Problem ljudi sa ispodprosecnim samopouzdanjem

[Svetozar ot Ružičić]

Cinjenica je da mi ne mozemo, i nemamo pravo da procjenjujemo tudju vrijednost, to je arogancija.

Ahem, ne slazem se. Procena tudje vrednosti je nesto sto stalno i nuzno radimo (npr. na poslu, ako ti je duznost da primas i otpustas.) Pitanje je samo koliko smo realni u tome. Problem nastaje kad potcenjujemo tudju vrednost (ono sto rade ljudi koji precenjuju svoju vrednost) i kad je precenjujemo.

Sto se mene tice, grbavac sa mikropenisom iz primjera, vrijedi isto kao ja ili bilo ko od nas.

To zavisi od definicije reci "vrednost"

 

[Harmonica]

Cinjenica je da mi ne mozemo, i nemamo pravo da procjenjujemo tudju vrijednost, to je arogancija.

Tuđu vrednost procenjuješ bukvalno svaki dan svog života.

 

[CandleLight]

Da, to sve povlaci razlicite licne sisteme vrijednosti.
S' tim u vezi, a kao odg na temu, samopouzdanje je uvijek bolje i zdravije graditi u odnosu na sopstveni sistem vrijednosti (na ono sto mi cijenimo i smatramo univerzalno dobrim) a ne iz relacionih odnosa (gdje smo mi u odnosu na neke druge ljude). Pri tom, treba imati u vidu da nas sistem vrijednosti nije univerzalno pravilo, vec vrlo subjektivna stvar koja zavisi od licnih afiniteta i kojecega (vaspitanja, obrazovanja, inteligencije, sredine)

Uporedjivanje ljudi je sabiranje baba i zaba.
Sta procjenjujemo svakodnevno kod drugih? Uvijek neki segment licnosti, ne uopstenu vrijednost covjeka koja je, po mom misljenju, neupitna za svako ljudsko bice.
Na primjer, ako ja otpustim Ajnstajna sa pozicije operske pjevacice, to ne znaci da sam 'ponizila' Ajnstajna, da Ajnstajn manje vrijedi od operske pjevacice koja je primljena na tu poziciju i da je on, zbog gubitka tog radnog mjesta, bezvrijedan. Isto tako, Ajnstajn (a njega navodim kao primjer jer je on svoju 'vrijednost' dokazao nekim dostignucima koja su, jos uvijek, neupitna u nekom opstem sistemu vrijednosti) bi vrlo vjerovatno bio otpusten i kao sekretarica, ragbi igrac, slikar, rudar, maneken.
Sta to govori o Ajnstajnu i njegovoj 'vrijednosti'? Nista.

U sustini, pitanje necije arogancije, ako je posmatramo kroz postavku teme, je pitanje egotripova izmedju dvije osobe, pitanje komunikacije i subjektivne percepcije hijerarhijske pozicije konkretno te dvije osobe.

 

[Svetozar ot Ružičić]

Sta procjenjujemo svakodnevno kod drugih? Uvijek neki segment licnosti, ne uopstenu vrijednost covjeka koja je, po mom misljenju, neupitna za svako ljudsko bice.
Na primjer, ako ja otpustim Ajnstajna sa pozicije operske pjevacice, to ne znaci da sam 'ponizila' Ajnstajna, da Ajnstajn manje vrijedi od operske pjevacice koja je primljena na tu poziciju i da je on, zbog gubitka tog radnog mjesta, bezvrijedan. Isto tako, Ajnstajn (a njega navodim kao primjer jer je on svoju 'vrijednost' dokazao nekim dostignucima koja su, jos uvijek, neupitna u nekom opstem sistemu vrijednosti) bi vrlo vjerovatno bio otpusten i kao sekretarica, ragbi igrac, slikar, rudar, maneken.
Sta to govori o Ajnstajnu i njegovoj 'vrijednosti'? Nista.

To stoji. Ajnstajn ima nizu vrednost kao pevac ali visu vrednost kao naucnik u odnosu na primljenu opersku pevacicu.

To sto neko misli da ne obavljas odredjeni posao bolje od drugih ne znaci 1) da stvarno nisi bolji od drugih u obavljanju tog posla (mozda osoba gresi npr. zato sto je odluku donela na osnovu vrlo malo informacija), i 2) da ne postoji posao u kojem si bolji od drugih (mozda nisi dobar pevac ali mozda si dobar naucnik.) Ova druga varijanta se najcesce javlja kod srodnih poslova. Recimo, meni je mnogo lakse da razvijem novu teoriju (posao teoreticara) nego da koristim neku postojecu (posao tehnicara.) Takodje, lakse mi je da obavljam poslove koji zahtevaju sporije razmisljanje koje daje kvalitetnije rezultate nego poslove koji zahtevaju brze razmisljanje koje dalje losije ali dovoljno dobre rezultate.

 

[gost 250074]

Voleti sebe podrazumeva voleti i duge (;

Pogresan redosled - prvo volite sebe, pa onda druge...
Znaci, ne mozes voleti druge ako ne volis sebe, ali mozes voleti sebe a mrzeti druge