Приче из фамилије и околине

naravno,
svi znamo za po jednog što je otišao da kupi cigarete i završio u moskvi, londonu ili ćoravoj strani
osim što mislim da su to mahom urbane legende jer svi tog nekog znaju tek iz treće ruke, pitam se zašto baš uvek cigarete?
zašto ne žvake ili pivo ili novine?
odgovor je jasan: pušenje je društveno zlo, ali i tragedija pojednica.
dalje proizilazi: ako želite da vas muž nikada ne ostavi neprasno, nemojte se udavati za pušača
I ja imam teču koji je više puta odlazio po cigare i nema ga po par godina... doduše, on je malo bio po zatvorima u to vreme, malo je kokao...
Jedan dan gledamo tv, suđenje šešelju u hagu... tek ovi prozivaju tog mog teču imenom i prezimenom... ja ništa...(svi ga znamo po nadimku)... kad su rekli nadimak, mi ovako...:eek:
Bilo i suđenje i ko zna šta ne ... ne znam gde je sad, verovatno u ćuzi...
Ima divnu decu... odlične studente... prosto za ne poverovati da su njegova deca...:D

P.S. Mm je ne pušač... :whistling::mrgreen:
...to se u americi cesto desava ...sad se setih nekog lika, pomorac, ozenio se, dobio blizance i onda se preselio u drugi stan jer ne moze da spava, nervira ga sto deca placu...valjda ce kad porastu i prestanu da placu da se vrati ...zeni je valjda svejedno i onako je retko kod kuce :think:
Pa imamo mi jednog bliskog rođaka, ima dvoje dece, i dok su bili mali, on nije spavao u sobi sa ženom i decom, jer ustaje rano pa da ga ne bude...:eek::roll::neutral:
već žena spavala sa njegovom babom, a on sam...:mrgreen:
Била су два брата - Исак и Стеван. Од милоште су их звали Иса и Штева.
Једном су се посвађали, и Иса, који је био ловац, потегне пушку на рођеног брата и - промаши! Убије комшију који је туда пролазио на коњу.
Фамилија дадне своје имање породици погинулог, да Иса не би завршио у затвору...
Тако се после браћа измирише, оженише, добили децу, па унуке, па праунуке..па даље..
Док се једног дана Исакова потомкиња није заљубила у Стевановог потомка, и обрнуто. :heart::heart:
Венчали смо се пре више од 20 година, али имам обичај да му, кад се на њега наљутим ,кажем:,,Ех, да је Иса кокнуо Штеву, тебе данас не би било..'' :)

ju bre vanda... pa vi rođaci...:eek::mrgreen:
 
Stara, tema je vise za Dom;)
Inace, u duhu teme, moji roditelji su svojevremeno, kad su bile sankcije, i plate im bile po 5 maraka, u Makisu napravili bastu i baraku, te sam cak jedne godine brala boraniju i okopavala luk. Bilo je tu nas vise komsija, i to je bio jedan od nacina da se prehranimo ( a i zanimacija mojima da nesto rade).
Mislim smesno je, ali je bilo korisno
 
moja jedna , šta li mi dođe...neka daljnja ujna dođe tati, meni ništa...
elem, ostavi muža i petoro djece i ode za komšiju udovca koji je takođe imao četvoro djece...ali pošto su im kuće bile blizu, obilazila je i svoju djecu...poslije dvije godine, sva djeca su bila na kumbulj zajedno...i zovu se braćom i sestrama....i takve majke na svijet nema...i zaboravih i troje zajedničke...i ta njihova najmlađa, Mara, nju sam upoznala, sad je u debelim godinama uda se za 3o godina starijeg provesora književnosti u gimnaziji, koji je ko zna kojim putevima zalutao u tu kasabu..Mara jedva završila osnovnu...
 
