Procena.

Treća

Iskusan
Poruka
6.360
Nije nužno samo za žene, ali mi se ne otvara na drugom podforumu.
Koliko dobro procenjujete ljude? Što sam starija, sve slabije. Umesto obrnuto. Uopšte više ne verujem svojim procenama. Čim za nekoga pomislim da je super, mora nešto da se dogodi da mi pokaže da je skot (bilo žena bilo muškarac). I događaji. Mislim da sam nešto zeznula, a ispadne super ili da sam negde ok prošla, a dočeka me "šamar". Više uopšte ne verujem svojim procenama. Da li ej ovo samo neka faza ili da smatram da sam izgubjena? Imate li iskustva sa pogrešnim procenama ljudi i situacija?
 
Ја одлично процењујем људе. :D

Ако си у недоумици, слободно мене питај за савет. :)
 
retko greshim, u stvari ne secam se da sam nekad pogreshila u proceni bilo samih ljudi ili onoga shto se od istih moze ochekivati... dozivljavala sam uglavnom pozitivna iznenadjenja... ona druga deshavanja sam nekako uspevala da predvidim ili makar budem spremna na njih... drzim se onoga "povrediti me moze samo onaj kome to dozvolim" i prolazim dobro, a i podnosim dobro...;)
 
ne procjenjujem, samo se opustim
primam sve signale
i reagujem u skladu sa onim "unutarnjim glasom" iliti nekom vrstom intuicije

jer je vise vezano za osjecaj nego za svjesno razmisljanje
i nisam se do sada prevarila u tome

jedine greske su bile kada sam ignorisala taj osjecaj :(
na racun mozganja
 
ne procjenjujem, samo se opustim
primam sve signale
i reagujem u skladu sa onim "unutarnjim glasom" iliti nekom vrstom intuicije

jer je vise vezano za osjecaj nego za svjesno razmisljanje
i nisam se do sada prevarila u tome

jedine greske su bile kada sam ignorisala taj osjecaj :(
na racun mozganja

tako je.
Samo sto meni taj osecaj slabi sa godinama.

a koliko imas godina?:whistling:
 
ne procjenjujem, samo se opustim
primam sve signale
i reagujem u skladu sa onim "unutarnjim glasom" iliti nekom vrstom intuicije

jer je vise vezano za osjecaj nego za svjesno razmisljanje
i nisam se do sada prevarila u tome

jedine greske su bile kada sam ignorisala taj osjecaj :(
na racun mozganja

e, ovo mi je vec poznato...
 
ne procjenjujem, samo se opustim
primam sve signale
i reagujem u skladu sa onim "unutarnjim glasom" iliti nekom vrstom intuicije

jer je vise vezano za osjecaj nego za svjesno razmisljanje
i nisam se do sada prevarila u tome

jedine greske su bile kada sam ignorisala taj osjecaj :(
na racun mozganja

Na isti nacin razmisljam i ja i iuvek se pokajem sto nisam poslusala intuiciju, vec kako ti kazes mozgala,a ja kazem analizirala...
 
Na isti nacin razmisljam i ja i iuvek se pokajem sto nisam poslusala intuiciju, vec kako ti kazes mozgala,a ja kazem analizirala...

mozganje je moj nacin da kazem - pretjerano analiziranje
sa pretjeranim zadubljivanjem u detalje, sklizne ona velika slika

a nerjetko je racionalisanje bilo obican paravan za opravdavanje straha
od rizika, promjene etc.
ili obicno zatvaranje ociju jer "nije fer da to i to nije u redu (ponovo)"

heh, vidim da nas ima vise :bye:

(odjednom se ne osjecam tako glupo :dash:)
 
Не доносим закључке и процене људи на основу тренутног утиска или кратког познанства...
Упознавање некога је обично врло дуготрајан и динамичан процес, а пошто се и људи мењају, не верујем у неке дефинитивне процене.
Због тога пре говорим о утисицима него о проценама.
 
Veoma dobro procenjujem kada je reč o odnosu u koji nisam lično uključena.
Imala sam par loših i jednu katastrofalnu grešku u proceni (za sada) koje su se ticale mog odnosa sa bliskim ljudima.

Sada bolje procenjujem nego kada sam bila mladja - pohvatala sam neke uzročno-posledične pojave pa mi dođe nekako čudno koliko je mnogo toga predvidljivo samo ako otvorimo oči ;).
 
