radovantreci
Obećava
- Poruka
- 99
Imam jednu situaciju...prijatelj sa kojim sam se dobro druzio tri godine,mogu reci da mi je bio najbolji prijatelj,a i ja njemu...prosao je svasta,pokusaj samoubistva,bolest i neke druge stravi. I bio sam tu za njega. Bio je i on tu za mene u teskim trenucima. Uglavnom,mozda to i nije toliko bitno za pricu.
Skoro je upoznao jednog tipa na faksu,koji mu je postao novi najbolji prijatelj za dva meseca...znaju se dva meseca. Maltene zive zajedno,svuda idu zajedno,osecam kao da je zauzeo moje mesto,osecam se kao neko razmazeno deriste kome je oduzeta igracka,jer meni on stvarno treba kao prijatelj i vrlo mi je tesko to sto ne mogu vise nasamo da ga vidim i popricam s njim,jer je uvek,doslovno uvek sa tim prijateljem. Ovo podrazumeva da ja vise ne znam ni ko cita poruke koje saljem na njegov broj. Uglavnom,zove on mene da idem s njima,sada manje nego u pocetku tog druzenja.
Nije mi jasno jedno: jel on ne vidi da mi treba nekad samo on,a ne paket,jer ja ne mogu pred svima da pricam sta me muci,ne mogu pred svima da se zezam,nebitno,da li je moguce da on ne vidi da mi nekad treba da budemo samo nas dvojica ili vidi a ignorise? Znam da vi to ne mozete znati,ali ja ne znam kako da se postavim. Da li da ga pustim da se "ispuca" sa novim prijateljem,mozda se prezasiti,ili da mu kazem (a vec sam,verujte,probao da mu skrenem paznju na taj problem,nije uspelo) pa ce mozda shvatiti? Zaista mi je bitno to prijateljstvo,treba mi objektivno misljenje,da li ja preterujem ili ovog boli uvo,sta da uradim,koliko god nezgodno bilo formirati ob. misljenje samo na osnovu ovog teksta.
Ja nikoga ne zelim da silim da se druzi sa mnom...nije on jedini prijatelj kojeg imam,ali je vrlo bitan,i bilo bi mi zao da se to zavrsi zbog neke trece osobe,ili zbog nesposobnosti mog prijatelja da balansira. Ja imam vise prijatelja od njega,vise izlazim i druzim se,i uvek nalazim vremena za one koji mi znace...i mislim da sam upravo dao sebi odgovor sa ovim da imam vremena za one koji mi znace....ali nema veze,ako neko vidi ovo iz drugog ugla,nek napise.
Skoro je upoznao jednog tipa na faksu,koji mu je postao novi najbolji prijatelj za dva meseca...znaju se dva meseca. Maltene zive zajedno,svuda idu zajedno,osecam kao da je zauzeo moje mesto,osecam se kao neko razmazeno deriste kome je oduzeta igracka,jer meni on stvarno treba kao prijatelj i vrlo mi je tesko to sto ne mogu vise nasamo da ga vidim i popricam s njim,jer je uvek,doslovno uvek sa tim prijateljem. Ovo podrazumeva da ja vise ne znam ni ko cita poruke koje saljem na njegov broj. Uglavnom,zove on mene da idem s njima,sada manje nego u pocetku tog druzenja.
Nije mi jasno jedno: jel on ne vidi da mi treba nekad samo on,a ne paket,jer ja ne mogu pred svima da pricam sta me muci,ne mogu pred svima da se zezam,nebitno,da li je moguce da on ne vidi da mi nekad treba da budemo samo nas dvojica ili vidi a ignorise? Znam da vi to ne mozete znati,ali ja ne znam kako da se postavim. Da li da ga pustim da se "ispuca" sa novim prijateljem,mozda se prezasiti,ili da mu kazem (a vec sam,verujte,probao da mu skrenem paznju na taj problem,nije uspelo) pa ce mozda shvatiti? Zaista mi je bitno to prijateljstvo,treba mi objektivno misljenje,da li ja preterujem ili ovog boli uvo,sta da uradim,koliko god nezgodno bilo formirati ob. misljenje samo na osnovu ovog teksta.
Ja nikoga ne zelim da silim da se druzi sa mnom...nije on jedini prijatelj kojeg imam,ali je vrlo bitan,i bilo bi mi zao da se to zavrsi zbog neke trece osobe,ili zbog nesposobnosti mog prijatelja da balansira. Ja imam vise prijatelja od njega,vise izlazim i druzim se,i uvek nalazim vremena za one koji mi znace...i mislim da sam upravo dao sebi odgovor sa ovim da imam vremena za one koji mi znace....ali nema veze,ako neko vidi ovo iz drugog ugla,nek napise.
