Slovenija je u to vreme bila 1.5 puta razvijenija od srbije, da bi pred raspad slovenija bila 2.5 puta razvijenija od srbije. Ali hrvatska je profitirala od primorja. Pre 100ak godina sigurno nije postojao turizam , bar ne u ovoj meri.
Pre I svetskog rata, slovenačke pokrajine su bile 1,9 puta razvijenije od Srbije. Što se Hrvatske (sa Slavonijom) tiče, ona je bila na začetku industrijskog razvoja, isto kao i Srbija, i bila je razvijenija cca 1,05 puta od Srbije, znači razlika je bila oko 5%.
Hrvatska je imala određene prednosti, razvijeniju železničku mrežu, ali tadašnja Srbija je imala jednu veliku prednost, rudnike uglja.
Ta prednost je anulirana posle 1. svetskog rata, jer su okupacione snage prilikom povlačenja iz Srbije devastirale rudnike, razorile železnicu, odvukle skoro sve poljoprivredne mašine, opljačkale fabrike, odvukle stoku.
Nastankom zajedničke države, hrvatska industrija je doživela istorijski polet iz nekoliko razloga: prvo, nije bila razorena ratom, Srbiji je bilo potrebno 5 godina da se dovede na predratni nivo, a Hrvatska (i Slovenija, i Vojvodina) su ušle u povećanje kapaciteta i proizvodnje, jer je trebalo zadovoljiti potrebe tržišta. Drugo, strani investitori su više dolazili kod njih u tom periodu, jer je postojala bazna infrastruktura. Treće, njihove finansijske institucije su bile jače, i naročito u inflatornom periodu 1919-1923 su snažno kreditirale (i učestvovale kao investitori) u industriji. Četvrto, stanovništvo je bilo manje pogođeno ratom, pa je postojao veći izvor radne snage. Turizam u Dalmaciji je u to vreme bio beznačajan (u stvari je bio beznačajan sve do 60-tih godina 20 veka), a sama Dalmacija je (sem nešto industrije cementa) živela od poljoprivrede, doznaka iseljenika i pomoraca.
Uglavnom, da ne zamaram detaljima, ima knjiga Industrija Jugoslavije 1918-1938 (prof. Stevan Kukoleča, izdata 1940) gde je sve to lepo ispisano i izanalizirano.
Suština je da je Hrvatska ključnu prednost nad Srbijom stvorila u zajedničkoj državi, od 1918 nadalje.