Na isti nacin razmisljam i ja i iuvek se pokajem sto nisam poslusala intuiciju, vec kako ti kazes mozgala,a ja kazem analizirala...

ma i analizirala i mozgala, jer se dosta chesto deshavalo da nije bilo logichno ochekivati "ono" shto sam ja da kazem "predosecala"... pa ubedim samu sebe da me osecaj vara itd. i prodjem ko bosa po trnju shto bi rekli..:roll:

Koliko se secam iti si Blizanac kao ja pa nije ni cudo...

hehe... jesam, jesam, mada neshto ne verujem da to ima neke veze sa intuicijom o kojoj prichamo sada...;)
 
Е да.. слика..
На почетку све буде некако јасно. Одједном. Као бљесак.
И то наравно не чујемо.. спакујемо у неку фиоку...
И онда прва грешка.
Процењујемо полазећи од себе.
Следећа.
Поистоветимо особу са неким кога већ познајемо...
Наравно.. случајно се може нешто и уклопити.. али само случајно..
Јер.. сваки човек је прича за себе..
И ако успемо да све то превазиђемо.. и дозволимо себи да заиста некога упознамо..
Наша слика ће се поклопити са оном првом.

Интуиција.
 
ma i analizirala i mozgala, jer se dosta chesto deshavalo da nije bilo logichno ochekivati "ono" shto sam ja da kazem "predosecala"... pa ubedim samu sebe da me osecaj vara itd. i prodjem ko bosa po trnju shto bi rekli..:roll:



hehe... jesam, jesam, mada neshto ne verujem da to ima neke veze sa intuicijom o kojoj prichamo sada...;)

E ovo ti je recenica prava :Ko bos po trnju.To se desava i meni.Ma da,verovatno nije toliko vezano za znak,ali me asociralo kad sam se setila da smo isti horoskopski znak
 
Da, intuicija je nepogrešiva. Uvek kažem da sam znala da će biti tako, da je tako. Ali šta se desi, pa se čovek upusti u preterano razmišljanje?

pa moze da se desi mnogo toga... da nam se taj neko uprkos osecaju koji imamo mnogo dopada pa taj osecaj namerno ignorishemo a moze se desiti i da se ta osoba ochajnichki trudi oko nas i da se zatim povedemo onom mishlju "pa nemoguce je da je losha"... i naravno, imamo i one koji su u stanju da se pretvaraju i skrivaju svoje pravo lice dok ne ostvare ono shto zele, pa ti jednostavno ne daju materijala da potvrdish ono shto osecash dok vec za to nije kasno...:confused:
 
Е да.. слика..
На почетку све буде некако јасно. Одједном. Као бљесак.
И то наравно не чујемо.. спакујемо у неку фиоку...
И онда прва грешка.
Процењујемо полазећи од себе.
Следећа.
Поистоветимо особу са неким кога већ познајемо...
Наравно.. случајно се може нешто и уклопити.. али само случајно..
Јер.. сваки човек је прича за себе..И ако успемо да све то превазиђемо.. и дозволимо себи да заиста некога упознамо..
Наша слика ће се поклопити са оном првом.

Интуиција.

pa kod mene ne ide bash tako...
slika se moze pojaviti kao kristalno jasna ali i samo naslutiti... i ja recimo imam obichaj da se vratim na taj "prvi utisak" i da ga i mnogo kasnije povezujem sa ovim il onim stvarima...
kod ovog "polazeci od sebe" verovatno svi greshimo... zato se tu i koristim onim "ne ochekujem nishta, a spremna sam na sve" iako bih ja da se o meni radi ovako il onako...
nikada ne poistovecujem ljude koje upoznajem sa onima koje vec znam, bash zbog onog boldovanog...
 
pa moze da se desi mnogo toga... da nam se taj neko uprkos osecaju koji imamo mnogo dopada pa taj osecaj namerno ignorishemo a moze se desiti i da se ta osoba ochajnichki trudi oko nas i da se zatim povedemo onom mishlju "pa nemoguce je da je losha"... i naravno, imamo i one koji su u stanju da se pretvaraju i skrivaju svoje pravo lice dok ne ostvare ono shto zele, pa ti jednostavno ne daju materijala da potvrdish ono shto osecash dok vec za to nije kasno...:confused:

Da, čovek ne može uvek biti "kriv" zbog loše procene. Nemamo sve podatke, kao prvo. Redovno mi se dešava da ljude cenim, ne poznajem ih dovoljno, ali neto znam, pa ih cenim, stvorim sliku. A onda saznam nešto i shvatim da nije baš toliko sve divno i da ne zaslužuju baš toliku pohvalu. :thumbdown: A ovo za sviđanje je istina. Samo je neverovatna potreba da ignorišemo sopstveno biće zato što nem neko ometa "frekvencije".

