Susan Sto Helit
Poznat
- Poruka
- 8.713
Ne znam šta bih ti rekla, osim a što su ti ljudi bili tako posebni? I ako su te odbili, zašto i dalje misliš da su posebni? Izvini, moja narav, odmah otpisujem ljude koji mi se zamere, al to ne znači da sam ja u pravu, već da si ti možda bolja osoba (verovatno jesi) od mene. Nekako mi je teško prihvatiti da su to bili jedini ljudi s kojima si se poželela sprijateljiti - možda onda, ali ikada? Ne znam koliko godina imaš, ali koliko god da je, nemoj bacati bisere pred svinje. Ne znam čime si ih to mogla tako smoriti da te odbace, osim ako nisi neki nerd (ja jesam, ja mogu pričati o Tolkienu 10 sati u komadu), pa si ih ugnjavila temom oko koje si fanatična a njih ne zanima. (Čak i da je to, to nisu bili ljudi za tebe.) Ako nije to, onda ne znam, niste se razumeli? Oni imaju drugačije vrednosti od tebe? U životu su im bitnije drugačije stvari nego tebi? Ako je tako, nikad ni ne bi mogli bit prijatelji, nema šanse. Da li si im zavidela (znam da pitanje zvuči grubo ali ima smisla)? Da li su oni neki deo društva kojem težiš biti deo, pa ti je teško jer te nisu prihvatili? Ako je tako, mada ne govorim iz svog iskustva, znam da nije lako. S druge strane, ako su toliki snobovi ( a ti mi ne deluješ ko snob), opet ti ne bi mogli bit prijatelji. Uopšte, ako su s tobom tako postupili, ne bi ti nikad bili iskreni prijatelji, čak i da su odglumili da jesu. Možda te sad boli, i znam da moje reči ništa ne znače u ovom trenutku, ali jednom će ti biti lakše, i doći će vreme kad više i nećeš misliti na njih. I nadam se da ćeš imati prave prijatelje, one koji te cene, poštuju, razumeju i vole.Ne znam odakle da krenem, ima tu mnogo pitanja, spetljat cu se sigurno... znam da nemam obavezu, ali nemam problem da odgovorim na bilo sta, mogu samo da necu, a u ovom slucaju cu se potruditi, postujem sagovornika
Da, odbijeno mi je prijateljstvo
Nisu jedini na planeti, ali su izabrani, jako su retki, tesko se pronalaze, zato boli
Moja je krivica, razlog, pa opustim se previse, raspricam, zeljna sam, pa smorim, i sama od sebe bi pobegla
Zeljna sam zato sto nemam osobu kojoj mogu verovati, volim ja samocu, ali kada mi je tesko potreban mi je neko ko ce da razume... ne mora da bilo sta kaze, i pozeljno je da je to na daljinu... moze i fizicko prisustvo, ali na kratko, rekoh volim biti sama, ne volim kada mi neko svojim prisustvom skrece paznju sa misli... ili ometa u necemu sto u tom trenutku radim... Inace nisam velika pricalica
I na zadnje da dodam, ne pomazu prijatelji, nego ljudi koji hoce pomoci... to moze biti i slucajni prolaznik, moze i ne mora postati prijatelj..