Hm, ja nemam neku posebnu pricu.
Baba i deda Jermeni su cak iz Sirije polovinom proslog veka dosli da rade u tadasnji dvor grofa Belimarkovica, a danasnji Zamak Kulture u Vrnjackoj Banji trbuhom za kruhom. Tada je odredjen broj Jermena naselio Srbiju i sa njima baba i deda.
Sve predake sa majcine strane nikada nisam upoznala, i kako je krenulo nikada necu.
Ne govorim ni rec jermenskog sto me je isto sramota.
Trebala bih da se ozbiljne pozabavim sopstvenim korenima i poreklom :)
 
Pre dobrih dvadeset godina idemo moji roditelji i ja u svadbu. Tatina sestra od tetke ženi sina. Otišli mi, šatra, muzika, sve po PS, dočekali nas mladoženja, njegova sestra i mama, samo tate, tj. domaćina nema. Pita moja mama: "Pa gde je domaćin?", a mladoženja će:" Kupa se." ( na dan svadbe, u vreme predviđeno za skup svatova :eek: ) Moja mama pita:" Pa što se nije okupao juče?", a mladoženja će:" Ne može. On se uvek kupa samo subotom!!!" (Ili nedeljom, ne sećam se koji je baš bio dan.)

:zcepanje::zcepanje::zcepanje:

Došlo vreme i ja da se udam. Svadbu ćemo da pravimo ogromnu, moji u restoranu, a mm kod kuće, pod šatorom. Svi njegovi gosti će doći po mene i biti na ručku, njih oko 200 i još 200 može da stane u restoran, a kod mene na spisku 230 gostiju. Ja grdim i šizim da se skreše naš spisak, jer ne možemo zvati ljude, pa da ne bude mesta. Međutim, moja mama, opuštena, kaže: "Šta se sekiraš, neće svi doći." "Pa dobro mama", kažem ja " ne možemo zvati ljude, pa moliti boga da ne dođu. I kako ti uopšte znaš ko će doći, a ko neće?" Ona kaže:"Ja tačno znam ko neće doći!" Iznervirana, dohvatim onaj spisak, i nasumično odaberem jedno ime, i pitam: "Dobro, hoće li ovaj Budimir doći?" Ona kaže:"Neće!" Ja na ivici nervnog sloma kažem: " Pa kako možeš da znaš da neće doći?", a ona mrtva hladna kaže: "Znam 100% da taj Budimir neće doći, zato što je umro."

Mislim, Budimir nije ni bio u planu da dođe, nego njegova porodica, no ispostavilo se da moja mama sve zna, tako da niko od njih nije bio. Ali ovo se i 18 godina kasnije prepričava kao vic. :zcepanje:
 
Kada je moja tetka bila dete, išla sa svojom tetkom u Beograd. Išle kod neke rođake koja je živela na bulevaru, kod Đeram pijace. I htedoše njih dve da uđu u tramvaj. Moja tetka ušla, a ova njena tetka nije uspela. I sada, tetka se prepala, ali zna gde treba da siđe, pa ko veli, sačekaće dok ova starija žena ne pristigne.

Kad ono, kada je tramvaj stao i vrata se otvorila, a njena tetka stoji na stanici. Žena bila brža od tramvaja.
 
Kada je moja tetka bila dete, išla sa svojom tetkom u Beograd. Išle kod neke rođake koja je živela na bulevaru, kod Đeram pijace. I htedoše njih dve da uđu u tramvaj. Moja tetka ušla, a ova njena tetka nije uspela. I sada, tetka se prepala, ali zna gde treba da siđe, pa ko veli, sačekaće dok ova starija žena ne pristigne.

