Prijateljstvo u nasim glavama...

Ne znam odakle da krenem, ima tu mnogo pitanja, spetljat cu se sigurno... znam da nemam obavezu, ali nemam problem da odgovorim na bilo sta, mogu samo da necu, a u ovom slucaju cu se potruditi, postujem sagovornika

Da, odbijeno mi je prijateljstvo
Nisu jedini na planeti, ali su izabrani, jako su retki, tesko se pronalaze, zato boli
Moja je krivica, razlog, pa opustim se previse, raspricam, zeljna sam, pa smorim, i sama od sebe bi pobegla
Zeljna sam zato sto nemam osobu kojoj mogu verovati, volim ja samocu, ali kada mi je tesko potreban mi je neko ko ce da razume... ne mora da bilo sta kaze, i pozeljno je da je to na daljinu... moze i fizicko prisustvo, ali na kratko, rekoh volim biti sama, ne volim kada mi neko svojim prisustvom skrece paznju sa misli... ili ometa u necemu sto u tom trenutku radim... Inace nisam velika pricalica

I na zadnje da dodam, ne pomazu prijatelji, nego ljudi koji hoce pomoci... to moze biti i slucajni prolaznik, moze i ne mora postati prijatelj..
Ne znam šta bih ti rekla, osim a što su ti ljudi bili tako posebni? I ako su te odbili, zašto i dalje misliš da su posebni? Izvini, moja narav, odmah otpisujem ljude koji mi se zamere, al to ne znači da sam ja u pravu, već da si ti možda bolja osoba (verovatno jesi) od mene. Nekako mi je teško prihvatiti da su to bili jedini ljudi s kojima si se poželela sprijateljiti - možda onda, ali ikada? Ne znam koliko godina imaš, ali koliko god da je, nemoj bacati bisere pred svinje. Ne znam čime si ih to mogla tako smoriti da te odbace, osim ako nisi neki nerd (ja jesam, ja mogu pričati o Tolkienu 10 sati u komadu), pa si ih ugnjavila temom oko koje si fanatična a njih ne zanima. (Čak i da je to, to nisu bili ljudi za tebe.) Ako nije to, onda ne znam, niste se razumeli? Oni imaju drugačije vrednosti od tebe? U životu su im bitnije drugačije stvari nego tebi? Ako je tako, nikad ni ne bi mogli bit prijatelji, nema šanse. Da li si im zavidela (znam da pitanje zvuči grubo ali ima smisla)? Da li su oni neki deo društva kojem težiš biti deo, pa ti je teško jer te nisu prihvatili? Ako je tako, mada ne govorim iz svog iskustva, znam da nije lako. S druge strane, ako su toliki snobovi ( a ti mi ne deluješ ko snob), opet ti ne bi mogli bit prijatelji. Uopšte, ako su s tobom tako postupili, ne bi ti nikad bili iskreni prijatelji, čak i da su odglumili da jesu. Možda te sad boli, i znam da moje reči ništa ne znače u ovom trenutku, ali jednom će ti biti lakše, i doći će vreme kad više i nećeš misliti na njih. I nadam se da ćeš imati prave prijatelje, one koji te cene, poštuju, razumeju i vole.
 
