Prijateljstvo da se vrati???

Rec je o najboljem drugu... nekad davno (do pre jedno 3 meseca) bili smo jako bliski kao brat i sestra... uglavnom u medjuvremenu ubacio se jedan drug koji je sto sta rekao i uradio... i pored svog mog truda da sve bude ok puno puta me je tako reci taj najdrug ispalio... i gotovo nikad nije bio tu kad sam ga trazila... tu sam prestala da mu verujem a i on meni... uglavnom sada posle tih nekoliko meseci smo se opet nasli na istom mestu i sad kao oboje pokusavamo da vratimo to nesto izgubljeno...ali uporno pokusava neko da nam se USPESNO ubaci u to prijateljstvo....
 
Sta mislite, da li nekada jako jako blisko prijateljstvo slucajno prekinuto sa nekom trecom licnoscu i nekim razocarenjima, moze da se vrati ponovo na tu bliskost i sve da bude kao nekad?

Nema šanse, da je valjalo ne bi se prekinulo. Nije prijateljstvo isto kao i porodica ili uže, deca, muž, roditelji.... njima sve opraštaš, šta ćeš, nemaš druge, ali prijatelji su tu da ih izabereš po svom nahođenju.
 
Sta mislite, da li nekada jako jako blisko prijateljstvo slucajno prekinuto sa nekom trecom licnoscu i nekim razocarenjima, moze da se vrati ponovo na tu bliskost i sve da bude kao nekad?

Ljudi prave greske. Ne treba im to uzeti za zlo ako su spremni da poprave stvar...treba im dati priliku. Ako i jedan i drugi na ceo taj dogadjaj gledate kao na jedno "iskusenje" prijateljstava i oboje imate zelju da se vase prijateljstvo nastavi....onda lepo popricajte o prethodnom problemu, napravite zakljucak koji ce te napraviti, odlozite problem i sve ce biti kao po starom. Ono sto ce odluciti uspeh obnove vaseg prijateljstva, to je kolicina obostrane zelje za tim. Drugi parametri, bez obzira na njihovu tezinu u tome nece odlucivati.

Nesto sto treba znati u odnosu sa drugim ljudima je to da su i oni od krvi i mesa, da i oni imaju svoje zelje, svoje ideje, svoje namere....koje nisu iste kao i nase. Zelimo li da napravimo odnos sa njima, moracemo da naucimo da postujemo njihovu licnost...a to je tesko ako smo izuzetno vezani za svoju licnost.
 
Sta mislite, da li nekada jako jako blisko prijateljstvo slucajno prekinuto sa nekom trecom licnoscu i nekim razocarenjima, moze da se vrati ponovo na tu bliskost i sve da bude kao nekad?

блискост није везана простором, пријатељ је ту кад треба. макар да саслуша.
дружење може да прерасте у пријатељство, временом се кали.
оном ко има 15 година 2 су вечност. живот још ниси ни започела, хормони су полудели... задовољи се дружењем. временом, односи се искристалишу.
 
Ljudi prave greske. Ne treba im to uzeti za zlo ako su spremni da poprave stvar...treba im dati priliku. Ako i jedan i drugi na ceo taj dogadjaj gledate kao na jedno "iskusenje" prijateljstava i oboje imate zelju da se vase prijateljstvo nastavi....onda lepo popricajte o prethodnom problemu, napravite zakljucak koji ce te napraviti, odlozite problem i sve ce biti kao po starom. Ono sto ce odluciti uspeh obnove vaseg prijateljstva, to je kolicina obostrane zelje za tim. Drugi parametri, bez obzira na njihovu tezinu u tome nece odlucivati.

Nesto sto treba znati u odnosu sa drugim ljudima je to da su i oni od krvi i mesa, da i oni imaju svoje zelje, svoje ideje, svoje namere....koje nisu iste kao i nase. Zelimo li da napravimo odnos sa njima, moracemo da naucimo da postujemo njihovu licnost...a to je tesko ako smo izuzetno vezani za svoju licnost.

