajinu, one ne bi trebalo da budu pod okriljem NATO-a. To znači da ako Ruska Federacija napadne ove mirovne snage, član 5 neće biti aktiviran.
Pomenuto je da evropska bezbednost mora biti imperativ za evropske članice NATO-a i da se SAD suočavaju sa pretnjama na sopstvenim granicama. SAD, prema Hegsetu, više neće tolerisati nejednak tretman unutar alijanse, odnosno ponovljena je izjava o povećanju izdvajanja za odbranu na pet odsto BDP-a. Sve ove izjave su dodatna potvrda da SAD teže da bezbednosne probleme Evrope prenesu na evropske članice NATO alijanse.
Ucena Kijeva
Najviše je odjeknulo svojevrsno ucenjivanje Kijeva. Kako prenosi Si-En-En, Hegset je jasno stavio do znanja da bi buduća pomoć Ukrajini mogla zavisiti od njene spremnosti da prisustvuje pregovorima sa Rusijom. Pomenuto je da će SAD nastaviti da isporučuju ono što je bivša administracija postavila, ali da će buduće finansiranje biti deo pregovora. Hegset neće učestvovati u pregovorima, ali je jasno izneo stav nove američke administracije.
Uskoro pregovori?
Ono što je sada jasno jeste da je Tramp uspeo da dobije, da iznudi načelni dogovor predsednika Ukrajine i predsednika Rusije da počnu pregovore. SAD su, na osnovu javno dostupnih izjava, ponudile Ukrajini nove sporazume o bezbednosnim garancijama, ali Kijev mora da pristane na brzi prekid rata. Odluka bi se mogla doneti već u Minhenu na pomenutoj konferenciji.
Ostaje da se vidi kakve će biti bezbednosne garancije. Sasvim je izvesno da Ukrajina neće postati članica NATO alijanse, niti će SAD učestvovati sa svojim snagama u mirovnoj misiji. Najviše čemu Kijev može da se nada jeste nastavak snabdevanja naoružanjem, učešće u nekim zajedničkim akcijama (ali ne na teritoriji Ukrajine), vojna obuka itd. Ovo nije ono što je želeo, ali će vrlo teško odbiti ponudu.
Što se tiče opštih uslova primirja, oni će u nekoj osnovnoj verziji najverovatnije uključivati momentalni prekid rata i uspostavljanje primirja duž linije fronta. To se već dugo nagoveštava i teško je poverovati da će prvi korak biti drugačiji. To ne znači kraj rata. Tim rešenjem nisu zadovoljni ni Zelenski ni Putin. I jedni i drugi imaju svoje uslove, koji se ne poklapaju sa vizijom SAD.
Čak i ako i Ukrajina i Rusija naprave kompromis i pristanu da izgube deo svojih uslova, ostaje problem Kurska, koji Kijev vidi kao deo teritorije koji može dobro da plasira. Zarad unutrašnje bezbednosti, Moskva mora ostati odlučna po ovom pitanju. Previše je rizično da Kremlj uradi tako nešto. Koncept pokazivanja moći i održavanja unutrašnje bezbednosti ne dozvoljava Rusiji da trguje na njenoj teritoriji.
U suštini, iako se Tramp bacio na posao miritelja, to neće ići tako glatko ni brzo kao što se sada čini. Vidljivo je da postoji određena volja na obje strane rata da se rat zaustavi, i to je pozitivno, ali postoje i veoma duboki problemi koje će tek trebati riješiti. Takođe, ako se pregovori ne materijalizuju, lako je moguće da sukob dalje eskalira.