Ne znam šta bih ti rekla, osim a što su ti ljudi bili tako posebni? I ako su te odbili, zašto i dalje misliš da su posebni? Izvini, moja narav, odmah otpisujem ljude koji mi se zamere, al to ne znači da sam ja u pravu, već da si ti možda bolja osoba (verovatno jesi) od mene. Nekako mi je teško prihvatiti da su to bili jedini ljudi s kojima si se poželela sprijateljiti - možda onda, ali ikada? Ne znam koliko godina imaš, ali koliko god da je, nemoj bacati bisere pred svinje. Ne znam čime si ih to mogla tako smoriti da te odbace, osim ako nisi neki nerd (ja jesam, ja mogu pričati o Tolkienu 10 sati u komadu), pa si ih ugnjavila temom oko koje si fanatična a njih ne zanima. (Čak i da je to, to nisu bili ljudi za tebe.) Ako nije to, onda ne znam, niste se razumeli? Oni imaju drugačije vrednosti od tebe? U životu su im bitnije drugačije stvari nego tebi? Ako je tako, nikad ni ne bi mogli bit prijatelji, nema šanse. Da li si im zavidela (znam da pitanje zvuči grubo ali ima smisla)? Da li su oni neki deo društva kojem težiš biti deo, pa ti je teško jer te nisu prihvatili? Ako je tako, mada ne govorim iz svog iskustva, znam da nije lako. S druge strane, ako su toliki snobovi ( a ti mi ne deluješ ko snob), opet ti ne bi mogli bit prijatelji. Uopšte, ako su s tobom tako postupili, ne bi ti nikad bili iskreni prijatelji, čak i da su odglumili da jesu. Možda te sad boli, i znam da moje reči ništa ne znače u ovom trenutku, ali jednom će ti biti lakše, i doći će vreme kad više i nećeš misliti na njih. I nadam se da ćeš imati prave prijatelje, one koji te cene, poštuju, razumeju i vole.

Bili su isti kao ja, a oni su trazili drugacije od sebe
To je sva mudrost
 
Pa dobro, ti traži slične sebi.
Nije mi jasno, izvini, zašto misliš da su to bili jedini ljudi ikada i zašto nikada nećeš biti u prilici da upoznaš slične, i one koji ti više odgovaraju?
Evo gore rekoh, za prijatelje trazim samo slicne sebi...


Volim i ja razlicitosti, ih, itekako... drugaciji su mi prava poslastica, i izazov, i takve tek lovim :p
Ali ne za prijateljstvo.. :)
 
Može ti zvučati katastrofalno kad kažem (i razumeću ako je tako) ali ovo nije kraj sveta. Srešćeš druge ljude, onda kad ih najmanje budeš očekivala, i biće ti pravi prijatelji. Ovo je samo nešto što se desilo, i ako je to jedini problem koji imaš (mislim, nisi introvertna - iako to nije problem - nisi anksiozna, nemaš socijalnih fobija), sve će biti u redu :)
 
  • Podržavam
Reactions: DUH
Može ti zvučati katastrofalno kad kažem (i razumeću ako je tako) ali ovo nije kraj sveta. Srešćeš druge ljude, onda kad ih najmanje budeš očekivala, i biće ti pravi prijatelji. Ovo je samo nešto što se desilo, i ako je to jedini problem koji imaš (mislim, nisi introvertna - iako to nije problem - nisi anksiozna, nemaš socijalnih fobija), sve će biti u redu :)
I meni je ovo 20ti profil vec na krsti :p imam podosta godina, niko ne zna kada ce biti kraj sveta, a jos manje nas, sito i reseto sam prosla sama, i vise nisam ni sigurna da li mi uopste vise i treba ko :lol:
Sto se tice pocrnjenog, jesam, svo troje :) samo znam da se borim.. :).
 
I meni je ovo 20ti profil vec na krsti :p imam podosta godina, niko ne zna kada ce biti kraj sveta, a jos manje nas, sito i reseto sam prosla sama, i vise nisam ni sigurna da li mi uopste vise i treba ko :lol:
Sto se tice pocrnjenog, jesam, svo troje :) samo znam da se borim.. :).
Svaka čast. Ja još uvek nisam sigurna kako.

edit: osim za introvertnost. jer to i nije boljka, i između ostalog, ne smeta mi.
 