Kad ono, kada je tramvaj stao i vrata se otvorila, a njena tetka stoji na stanici. Žena bila brža od tramvaja.

ne briniteeee, puska je zakocenaaa :rumenko:
 
e ne mogu da se ne setim bisera sa tramvajem. dosla kod mene tetka i moja sestra (njena cerka). i krenemo mi u obilazak grada i odlucimo se da se provozamo tramvajem. mi usle, a tetka ostala napolju da kupi kartu valjda, sta li, vozac je krenuo tramvajem da se pomeri par metara da onaj iza moze da udje na okretnicu, a moja sestra panicno vristi "majkoooooo majkoooooo pozuri ode voz" :zcepanje:
 
Moj muž ima teču, penzionera, koji je kao relativno mlad čovek preživeo moždani udar, tri meseca lebdeo između života i smrti, i preživeo. Rečeno mu još tada, pre 40 godina, da ne sme piti, da mora paziti na ishranu, puno šetati i tako...Teča se toga, naravno ne pridržava, osim što zaista šeta. Ujutro izađe iz stana, vrati se uveče, mortus pijan...:)

Jedno veče nema teče. Neko zvoni na vratima i tetka krene da otvori. Kroz staklo, jer su vrata pola staklena, vidi dva uniformisana lica, i pretpostavlja teču između njih. Otvori ona, oni pitaju: "Gospođo, da li je ovo Vaš muž?" Tetka kaže:"Jeste, šta je uradio?" Policajci kažu:" On je, gospođo, ušao u onu prvu zgradu, popeo se liftom do stana i kako je bilo otključano, ušao je u dnevnu sobu i legao na kauč. Žena koja živi u tom stanu nas je zvala da dođemo i izvedemo ga, jer ona ne zna ko je on. Mi smo u dokumentima našli da on u stvari živi u ovoj zgradi, pa smo ga doveli."

Znači, teča ne samo što je promašio zgradu, jer su tri iste jedna do druge, a on je ušao u prvu ali sa pogrešne strane, nego nije poznao ni stan, ni ženu, ni kauč, ma ništa...Ujutro je ustao, i otišao u grad, kao da ništa nije ni bilo...
 
Poslednja izmena:
...ja sam bila na svadbi nekog naseg rodjaka koji zivi na selu, jedva smo stigli do tamo, auto je bio nizak a put pun rupa i kamenja pa je posle morao na popravku (odvalio se auspuh) ...kuca stara, od kamena a na sred kuce ogroman kamen ( posle su mi objasnili da posto je tu mnogo kamenja kucu su pravili na mestu gde ga je najvise da bi im ostalo obradive povrsine)... ma kao u filmu... nikad pre ni posle toga nisam dobila vece parce torte - sekli su ih na cetvrtine... i tako sve je bilo divno i krasno dok mom stricu nije palo na pamet da puca iz pistolja, opali on i pogodi zicu za struju... celo selo je ostalo bez struje nekoliko dana :D
 
Obožavam ovakve teme...:D
Ajde za početak jedna priča s kevine strane...Kevini čukunbaba i čukundeda bili su hadžije i veoma bogati. Čukunbaba je znala 9 jezika uključijući i mrtve, starogrčki i latinski. Proputovala je čitav svet....bila nekoliko puta na hadžiluk i Jerusalim. Njenog muža putovanja nisu previše zanimala ali je i on tu i tamo putovao, mada više je voleo je dobro da pojede i popije, da se obuče i glumi gospodina. Jednom rečju bili su samoživa stvorenja, na svoj čopor dece nisu obraćali pažnju uopšte, tako da je kevina prababa, a njihova ćerka pored majke koja je govorila 9 jezika bila nepismena.A udala se za zanatliju i otac je dozvolio da se ona uda za momka iz nižeg sloja samo zato što nije tražio nikakav miraz već samo devojku. Bio je stipsa za sve druge. Posle njegove smrti, zlato koje je imao niko nije saznao gde je...ali ne samo zlato, nego i recepti koje je znao za razne arapske poslastice..kao i tehnika pravljenja leda u to vreme kad nije bilo friza i struje...Čuvao je sve u tajnosti i odneo u grob..Što se tiče te njegove ćerke i zeta, njih dvoje su bili nešto sasvim suprotno...Kažu da je njegova svaka druga reč bila njeno ime, kao i poslednje što je izgovorio pred smrt. Jako su se voleli. Decu si izveli koliko su mogli na pravi put.
 