Ma u pravu si po svim tačkama, ali prijateljstvo ne bi smelo da ima senke bilo koje vrste, jer prijatelje biramo, ne kao rodbinu i komšije, njih im nam bog daje u amanet, a prijatelji su tu da nas podrže i podupru u svakoj pa i najgoroj situaciji.
 
Ma u pravu si po svim tačkama, ali prijateljstvo ne bi smelo da ima senke bilo koje vrste, jer prijatelje biramo, ne kao rodbinu i komšije, njih im nam bog daje u amanet, a prijatelji su tu da nas podrže i podupru u svakoj pa i najgoroj situaciji.

Da...ali samo onda kada definisemo prijatljstvo i kada ga opisujemo kako bi trebalo da bude. Nema prijateljstva gde nema senki. Verujem da vecina nije ni svesna senki jer nije upoznata sa njima....posto se kriju :D Kada ti je do nekog stalo, potrudices se da tu vezu odrzis. To ne znaci da ces uvek uraditi onu stvar koja je dobra za tu vezu...nekada ces uraditi i nesto sto nije dobro ali ces se potruditi da to ostane u senci. Neces uraditi tu stvar zato sto zelis da nastetis vezi, vec zato sto zelis da uradis nesto licno za sebe....a to nekada ide na stetu vezi. Da se ne lazemo....ljudi smo. Svako je sebi na prvom mestu i ako to ne priznaje, pa tek onda drugi. Tek osoba lisena uticaja ega moze da kaze da je njeno srce otvoreno za sve ostale i tek takva osoba nece uraditi nista za svoju dobrobit ako time steti bilo kome ili bilo cemu.
 
Sta mislite, da li nekada jako jako blisko prijateljstvo slucajno prekinuto sa nekom trecom licnoscu i nekim razocarenjima, moze da se vrati ponovo na tu bliskost i sve da bude kao nekad?

Моје се није вратило на оно што некад беше...а покушала сам и трудила се, али опет су неке ствари почеле да нас раздвајају - тако да сам ОПЕТ ја прекинула то "пријатељство" и ставила тачку. Кад после свега боље размислим, ипак је овако најбоље и жао ми је што нисам у животу била ближа са неким другим људима, што се са њима нисам дружила - а не са њом...:(
Једно искуство више...
Почела сам да примењујем ону паролу "Пази! Једном када те неко повреди - буди сигуран опет ће!" Тако да не наседам више на "Недостајала си ми..." и те неискрене форе и фазоне...ето..

Надам се да ћеш ти имати више среће! ;)

:bye:
 
Poslednja izmena:
Da...ali samo onda kada definisemo prijatljstvo i kada ga opisujemo kako bi trebalo da bude. Nema prijateljstva gde nema senki. Verujem da vecina nije ni svesna senki jer nije upoznata sa njima....posto se kriju :D Kada ti je do nekog stalo, potrudices se da tu vezu odrzis. To ne znaci da ces uvek uraditi onu stvar koja je dobra za tu vezu...nekada ces uraditi i nesto sto nije dobro ali ces se potruditi da to ostane u senci. Neces uraditi tu stvar zato sto zelis da nastetis vezi, vec zato sto zelis da uradis nesto licno za sebe....a to nekada ide na stetu vezi. Da se ne lazemo....ljudi smo. Svako je sebi na prvom mestu i ako to ne priznaje, pa tek onda drugi. Tek osoba lisena uticaja ega moze da kaze da je njeno srce otvoreno za sve ostale i tek takva osoba nece uraditi nista za svoju dobrobit ako time steti bilo kome ili bilo cemu.

Ne znam da li si u pravu ili ne, ja svoje prijatelje drugačije shvatam. Svoju decu, muža, majku mogu da kritikujem, nalazim im mane, ali prijatelji su nešto sasvim drugo, drugo, tuđe meso rekla bih, potpuno različiti od nas ali tako bliski baš iz razloga da smo "ni krvlju vezani, ni ičim drugim" sem onim što kod prijatelja i nalazimo iliti tražimo: iste talasne dužine bez obzira na krv, srodstvo i ko zna šta još.
 