Imam prijateljicu koja je na pocetku naseg poznanstva bila uporna da mi se sto vise priblizi, a meni je bila previse naporna, previse price, povrsne teme,ponekad napadna, ekscentricna. Par godina, zbog prirode posla, bile smo u kontanktu, ali sam ja odrzavala distancu. U jednom, za mene, uzasno teskom momentu ona je ucinila nesto sto ja nisam trazila, ni ocekivala, posebno ne od nje. Za nju to i nije bilo nista veliko, a meni veliko ka zivot. Od tada, nikada ne zaboravljam dobro, prihvatila sam je takvu iz zahvalnosti. Dugo godina sam odrzavala prijateljstvo,zbog tog njenog postupka, a ne nje same. O, onda sam shvatila da me zaista voli, da je odana, da sam jedina kojoj moze da se poveri, otvori. Sada je jedna od svega par pravih prijatelja koje imam,koji su ostali, koje cuvam i volim svim srcem. Posle tako mnogo godina i ja sam se promenila. Ne smeta mi njena prica, zabavlja me, nasmeje sto je luckasta. Nedavno sam joj poslala poruku: Jesam li ti ikad rekla da te volim?
Odgovorila da se ne seca, ali sad ima napismeno. 😊
Tvoja me tema podsetila na nju. Moju divnu drugaricu.
Raspisala sam se😊, mozda ti i ne pomaze, ali,razumeces me.
 
Imam prijateljicu koja je na pocetku naseg poznanstva bila uporna da mi se sto vise priblizi, a meni je bila previse naporna, previse price, povrsne teme,ponekad napadna, ekscentricna. Par godina, zbog prirode posla, bile smo u kontanktu, ali sam ja odrzavala distancu. U jednom, za mene, uzasno teskom momentu ona je ucinila nesto sto ja nisam trazila, ni ocekivala, posebno ne od nje. Za nju to i nije bilo nista veliko, a meni veliko ka zivot. Od tada, nikada ne zaboravljam dobro, prihvatila sam je takvu iz zahvalnosti. Dugo godina sam odrzavala prijateljstvo,zbog tog njenog postupka, a ne nje same. O, onda sam shvatila da me zaista voli, da je odana, da sam jedina kojoj moze da se poveri, otvori. Sada je jedna od svega par pravih prijatelja koje imam,koji su ostali, koje cuvam i volim svim srcem. Posle tako mnogo godina i ja sam se promenila. Ne smeta mi njena prica, zabavlja me, nasmeje sto je luckasta. Nedavno sam joj poslala poruku: Jesam li ti ikad rekla da te volim?
Odgovorila da se ne seca, ali sad ima napismeno. 😊
Tvoja me tema podsetila na nju. Moju divnu drugaricu.
Raspisala sam se😊, mozda ti i ne pomaze, ali,razumeces me.

Kao da si mene opisala
Samo sto je ta tvoja imala srece :) i bas joj zavidim

Ja nisam :(
 
Majčinski instinkt je izmišljotina. Sve one gluposti kako majka zavoli svoje dete čim ga ugleda po porođaju, ma kako da ne. Majčinskoj ljubavi se uči, kao što, u principu, učiš o svakoj ljubavi.

Ja u ovo nisam verovao sve dok mi to isto nije rekla rođena Majka - žena koja je, u pogledu toga koliko obiluje ljubavlju, jedna u milion. Rekla mi je tad da se tik posle svog prvog porođaja, dok je dojila prvih par puta, čak osećala i krivom što nije ophrvana osećanjima ljubavi prema detetu. Vremenom se situacija drastično promenila, naravno.
 
Kao da si mene opisala
Samo sto je ta tvoja imala srece :) i bas joj zavidim

Ja nisam :(
Ne treba ništa da siliš, samo se opusti i uživaj...u trenutku. Što je tvoje pripašće ti, neće ti ga niko uzeti. E sad je problem ako se smoriš pa kao dijete dobiješ dugo očekivanu igračku u glavu pa ne znaš da li i dalje želiš da se igraš. :lol:

A smorićeš se budeš li trčala...
 
