johndee
Početnik
- Poruka
- 19
Ok, znam da će ovo da zvuči klinački i sve ali evo moram da vas pitam za savet. Idem u gimnaziju i bivšu devojku sam upoznao u njoj, nije mi bila prva tako da sam imao iskustva, bili smo zajedno kratko vreme, ali mnogo možda i previše sam se vezao. Raskinuli smo zato što je ona osetila da me gubi i da mi nije stalo. Ne znam kako je to zaključila ali stvarno nisam imao takvu nameru. Inače sam jako pozitivan i društven lik koji se druži sa praktično svima u gimnaziji. Ona je jako nežna i stidljiva devojka i zato nisam ovo sve ni u ludilu sanjao od nje. Ja sam joj bio prvi momak. Pokušao sam da pričam s njom ali ona na mene gleda kao na grešku i ne želi da razgovara. Konstantno mijenja osećanja prema meni od mržnje, žala i patnje do ravnodušnosti. Pao sam u derpesiju već dva meseca i konstantno se prepliću tuga i pijanstvo. Uništavam sebe alkoholom ali kad je vidim s drugim jednostavno ne mogu da izdržim. Više me ništa ne čini srećnim jer ionako prolazim kroz jako težak period, i ona je bila jedino što mi je davalo nadu. Znam da bih trebao da je pustim ali ne mogu, samo o njoj mislim. Ne mogu da prebolim, ima li neko neki savet?