Poslednja izmena:
...moja nana kaze da je to zlato nasao dedim brat i nikome nije prijavio (videla je na ruci sina tog dedinog brata neki prsten sa grbom koji je moj pradeda nosio a koji je on rekao da ce dati ujku)... kaze ko im je kriv kad nisu sa ocem govorili kad se ponovo ozenio posle smrti njihove majke...inace deca tog dedinog brata su danas milioneri, imaju kuce ko iz americkih filmova i po nekoliko stanova, samo u bg imaju 3 a bas retko dolaze ...imaju oni neki porodicni biznis ali morali su valjda od neceg poceti:think:
 
Poslednja izmena:
U familiji sa ćaletove strane imam neke dalje rođake...Dva rođena brata odigraju jedan tiket sportske prognoze....kao iz "Tesne kože" ...13 pogodaka, neke velike pare bile....međutim brat koji je trebao da uplati rekao ovom drugom da je zaboravio da uplati i živi se pojeli....A onda posle 10 godina provali braca da je ovaj ipak podigao pare i kupio stan deci u susednom gradu baš u to vreme kad su odigrali tiket i ćutao...:tajna:
 
Jedna zena, pri tom doktorka, al naivna siroma' bila, nesto je zaboleo stomak jednog dana, i ode u bolnicu jer su bolovi postali prejaki - i porodi se.
Nije zena znala da je trudna uopste, nije osetila nista, a bese malo debeljuskasta iovako pa stomak zataskala salom. Elem, da cudo bude jos vece, ona je nevina, i nasla se u cudu kako ali o kako je mogla da zatrudni kad ***** nije videla, ***** nije mirisala.
I sta drugo nego da zakljuci da je to bezgresnim zacecem napravljeno dete. Eto nama novog Isusa :aha:
 
tako je i moja komsinica :lol: sveze razvedena se vratila mami i tati. posle godinu i po, cudom je zaboli stomak. i pomislili ukucani da su bubrezi, odvezu je na urgentni, kad ono umesto kamena - beba :) a ponosni tatica - prvi komsija koji btw srecno ozenjen vec ima tri ceda u kuci. i tako... sad klinci zajedno pikaju fuzbal, a komsinicina mama (najveca alapaca u ulici koja je za svaku devojku imala sta da kaze) izadje iz kuce eventualno kad mora kod lekara. ali ne zbog bubrega :mrgreen:
 
Kad smo kod "blaga"...
Znam da su se u ratovima- (Balkanski, pa I, II svjetski ) prodavali porodicni komadi nakita u bescijenje, za brasno, samo da se prehrane...tako je bilo i kod mojih. Nesto je i ostalo...
Ovo sam dobila, tj. predala mi je mama za moj 18-i rodjendan, a staro je preko 100 god. Rijetko je nosim, ali danas je stavih...

Pogledajte prilog 161571
 
Još jedna sa ćaletove strane....ispričala mi baba skoro...U pitanju je tetka mog oca..Udala se ona za lika, čovek je nevidjena dobrica, on je bio neki građevinski inženjer i večito na terenu, nema ga kući po 2-3 meseca, bilo vreme gradnje u bivšoj Jugi, a on stručnjak za mostogradnju. Dobili oni troje dece, sve ok prvih godina...ali kako ga on nema kući, počne žena da mu švrlja okolo...i to javno..nema ko je nije video, čas s jednim čas sa drugim...a što je najbolje muzla ih je samo tako...prava sponzoruša šezdesetih..:lol: ..Neke priče došle i do muža, on kakav je dobrica i naivko dere se dere, i digne ruke...i tako godinama...medjutim sklikeri žena da je u poodmakloj trudnoći i da je otac kolega njenog muža...priča se završila tako što je ona ubedila njega da je on otac deteta, a pravi otac je bio kum na krštenju....I dan danas ni dete, ni navodni otac ne znaju istinu, a fala bogu dete je preslikana majka.
 