Ne znam da li si u pravu ili ne, ja svoje prijatelje drugačije shvatam. Svoju decu, muža, majku mogu da kritikujem, nalazim im mane, ali prijatelji su nešto sasvim drugo, drugo, tuđe meso rekla bih, potpuno različiti od nas ali tako bliski baš iz razloga da smo "ni krvlju vezani, ni ičim drugim" sem onim što kod prijatelja i nalazimo iliti tražimo: iste talasne dužine bez obzira na krv, srodstvo i ko zna šta još.

Ovde je kljuc celog prijateljstva :D Trazimo i pronalazimo. Trazimo jer nam treba. Pronalazimo ne zbog toga sto to postoji, vec zato sto mi smatramo da to postoji. Posto smo nasli ono sto smo zeleli, mi pocinjemo da dajemo. Zbog toga se osecamo dobro i ispunjeno. Ali dodje trenutak kada nastane promena....i odjednom ono sto smo pronasli vise nije tu....ili mozda sada mi ipak trazimo nesto drugo jer smo se mi promenili. A onda....razocarenje. Davali smo a nije nam se sve vratilo :D
Sve vreme u odnosu se vrtimo oko samoga sebe. Zadovoljavamo svoje potrebe....mi ustvari ne marimo za prijatelje...ali se osecamo dobro kada ih imamo jer nam predstavljaju oslonac i osecamo se jos bolje kada nesto damo prijatelju....s tim da podsvesno ocekujemo i nesto nazad.

Prijateljstvo je teska tema...jer koliko god nam se cinilo da imamo prijatelja....ustvari mi samo imamo ideju prijateljstva a sve vreme se radi o zadovoljenju egoisticnih potreba. :D naravno, uzajamnih potreba :)
 
Mislim da ne moze ili barem vrlo tesko...Ja sam imala dve takve situacije i ma koliko smo truda ulagali nije islo...Vreme je ucinilo svoje,otisli smo svako na svoju stranu i jednostavno vise nije bilo te bliskosti, otvorenosti,spontanosti..Vise je bilo nekako nategnuto,izvestaceno i na silu...I dan danas se vidimo,javimo jedno drugom kurtoazno popricamo ali nema vise one tanane niti koja nas je povezivala...Zao mi je zbog toga,jer to su bile osobe sa kojima sam delila bukvalno i dobro i zlo,i imanje i nemanje,i krevet i parce hleba,ali eto,zivot,situacija,okolnosti su ucinile svoje...
 
Desavalo mi se u zivotu da se sa bliskim prijateljem posvadjam...uh nekda smo nervozni do te mere da se jednostavno svadja desi...Pomirim se lako ukoliko nije bilo vredjanja i shvatim da smo oboje pogresili..ali ako mi je neko zadao bol u dusi nikad ama bas nikad ne zelim ni da ga sretnem slucajno a kamoli da ga primim nazad u svoj svet...
 
Desilo mi se da se posvadjam opasno u tri navrata u roku od 6 godina sa jednom osobom. Posle prve svadje sam jos je vise zavolela, bile smo blize nego ikad. Posle par godina doslo je do druge svadje i to mi je strasno tesko palo. Posle toga nista nije bilo isto. Prividno smo izgladile to, ali ja je vise nisam gledala istim ocima. Onda je doslo do trece svadje i tada je definitvno sve puklo i mogla sam vise nikad u zivotu da je ne vidim. Zelela sam joj sve najbolje, samo dalje od mene. Posle te trece svadje trebalo mi je godinu dana da progovorim sa njom, ali vise nismo u kontaktu.
 
Takve sam "sreće"da svi moji dragi prijatelji žive u drugim gradovima.Viđamo se kad god nam okolnosti dozvole. Bez obzira na period neviđanja, mi smo i dalje prijatelji. Vezuju nas iste stvari kao i pre, samo smo proširili interesovanja ( udaje, ženidbe, deca) Kad se sretnemo vreme kao da nije ni prolazilo..Draga sam im koliko i oni meni.

Imala sam drugaricu sa kojom sam prekinula kontakt i ne želim da se mirim.
 

Back
Top