Imam još jedno pitanje za vas, ako vam se misli o tome, a da ne otvaram novu temu.
Da li imate problem da previše očekujete od sebe, odnosno, preslišavate se da li ste baš sve uradili što treba? Stalno se lomim da li treba ja još nešto da uradim, retko šta neko drugi treba da uradi. Da li to govori da mi koji imamo taj problem, a to jeste problem, mislimo da smo pokretači i da će svet prestati da se vrti, ako ga mi ne vrtimo, ili je to prosto strah da se nešto ne propusti, pošto se nekada nešto propustilo? Ili je oba. Zavidim ljudima koji mogu da kažu: ja sma uradio/uradila sve što je do mene. Ako propadne, nije moja krivica.
 
hm,
ima ljudi koji dolaze do stvari tezim putem, i tako su sretniji jer imaju osjecaj da su to zasluzili
ne vole lagane, od pocetka sretne veze jer im "tu nesto ne stima",
previse je lako i lijepo da bi bilo realno
i onda bjeze...
ne vjeruju lijepom omotu kada nisu radili za njega nego ga dobili na poklon
uvijek imaju potrebu da idu do svojih granica i dokazuju se sebi

obicno su to ljudi koji su se u djetinjstvu morali boriti za paznju roditelja,
i nastavili tako dalje,
sa osjecajem da niceg nece biti bez njihovog napora da se to postigne
posebno ako su za tu paznju/ljubav bili uskraceni bez obzira na napore

sad, ne znam koliko je ovo primjenjivo na druge,
i koliko je tacno
jer sam objektivna po ovom pitanju

al' eto pokusah da dam neki razlog
 
Ne postoje apsolutno loshi ili dobri ljudi.
Samo oni koji ti vishe ili manje NE odgovoaraju.
Relativno sam dobar u proceni.
Prvi utisak je uvek najverodostojniji...samo shto kod mnogih nije uvek najbolje shvatjen.
 
Da, čovek ne može uvek biti "kriv" zbog loše procene. Nemamo sve podatke, kao prvo. Redovno mi se dešava da ljude cenim, ne poznajem ih dovoljno, ali neto znam, pa ih cenim, stvorim sliku. A onda saznam nešto i shvatim da nije baš toliko sve divno i da ne zaslužuju baš toliku pohvalu. :thumbdown: A ovo za sviđanje je istina. Samo je neverovatna potreba da ignorišemo sopstveno biće zato što nem neko ometa "frekvencije".

Imam još jedno pitanje za vas, ako vam se misli o tome, a da ne otvaram novu temu.
Da li imate problem da previše očekujete od sebe, odnosno, preslišavate se da li ste baš sve uradili što treba? Stalno se lomim da li treba ja još nešto da uradim, retko šta neko drugi treba da uradi. Da li to govori da mi koji imamo taj problem, a to jeste problem, mislimo da smo pokretači i da će svet prestati da se vrti, ako ga mi ne vrtimo, ili je to prosto strah da se nešto ne propusti, pošto se nekada nešto propustilo? Ili je oba. Zavidim ljudima koji mogu da kažu: ja sma uradio/uradila sve što je do mene. Ako propadne, nije moja krivica.

I ja se stalno lomim i preispitujem da li sam uradila sve kako treba.Kada mi je do nekoga stalo stalno analiziram svoje postupke i iuvek mislim da sam jos nesto ili nesto sasvim drugo trebala da uradim ili kazem.I uvek se osecam krivom pred sobom.Opustim se samo ako sve ide bez ikakvih problema,a to je retko,jer imam utisak da me tek tada cekaju nove analize i cuveno pitanje samoj sebi :A zasto nisam to...rekla,uradila?Mozda bi onda....
 

Back
Top