Gore pomenuti teča mm je odrastao u domu za nezbrinutu decu, završio školu, došao u Bg, zaposlio se u turističkoj agenciji, napredovao do mesta direktora, i tu poziciju dugo držao...Živeo u stanu, zemlju nije video ni u saksiji.

Tetka mm, dete sa sela, ali visoko obrazovana, udala se za njega, i naravno, živeli su i žive još u gradu. Ali, tetka nasledi u Beškoj ( ili Beški, kako kažu moji Sremci ) kuću. I iza kuće pola jutra bašte.

I tu teča otkrije da on celog života čezne za baštom i poljskim radovima. I uporno svake godine seje baštu. Nema veze što sve bude u korovu, i slabo uspeva, važno je da on ima dobru volju. Svakog vikenda seda u voz i ide u Bešku.

Jednog proleća krene da seje baštu, i odnese od nas beli luk da zabode. Kada se vratio u Bg, tetka pita šta je sve posejao, koliko čega ima, i sve je ok, samo belog luka nije bilo ni za ceo red. Ona začuđeno kaže da je nemoguće da nije bilo za red, trebalo je pet redova da zabode, ali on kaže da nije moglo, jer je bilo svega tridesetak glavica belog luka. Pita ona: " Pa jesi li ti raščenjio taj beli luk?" Teča
pogleda u nju ovako :eek: i pita je šta joj to znači "raščenjio".

On pojma nije imao da se beli luk zabada čen po čen, nego zabadao cele glavice.
 
hihihihihi bravo domaice, mnogo zanimljivije nego ovih dvesta priča o komšijskim švaleracijama =)
i podseća me na to kako b luk mora da se sadi klicom na gore. a de ćoravi penzioneri vide gde je klica, sve ga posade naopako i on rađa =)

moj pradeda je u drugom svetskom ratu nešto išo pešaka do austrije i nazad, ali nikad nisam ukapirala što
sve u svemu, mnogo je to pešačenja i cipele stradaju
desi se da se nađu pored nekog skladišta cipela koje je bilo u požaru
i moj ti deda uleti, uzme par cokula i ponosno ih iznese
naravno da je uzeo dve leve
i naravno da ih je nosio do kuće
 
Još jedna sa ćaletove strane....ispričala mi baba skoro...U pitanju je tetka mog oca..Udala se ona za lika, čovek je nevidjena dobrica, on je bio neki građevinski inženjer i večito na terenu, nema ga kući po 2-3 meseca, bilo vreme gradnje u bivšoj Jugi, a on stručnjak za mostogradnju. Dobili oni troje dece, sve ok prvih godina...ali kako ga on nema kući, počne žena da mu švrlja okolo...i to javno..nema ko je nije video, čas s jednim čas sa drugim...a što je najbolje muzla ih je samo tako...prava sponzoruša šezdesetih..:lol: ..Neke priče došle i do muža, on kakav je dobrica i naivko dere se dere, i digne ruke...i tako godinama...medjutim sklikeri žena da je u poodmakloj trudnoći i da je otac kolega njenog muža...priča se završila tako što je ona ubedila njega da je on otac deteta, a pravi otac je bio kum na krštenju....I dan danas ni dete, ni navodni otac ne znaju istinu, a fala bogu dete je preslikana majka.

Moja keva tako skontala da je jedan njen đak sin njenog školskog...