Da, ja sam odbijena, i na zalosy moju veliku, ona je u pravu...Taj neko nije crveni krst... i nemam prava da se ljutim...i svesna sam toga
A potajno sam se nadala da ce neko reci nesto u moju korist, da me manje grize, zato sam i pokrenula temu :lol:
A da nije to neka kako da kažem "uža grupa ljudi"?
Na primer, ja sam u 8om razredu pokušavala da uđem u krug pankera, a njima sam bila što ti kažeš "glupa i dosadna" jer nisam imala dovoljno informacija o punku, pokušavala sam da "se ubacim" ali prosto me nisu hteli.
Ako je u pitanju nešto takvo, zaboravi.
Naci ces društvo kasnije.
Ej, glavu gore, i ne trči ni za kim, kažem ti iz iskustva.
 
Ona kaže da je starija od tebe i ne znam o čemu piše, šta je ona to htjela...možda je htjela da joj neko pozajmi novac pa nisu pa je zato nešto pomislila...ili je, ne znam, ja sam mlad pa imam neko svoje društvo i nikog ne puštam, pogotovo ako je na silu. Pušti vrijeme da odradi svoje, nemoj me pritiskati.

Ne treba mi niko, zašto da stvaram dodatne obaveze sebi, ne mogu stići ni da se družim sa ovima koji su mi mili i dragi, koje poznajem ihaa haa i sad neko da mi se naljuti što mu nisam posvetio pažnju?
 
Ako tema nije ok, neka se obrise, ja ne znam gde cu s njom...

Prijateljstvo je odnos izmedju dvoje ili vise ljudi, koji nisu u porodicnoj vezi, temelji se na ovome ili onome, itd., da ne nabrajam, svi znamo na sta se odnosi taj pojam, ali ga ne vidimo svi isto.
Kako vi sklapate prijateljstva?
Sta ocekujete od prijatelja?
Koliko su vam potrebni?
Koje osobine neko mora da poseduje da bi vama bio prijatelj?
Da li mozete biti prijatelj nekome kome ne verujete u potpunosti?
Koliko dobro morate da poznajete nekoga da bi kod vas stekao takav status?
U kom trenutku prekidate prijateljski odnos?
Verujete li uopste u prijateljstvo?

Imala bih jos milion pitanja, ali ne mogu da se setim...

Ali ono sto mene najvise zanima i boli je da li bi ste odbili pruzenu ruku prijateljstva od nekoga ko bi bio spreman sve da ucini za vas na ovome svetu, samo zato sto vam je dosadan i glup?
Od prijatelja očekujem podršku i pomoć kad mi je potrebna. Ponekad to bude samo "rame za plakanje", mada i nisam nešto cmizdrava...elem,ono što najviše očekujem i što se uvek podrazumeva, jeste da mi ne zabodu "nož u leđa". Takođe je to i jedini razlog, zbog kog mogu ja njima okrenuti leđa.Imam sva dobra prijatelja sa kojim sam odrasla.Ostalo su uglavnom poznanici, kolege, saradnici...ali to sa njima nije ono pravo prijateljstvo.Možda zvuči čudno, ali kad sad malo o ovoj temi razmišljam, zapravo se nikad s njima nisam ni posvađala, a to je jako... jako... dug period. Prijatelji mi nisu glupi, jedan je arhitekta, drugi je profesor i radi u školi.Ali to naravno nije merilo prijateljstva.
 
Poslednja izmena:
Od prijatelja očekujem podršku i pomoć kad mi je potrebna.
To je normalno, samo su vremena nenormalna, tako da većina nazovi-prijatelja nije ni da pomogne pri selidbi akamoli da dođe da me poseti u nedajboze bolnici i slicno. Prohujalo sa vihorom (takva prijateljstva)
Prijatelji mi nisu glupi, jedan je arhitekta, drugi je profesor i radi u školi.Ali to naravno nije merilo prijateljstva.
Pa možda i jeste mjerilo.
Kaže se odavno da će "više štete učiniti glup prijatelj nego pametan neprijatelj" i lično sam se uvjerila da je to tačno.
 

Back
Top