Došla jedan dan iz škole i kaže tati:"Čoveče onaj mali ----- je sin tog-i-tog." Tata joj kaže, da ne izmišlja...
Igrom slučaja, mama se čuje sa tim školskim, i kad smo išli da se nađemo sa njim... pita ga ona, predamnom... kaže mu kako jako jedan mali liči na njega, a on će kroz osmeh, pa da, znam... ;):mrgreen:

Šta ti je život, ne može se sakriti...;)
Majka tog sina se i dalje pravi luda...:whistling:
 
Пробој Сремског фронта, мобилизација, Војвођане вуку са свих страна, омладину.. У кафани у селу одакле је моја баба по мајци, запили се омладинци. И креће прича:,,Хоћемо ли, другови, на Сремски фронт, да Швабама матер (маџарску ;))..'' и сличне ствари. Наравно, из десетине грла ори се:,,Хоћеемоооо!''
Један од момака који су тако припити здушно викали ,,Хоћемоо!'' био је најмлађи брат моје маке (бабе). Имао је 17 година тада. Покупи војска те кафанске ,,добровољце'', потрпају их у камионе, и хајд' на фронт! (Све за фронт, све за победу! :))
Утом сазна моја прабаба, змај жена, да су јој сина одвели на Сремски фронт. Није часила ни часа, него упрегне коње у кола, и правац за војском.
Шта је она радила у команди, са ким је и како преговарала, шта коме обећала, а шта коме дала, нико не зна. :confused: Углавном, довела је сина кући са фронта...:heart:

Ако је ово доказ да сам из кукавичке фамилије, као што ми једном рекоше, прихватам. Али, мислим да бих и ја своје синове за уши довукла.
 
Пробој Сремског фронта, мобилизација, Војвођане вуку са свих страна, омладину.. У кафани у селу одакле је моја баба по мајци, запили се омладинци. И креће прича:,,Хоћемо ли, другови, на Сремски фронт, да Швабама матер (маџарску ;))..'' и сличне ствари. Наравно, из десетине грла ори се:,,Хоћеемоооо!''
Један од момака који су тако припити здушно викали ,,Хоћемоо!'' био је најмлађи брат моје маке (бабе). Имао је 17 година тада. Покупи војска те кафанске ,,добровољце'', потрпају их у камионе, и хајд' на фронт! (Све за фронт, све за победу! :))
Утом сазна моја прабаба, змај жена, да су јој сина одвели на Сремски фронт. Није часила ни часа, него упрегне коње у кола, и правац за војском.
Шта је она радила у команди, са ким је и како преговарала, шта коме обећала, а шта коме дала, нико не зна. :confused: Углавном, довела је сина кући са фронта...:heart:

Ако је ово доказ да сам из кукавичке фамилије, као што ми једном рекоше, прихватам. Али, мислим да бих и ја своје синове за уши довукла.
Ma boli te lakat...!
I ja sam iz kukavičke familije, tačnije zagovaram kukavičluk :rtfm: :lol:
 
Moja keva tako skontala da je jedan njen đak sin njenog školskog...

Došla jedan dan iz škole i kaže tati:"Čoveče onaj mali ----- je sin tog-i-tog." Tata joj kaže, da ne izmišlja...
Igrom slučaja, mama se čuje sa tim školskim, i kad smo išli da se nađemo sa njim... pita ga ona, predamnom... kaže mu kako jako jedan mali liči na njega, a on će kroz osmeh, pa da, znam... ;):mrgreen:

Šta ti je život, ne može se sakriti...;)
Majka tog sina se i dalje pravi luda...:whistling:

Imam u kraju isto tako, sin odseklo glavu biološkom ocu, koji nije hteo da ga prizna, ali se našao jedan koji je oženio njegovu majku dok je bila trudna i priznao dete. E sad pravi otac ima troje ženske dece i očajnički želi muško...Žena mu opet trudna, ali izgleda opet će bidne žensko..:lol:
 
Kad smo kod "blaga"...
Znam da su se u ratovima- (Balkanski, pa I, II svjetski ) prodavali porodicni komadi nakita u bescijenje, za brasno, samo da se prehrane...tako je bilo i kod mojih. Nesto je i ostalo...
Ovo sam dobila, tj. predala mi je mama za moj 18-i rodjendan, a staro je preko 100 god. Rijetko je nosim, ali danas je stavih...

Pogledajte prilog 161571

lepa i interesantna narukvica :D :cmok2:
 

Back
Top